iako nikako ne posjecujem ovu temu jer se jako zabrinem i rastuzim sad sam morala jer znam koliko je potrebna podrska u takvim situacijama
jako mi je zao i zaista nema rijeci kojima bi to napisala

nadam se da cete uspjeti dobiti bebu i postati roditelji



_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

ja evo nekoliko minuta razmisljam i ne znam sta da napisem. ne daj Boze nikome da izgubi dijete jer tuga za djetetom traje dok si ziv ali opet mi moramo znati da su Bozja iskusenja teska i da se desavaju s razlogom i moramo vjerovati da ce Bog opet dati nesto lijepo i da ce nam dati da budemo sretni

_____________________________

06.11.2010 mamina i babina dusa se rodila. Volimo te najvise na svjetu.

Hvala vam svima od sveg srca. Kad vidim ovakvu podršku moram se osjećati bolje. Hvala još jednom i obavezno vam javim kad bude nekih novosti. Pozz

xara sto drugo reci osim

Xara...Od svih prica koje sam procitala na ovom forumu a bilo ih je zaista tuznih i teskih tvoja me je najvise potresla  

_____________________________

Xara, na ovo čovjek ostaje bez riječi, izdrži mila moja, sve je to Božija volja...tebi iskreni

pretuzno..neznam sta da kazem,bozije iskusenje...sudbina.sve je u njegovim rukama.zasjat ce bolji dani,samo treba imati nade.sigurna sam da ces biti divna majka toj bebi,i da ces sa tim djetetom uzivati u zivotu.
nekad sam negdje cula...da djecu mozes nositi ispod srca i u srcu,i kada posvojis dijete sigurno ces ga nositi duboko u svom srcu...

_____________________________

mamina princeza stigla na svijet 24.8...i od tada mami uljepsava dane...
:-)))))

Evo, da i ja iznesem svoje tužno iskustvo. Vidim da nisam sama i da vas ima puno sa sličnom tužnom pričom poput moje. Ja sam izgubila dvije bebe u visokim mjesecima trudnoće. Bila sam tužna i razočarana doktorima. Umjesto da me upute na neke pretrage nakon toga, sama sam morala hodati od jednog do drugog doktora i moliti za uputnice. Ipak sam došla do uzroka svoga problema. Ali nisam sigurna da imam snage upustiti se u još jednu trudnoću i pretrpjeti strah 9 mjeseci. U svakom slučaju mi je lakše kada vidim koliko ima sličnih ili gorih iskustava pa su žene digle glavu gore i nastavile dalje.

Žao mi je tvog gubitka, ja sam se porodila sa 33 sedmice trudnoće i bilo je pitanje hoće li mali preživjeti, ali hvala Bogu sve se dobro završilo, kamo sreće da se sve priče lijepo završe....

e Boze dragi.. kad vidim da su ove teme aktivne sva se najezim..
molim dragog Boga da vam svima olaksa bol i podari normalne trudnoce, zdravu dijecu i svu radost majcinstva..

_____________________________

Onaj pogled :))))

Svi nešto govore kreni dalje,moglo je biti gore. Kako,kako,kako.

zdravo svima na forumu.. ja sam se 28.11.porodila ,,al djete mi je rodeno mrtvo. ne znam kako da opisem tu sadasnju bol..a pogotovo jer smo cekali nakon dva spontana sto sam prethotno imala. taj osjecaj kada se mrda djete u stomaku , ko zna kad cu da opet osjetim,.... uradena je obdukcija gdje je receno kako je djete dobilo akutnu infekciju od mene, a posto su nasi dr.tako dobri, zaboravili su dostaviti na patologiju pupcanu vrpcu i plodovu vodu. kako bi se lakse utvrdilo koja je infekcija u pitanju.
pitanje gdje je najbolje da se urade sve analize i koje ste vi radili...molim odgovor

Drage moje jako mi je žao zbog vaših gubitaka i samo Bog zna da se zaboraviti nemože ali dalje krenuti mora.Pišem ovo dok su moje rane još sviježe sad ce sdam dana kako sam izgubila svoju bebicu, pet mjseci možda nije kao pred sam porod ali bol je isto velika. Moja priča: Sve uredno, kontrole i UZ i nik sretniji od mene,,,,,,i onda kobni trenutak na spavanju samo osjećaj da se nešto dsi, to je bilo pucanje vodenjaka, poslije sve pa sa vidim uobičajeni procesi bolnica UZ i prirodan porod zatim čišćenje ostatka,,,, ostaje bol, nevjerica 1001 pitanje bez odgovora i na kraju samo nada da vrijeme lijeći sve rane i da se to zbog nekog razloga moralo desiti.Još uvijek sam u šoku ali mi je utjeha moje dijete( imam već sina) i nada da ce biti bolje. Iskreno mi je žao zbog svi koje su preživjele slični,isto ili još gore glavu gore i nadam se ce opet akoBogda biti svima nama. Ljubim vas dragemoje

zao mi je sve zenice koje su prosle kroz ovako bolne trenutke,zao mi je zbog vasih gubitaka, rijeci utjehe zaista nemam uzdaj te se u Boga,da vam Allah podari sabura

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

zao mi je amab,, ja sam jedna od onih koja je imala 2 spontana i koja se porodila i nije prezivjela bebica.. 27.10.2012... i znam kako ti je.. ja jos uvjek placem na samu pomisao, i pogotovo kad vidim svoje prijateljice koje su se porodile.. i sama pomisao da odem na babine,, ja nema snage..... no ipak polakoo radim pretrage i polako sam pocela sa muzem opet da imam odnos,i kao sto kazes kako da ne mislim da ako opet zatrudnim da se nece to desiti..

[Sadržaj poruke je obrisan]

dajanab
žao mi je zbog tvog gubitka i sama sam doživjela isto
al meni druge bebe i babine uopće ne padaju teško, veselim im se i rado posjećujem svoje prijateljice koje su rodile
moja beba je samo moja beba

ne razmišljaj u tom pravcu, nikako, ja sam imala priliku da se sretnem sa bezbroj trudnica, porodjenih žena i njihovim bebicama poslije mog gubitka i nijednom ama nijednom me isto nije rastužilo

hB na razumu

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

I od mene drage moje 

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Na žalost takve stvari je nemoguće zaboravit, samo se naučiš s vremenom živjet s tom boli

Na žalost takve stvari je nemoguće zaboravit, samo se naučiš s vremenom živjet s tom boli

e baš tako
svaki dan se desi nešto što te vrati na taj događaj
npr ja sam u fazonu ovih dana da duman kakve ću nišane malenoj na mezar napraviti

i kad god kažem Ajši voli te mama najviše na svijetu, dodam  i Ajru
prosto ne mogu da to ne kažem, neću da je ne spominjem zbog upitnika iznad glave ljudi okolo

ljudi misle da je najbolje šutjeti a ja mislim da nije, treba pričati i spominjati svoje izgubljeno dijete....
ona je moja drugorodjena djevojčica, moja ljubav


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

xara,amab,dajanab i ostale nemam reci nista tuznije u zivotu

_____________________________

01.01.2014 Mamin decak * VELJKO*

28.02.2016 Mamina princeza *Marija*

Veeseelaa , rasplaka me.

Svim majkama koje su izgubile svoje bebice nudim samo zagrljaj podrške. Vjerujem da je vaša bol neopisiva.

_____________________________

“Samo sam htjela da imam nešto tvoje… Zauvijek…”
“Želiš nešto moje? Zauvijek? Da li bi prezime moglo da posluži?”