Meni se nekad cini da se on boji rupe (  wc solje ili tute)
Je li najdraza igracka ikad kakila ?? Probajte i s tim.
Kod nas je medo kakio pa sam ubacivala svasta unutra da ga prevarim.
Mozda da kupis neke njoj drage naljepnice (koji crtic voli? ) za tutu da joj bude bliska...


_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

Jedna mama, meni bliska, me zamolila da postavim ovaj post u nadi da neko ima kakav savjet i da se mozda uspjesno izborio sa problemom zvani 'strah od stolice'...

Moja djevojcica od 4,5 godine ima veliki strah od obavljanja velike nuzde i odgađa istu... ne znam vise sta da radim: jednostavno nece da kaki, samo se stisne, trpi i tek navece kad zaspi, kad se tijelo opusti kaka izadje sama. Kaze da ju je strah. Fobija od kakanja? je li to moguce? Nema tvrdu stolicu, sasvim je normalna. Help please. Mozda jos neko prezivljava isto... ili je prezivio pa ima savjet. Pedijatrica savjetuje samo konstantan razgovor i kao nadoci ce sve to, ali ovo se previse oduzilo:(...kaze da nema potrebe sa psihologom niti koprokulturom, jer osim straha drugih problema nema (grceva, nadutosti, bola i sl.)

Hvala svima


Skvo kako ste vas dvije rijesile problem? Jos neko?

_____________________________

Jul 20th

...just because it burns
doesn't mean you're gonna die
you gotta get up and try try try!

isto nam se desava ..
ja ne znam vise sta da radim

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Koko isto strah i kod njega?

Sejo je dosta mladji, al' iz ovog slucaja vidim da je veci problem ako se to oduzi... ova djevojcica je advokat u svemu, divna, njezna, hipersenzibilna - sto bi mogao biti problem, jer svoje nekakanje na solju objasnjava da je strah da "ga" pusti, pa kako ce, pa gdje ce ono jadno, pa ovo, pa ono...mislim sita se naprica... s druge strane odbija da jede, jer zna ako se fino narucki morat ce u wc, pa je tu borba na dva fronta...a ne znam ni sama

_____________________________

Jul 20th

...just because it burns
doesn't mean you're gonna die
you gotta get up and try try try!

Posto je dijete ocigledno jako inteligentno, ovo sam ja zakljucila iz tvoje, tekja, recenice "gdje ta kaka ode"...ne zeli da je "pusti jer je dio nje" ja bih sa djetetom sjela pa joj fino objasnila sta je kaka zapravo...da je to "smece" koje organizam mora izbaciti...a prvo moras jesti da bi rastao, razvijao se bla, bla...pa onda to sto organizmu ne treba moras izbaciti inace ces se razboliti bla, bla...ako treba nacrtaj joj covjeka i kako probava tece...od zeluca pa stomaka...crijeva etc....ima sigurno i na netu skinuti...neka joj napravi prezentaciju...ovako bih barem ja

koko zasto forsiras tutu mozda jos nije spreman

e.a. pozz. moja prijateljica isto devera godinama curici 5,5 g, vodili po klinici više puta snimali sve u redu dijete strah, isto u snu obavlja jadnom sam bila prisutna dijete u snu ječi i probudi se kad obavi.
Kod mog djeteta je to počelo u istom uzrastu oko 1,5g desilo se 2-3 puta ali poslije dijete strah bilo ode kod nane i ja kad čujem da vrišti znam šta je. Mi smo djetetu izbacili grisini i svu suhu hranu, davali dosta supe, voća i variva i kad je prozjera nema suzbijanja ona je i dalje vrištala mi je držali za ruku, grlili nagrađivali kad završi i strah je kroz 2-3 mj. nestao kad je skontala da više ne boli. Jednostavno njen je metabolizam bio takav da ona nije bila za toga da joj neko da kesicu grisinija da pojede ja se bila posvađala i s familijom i dugo je mogla samo 2-3 štapića. Otad jede sve normalno jednostavno su te kesice što joj neko kupi i da napravile problem.
Da je moje dijete u tom uzrastu s tim problemom ja bih nakon razgovora i načina ishrane, odvela dijete u npr. DUGU ili sličnu org. psihologu jer oni imaju dosta dobrih metoda za premošćavanje traume. Duga je bila na Dobrinji trebali su preseliti na D. maltu nek nazovu i pitaju psihologa na tel.
Jesu li probali sirup PORTALAK NIJE KODLJIV da to protjera i olaka?

< Poruku je uredio treće -- 18.12.2011 21:32:31 >

dadada, ova prica koju ti spominjes ispricana je mali milion puta ..sve ona konta, sve saslusa, obeca, klima glavom, ponavlja sama i sebe ubjedjuje.....vidjela je i kako druga djeca kake i da je to sve normalno ...ALI..kad dodje 'zuta minuta' sve pada u vodu...

Trece, ona nema tvrdu stolicu...ima potpuno zdravu i raznovrsnu ishranu...problem je u njenoj "glavi"...ona mora da prelomi...mozda ne bi skodio razgovor sa psihologom...mozda je neki za roditelje "mali" dogadjaj, njoj bio ogroman i stresan pa se tako manifestuje..ko ce ga znati...

_____________________________

Jul 20th

...just because it burns
doesn't mean you're gonna die
you gotta get up and try try try!

ma moja i ova od prijateljice su imale 2-3 puta tvrdu i tako je krenuo strah, nisu imali više tvrdu ali je strah ostao. Tek kada se ponovilo mnooogo puta da potjera i ne boli uz mnogo razgovora, suza itd. počelo je normalno bez straha. Ne znam gdje žive u N.gradu ima Centar za rani rast i razvoj usluge su za stanovnike ove opštine besplatne, imaju psihologe,sarađuju s doktorima, igraonu i baš rade na različitim problemima po UNICEF programu, Duga je isto besplatna.

ma ne forsiram ja tutu.pelene smo skinuli prije pola godine.u pocetku je islo dobro.obucem mu pelene pa ga odvedem u igraonicu .jedino tamo se "olaksa"...valjda se opusti.meni se cini da je strah poceo kad je imao tvrdu stolicu ili kad ga je babo naruzio sto je kakio u gace....jbg...ne znaju svi djeciju psihologiju.ma meni je svejedno gdje ce samo da se rijesi.
a eto nije usamljen slucaj.skoro 50% mama koje znam tvrde da imaju isti problem sa djecom,a i ja kad malo premotam film i moj Irfan je bio isti.malo je reci da sam zabrinuta.kod njega to sve dolazi iz glave i nije nikakav problem sa organskom opstipacijom.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Koko

_____________________________

Ljubav se zove imenom tvojim 28.04.2009.

Kod nas nije u ovolikoj mjeri, ali se često i sada zna dogoditi da joj stolica bude tvrda, onda ona zadržava, to se gomila i naravno boli je kad treba izbaciti.  Neku večer je duša moja oplakala dok sam sjedila u wc-u na podu i grlila je. Mi imamo sreću da je prilično razumna kad je liječenje bilo čega u pitanju, pa kad sam joj objasnila da je to zato što taj dan nije pojela kivi i što je trpila pa se kake nakupilo, upalilo je. (Grozno, ali opisivanje kod nas pali - tipa puno malih kaka se zalijepi jer ih nisi redono izbacivala i onda nastane velika i ne može izići kroz malu guzu  i shvatila je). Sutra je isto cupkala ali kad sam je podsjetila kako je boljelo večer prije zbog zadržavanja i objasnila da je pojela kivi, da je mama namazala guzu i da će sve to pomoći da je ovaj put ne boli, otišla je na tutu. Joj ljepote kad se onaj strah u očima pretvorio u osmijeh 'ne boli me'.
Probali smo sirup Ortisan od suhih smokava i šljiva i nama je u jednom trenutku pomogao.
E sad, ovo je za djecu sa tvrdom stolicom, a kako prevazići strah, zaista ne znam. Jer ovaj strah od boli lako prođe čim shvate da ne boli, a to obavljanje nužde u snu sa 4 godine mislim da je ipak trauma . 

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Citirat ću svoj post sa prethodne strane:

evo ga savjet iz prve ruke.
sta uciniti kad dijete svjesno odbija praznjenje crijeva i trpi? nista
bilo kakva prisila i galama ce stvoriti samo kontraefekat.
pustiti dijete da to obavi na nacin i na mjestu koji je njemu prihvatljiv...a odbijanje i otpor ce vremenom proci i sve ce doci na svoje mjesto.prica treba biti na prvom mjestu ali nenametljiva.
eto ga...jutrosnji savjet moje pedijatrice.
mi se i dalje borimo.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Kod nas je stanje bolje, ortisan nam je pomogao, "natjerao" ga je da kaki te više nije mogao zadržati koliko on hoće i tako da sad kaki svaki drugi dan bez problema. Ortisan ne koristimo više ali ga imamo u frižideru za nedaj Bože ako opet ne zagusti na 3 do 4 dana.
Pazim i na ishranu, dajem mu što više supica, jogurta ali jede i suhu hranu i grickalice umjereno.
Misli da će i starh povremeno nestati jer sad je već svjestan da ne boli, kad god kaki sam kaže :"eto ga nije bolilo" te pogleda u tutu i kaže "joj dinosaursa" .

