posto me u zadnje vrijeme puca nostalgija za nocnim izlascima, evo da ja prva pocnem kao djevojka sam voljela izlaziti na razlicita mjesta... prolazila sam kroz razne faze a i drustvo mi je saroliko tako da sam izlazila na razlicita mjesta...u ratu i odmah nakon rata je bilo samo par mjesta na koja smo, vjerujem, svi malobrojni koji smo bili tu izlazili (kinema, ljetne baste kod pozorista mladih, sloga, sahovski klub...) odmah poslije rata sam izlazila u kinemu uglavnom, zatim su se mjesta mijenjala, kud svi turci tu i mali mujo pa je tu bilo: senator (sadasnji central), sos, marki, jazz club, internet club,hacienda, pivnica, opera... ne mogu se sada svega sjetiti, puno sam izlazila par godina sam bila u fazi elektronske muzike pa sam hodala po boljim partijima u sarajevu (samo poceci elektronske muzike kod nas, dok se nije provalilo i pocelo biti okupljaliste narkomana i sumnjivih likova), a poslije po hrvatskoj i vani. medjutim, u dusi sam rokerka, i voljela sam usput otici u "rupe" sa odabranom ekipom i slusati omiljenu muziku uz opusteni razgovor, atmosferu i pokoju casicu jedino sto nikad nisam voljela su narodnjaci. bila sam par puta na bazenima, jer su me raja nagovorila i osjecala sam se bas ko alien- svi skacu a ja sjedim i rondam sto su me natjerale da idem gore...u zadnje vrijeme prije trudnoce i najvise smo izlazili u operu, barhanu ili tako nesto. sada isto volim operu, prvi put sam tamo izasla veceras nakon vise od godinu dana i radujem se sljedecem izlasku
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .