Kada bismo pitali roditelje koje dijete vise voli, oni bi nas cudno pogledali i rekli: Podjednako. Ustvari, ovaj odgovor i nije
sasvim tacan. Ne kazem da roditelji lazu, ali sam misljenja da u tom trenutku oni nisu svjesni svoga odgovora, pravljenja tzv.
razlike i ne bas istim postupanjem prema prvom i najmladem djetetu. Svakako da roditelji vole svoju djecu ali isto tako
nekoj djeci malo vise popustaju, dopustaju ono sto mozda drugom djetetu ne bi. Ovo iz razlike karaktera i osobina djeteta.
Statistika pokazuje da su prvorodena djeca vise zrelija, ozbiljnija, odgovornija od najmladeg clana koji je najcesce maza okruzen
starijim osobama od sebe. Neka djeca su rodena i odgajana kao malo vece maze od drugog djeteta i upravo ovakav nacin odgoja moze
biti slaba tacka roditelja. Druga djeca su malo vise zatvorena, nespremna za komunikaciju, sramezljiva, povucena. Hocu da kazem
da se radi o osobinama djeteta ili djece i da roditelji povrsinski misle da imaju isti odnos, ali u biti je taj odnos malo
drugaciji. Psiholozi pominju i redoslijed dolaska na ovaj svijet. Prvorodeno dijete je zeljno ocekivano, roditelji se jako
mnogo trude oko njega, roditelji se jako angaziraju u svim poljima djetetova odrastanja te se shvata da su prvorodena djeca
inteligentnija ali ne i pametnija od mlade djece (upravo zbog ovog angazmana i rada). Drugo, trece, cetvrto dijete je na neki
nacin *rutina*, nauceno roditeljstvo i ne posvecuje se ista paznja tako da se moze primjetiti kod mlade djece prisutnost
ostre kritike ka starijem, smisao za humor, umiljavanje, prisvajanje paznje, zelje da bude *centar zbivanja*.
Osnova za misao da se jedno dijete omiljenije od drugoga najcesce lezi u nasoj vlastitoj licnosti, slicnosti djeteta nama fizicki
i po strukturi licnosti ili pak ima osobine koje smo mi zeljeli ili jos uvijek zelimo imati. Namjerno izolovati jedno dijete
u odnosu na drugo i pokazati kako je ono vise voljeno, zeljeno zaista djeluje pogubno na dijete koje je broj 2. Ovakvo ponasanje
ce narusiti odnos izmedu broja 1 i broja 2. Broj 2 ce zivjeti sa stavom da mu je broj 1 ukrao roditelje i roditeljsku ljubav,
naklonost.
Ne moramo mijenjati svoje osjecaje ako imamo dijete broj 1 no trebamo se truditi da dijete broj 2 to nikako ne primijeti,
ne osjeti. Bitno je uravnoteziti tu ljubav prema djeci i nikada i nikako im pokazati na bilo koji nacin da postoji razlika, pa
makar bila malena vidljiva mikroskopom, medu njima.
_____________________________
Čovjeka kojeg se naopako vodi, postaje duševno i duhovno sve bolesniji… Odstupi li previše od svojih osnovnih pretpostavki, od uslova za vlastiti razvoj, od plana po kojem je skiciran, naći ce se u nevolji i doživjeće slom.
Aisha..30.7.2010.