pa majketi kako nisi rekla da umru kad u najvećem djelu slučajeva se na ostavinskom to rješava...
pitaš šta će zaova...
ako će ostati d aživi u kući živjet će kod svojih roitelja doks u živi što snahu pitaš i tome...šta bi snaha uopće o tome imala reći i misliti
ja se jesam udala nisam zatekla žive svekijvece...i imovinu su podjelili...nisu se baš roditelji nadali da će tako mladi izginuti/umrijeti...
al moje zaove ničim nisu zakinute time što su se odrekle kuće u korits brata...
čak šta više...dobile su mnogo više nego što bi dobile da su uzele dio u kući...
zemlja je drugo...tu imaju svoje djelove...al sve to odražavmo mi....
a i papri nije Bog zna šta bitan tu...
nedo Bog da se koja razvede il ima porblema u braku bez obzira na ono što imaju u sadašnjim stanovima iz djela nasljedstva one zanju d aimaju dom i kuću gdje su uvijek dobrodošle....
kad su braća i sestre odgojeni kako treba...ni sjekira ni belaja...a bogami i kad dođu zetovi i snahe noramlni pa ne pire vatre nego su relani i ne gledaju smao na sebe ...i ne računaju kome će šta ostat
ja bih sebe odmah u srce zbola kad bih rekla jednom svojoj zaovi, dobila si pare nemožeš sad u kuću...fuj....
fuj fuj...nije smao zid bitan ...bitno je i emotivno...oni su tu odrasli...i ja volim svaku ciglu svoje kuće u kojoj sma odrasla...posjeća me na tatu...sutra će na mamu...ko to meni može osporiti da ja to ''omilijem'' kad poželim...
niko...nikada...
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009