aquarius, žao mi je...
ovdje na RR već dugo nisam navraćala i pisala, pročitah sve ovo i rasplakah se po ko zna koji put
prije dvije godine i ja sam pisala svoju tužnu priču...... jedno jutro probudim se, ne osjetim bebine pokrete, spremim se i doktoru, nema otkucaja srca, 5 dana pred ulazak u 9 mjesec trudnoće, imala sam tup osjećaj, povremeno plakala, povremeno bila nijema, cijeli dan se patila da me porode, mislila sam da će život i za mene stati kao za moju pahuljicu (tako sam joj tepala), jedna od najgorih stvari je bila što sam mrzila sretati ljude, koji bi me ispitivali, vremenom bol se hajde da kažem smanjivala, zapravo nije se bol smanjila, ona je u duši ista, prihvatila sam da je to na kraju svega Božija volja,,,,
rađena je obdukcija, beba je zdrava, sve u redu, posteljicu doktori nisu poslali na obdukciju (a trebalo je), tako da nikad nismo saznali uzrok.....
ja sam bila ogorčena doktorima, da ni na kontrolu koja slijedi posle poroda nisam otišla, tek eto kroz 1,5 god - ovo ljeto odem ginekologu, naravno promjenila sam doktoricu, radila kolposkopiju i papa test, sve je uredu s tim da imam ranicu, trebam ju ukloniti cryo terapijom ali nakon što mi prestane sekret, tada kad to završim planiram trudnoću aBd, ali drage moje, sad kad mi se to približilo (nova trudnoća) toliki strah imam, šta ako se desi isto ili slično ne daj Bože