Evo da vam javim da sam se porodila prije tacno 7 dana. Taman sam napunila 38 sedmica i sve je proslo brzo i neoekivano. Ustala sam ujutro oko10 sati , umila se i uhvatila me neka mucnina i vrtoglavica. Pocelo se pojacavati tako da na kraju nisam mogla stojai sama na nogama, dva puta sam povratila i oko pola 11-11 su me odveli u hitnu. Pritsak mi je bio dobar, pa su me poslali mom ginekologu. I one mi izmjerila pritisak, bio je ok, ali mi je rekla da idem na gradinu, radi bebe. Ne znam kad sam dosla u Tuzlu, vjerovatno oko 12,pregledali su me, grlic je bio mekan, a ja vec 1-2 cm otvorena. Jos uvijek mi se strasno vrtoglavalo.bila sam ko u oblacima, mogli su sa mene raditi sta hoce. Obradili su me na prijemnom i odvukli na zadnji sprat. Tamo sam neko vrijeme lezala na hodniku, a onda je dosla doktorica, pregledala me i kazee da sam vec 4-5 cm, a ja nisam osjetila nijenu kontrakciju. Uveli su me u sobu sa drugim porodiljama, probili vodanjak( nista ne boli) i prikljucili indukciju. Ne znam koliko sa, bila pod indukcijom, jer nisam pogledala na sat, ali nije moglo trajati vise od sat i po-dva.Kontrakcije sam osjecala, kao blazu menstruaciju, ne bih ih mogla nazvati bolovima, ali i tada sam disala po pravilu, da kisik dospije do maternice Bolove sam pocela osjecati tek zadnjih 10 -15 minuta kada su mi rekli da sam vec 8 cm i kada su pojacali indukciju do kraja. Tada mi je disanje pomoglo pravo. Bilo je 3 sata kad mi je doktorica rekla da ustanem , setam i kada osjetim bol, da probam tiskati u stojecem polozaju. U 3 i 15 sam legla na sto i mislim da je malac izasao za jedno 5 minuta, mozda i manje, a i tu mi je pomogla tehnika tiskanja sto smo ucili. Zaboravila sam reci da je plodove vode bilo toliko da je doktorica zakljucila na kraju , povezavsi sa vrtoglavicom, da je manjak secera, hiper....nesto zaboravila sam.
Sjecnuli su me malo, sivenje me nije bolilo, ali rana vec 7 dana me izludi, tek danas se osjecam bolje.
Malac je dug 52, tezak 3100 i bio je najmirnija beba , citavu noc je prespavao. Ime mu jos nismo dali, dvoumimo se.
Eto , nadam se da nisam sta zaboravila.
Obecala sam tuzlankama javiti kakav je odnos ''gore''. Ja sam bila prezadovoljna i prema meni i ono sto sam vidjela kako se ponasaju prema drugima. E kd smo otisli na babinjare to je druga prica. Meni nije treabal pomoc, ali je bilo zena u sobi cije su bebice plakale cijelu noc, a one isjecene pravo i niko nece da im pomogne, morale su u onom stanju nosati bebice, bas zalosno za pogledati.
Malac je super, doji, ali mi je pozutio, nagovarali su me da mu dam vodu, nisam htjela jer nisam vjerovala u to, ali danas sam popustila od straha.
Sad cu siguno biti puna pitanja novopecenim mamama, ali tako valjda sako na pocetku ,