pitanje za Breskvu
maksimalna dnevna doza ortisana je tri kasikice dnevno ili 30 ml sirupa.
na njemu takodje pise da se daje djeci iznad tri godine.s obzirom da moje dijete jos nema tri pune godine interesuje me dali smijem dati punu dozu tj.tri kasikice dnevno?
ne znam dali doza zavisi od tjelesne tezine djeteta,jer je moje dijete dosta teze od svojih vrsnjaka.
za koliko da ocekujem djelovanje sirupa?ili kako da znam da uopste djeluje i da je doza od dvije kasikice dovoljna?jeli treba davati neko odredjeno vrijeme da bi se doslo do rezultata ili se rezultati odmah pokazu?hiljadu zasto
hvala Breskva

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Ja sam dala 2 kašikice razmućene u malo vode da popije, uvečer pred spavanje da odreaguje fino do jutra... ali i dalje nije mogao kakit, tek poslije druge doze se olakšao, te mu nisam više davala. Znači daješ samo kad ima problem zatvora. Poslije toga opet nije 3 dana kakio te sam ponovo dala sirup i poslije prve doze je kakio...eto više ga ne koristimo, ide svaki drugi dan redovno, danas mi je čak i sam rekao da hoće kakit.
Nemoj mu govorit da je sirup za to da on može kakit, reci evo ti malo sokića :)...i ono standardno svaki dan ga stavaljaš na tutu, bez pritiska, kakio ne kakio nek malo sjedi na tuti...kod nas je palilo još kad ja sjedim pored njega i stenjem ko luda morala sam mu natjerati psihu da razmišlja o tome jer znao je sjediti na tuti i samo zapričava sam sebe i tako čuva.
Nema ni moj 3 pune godine sad će tek napuniti.
Nadam se da ćete se i vi riješiti baš je psihički naporno izluđivalo me je...sretno

dala sam vec dvije doze.valjda ce nesto biti.hvala ti.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Evo jedan koristan odgovor od stručnog lica za sve koji imaju problem sličan našem (zadržavanje stolice).

Preuzeto sa PLIVA.zdravlje






Što kad malo dijete zadržava stolicu?




Naš dječak od 18 mjeseci po nekoliko dana (3-4) zadržava stolicu. Kada intenzitet podražaja postane prejak stolica krene i tada na samom početku bude tvrda (ponekad se pojavi i malo krvi), a kasnije je normalne tvrdoće. Prehranom pokušavamo utjecati na to (dovoljno tekućine, voće, povrće, kompot od šljiva...) i primjećujemo da on redovito ima nagon za pražnjenjem ali svjesno zadržava stolicu. Pritom plače i grči se dok nagon ne prođe, nakon toga je sve u redu do sljedećeg poticaja. Najgore je prije samog pražnjenja crijeva, tada jače plače i grči se u borbi da zaustavi ono što dolazi. Kada stolica krene i prođe onaj tvrdi dio on se smiri i "obavi" sve do kraja. Nakon toga opet pauza od nekoliko dana u kojima ima kraće periode kada "stišće" popraćene plačem. Inače je veselo dijete, koje normalno napreduje, puno priča i sve razumije. Vrlo je senzibilan i na neke podražaje reagira glasnim plačem (usisavač, sušilo za kosu), a npr. boji se doktora. Prvi put smo se s ovim problemom susreli kada je imao 11 mjeseci. Nakon 2 mjeseca situacija se popravila i stolice su postale svakodnevne. Prije mjesec i pol dana opet su iznenada počele izostajati. Molimo vas da nam objasnite zašto se to događa, činimo li mi roditelji nešto krivo i kako da pomognemo našem djetetu.




Problem kojeg opisujete ima više uzroka. Pokušat ću ukratko opisati što se događa: bolno pražnjenje crijeva uzrokovano tvrdom stolicom stvara strah kod narednih defekacija. Kada dijete osjeti da treba isprazniti crijevo, zbog straha od bolova zadržava stolicu - umjesto da se mišići čmara opuste i omoguće istiskivanje stolice oni se stisnu i to onemogućavaju.

Stolica ostaje u crijevu dulje negoli normalno i postaje sve tvrđa - stvara se čep. Osim toga, kako dolazi novi sadržaj u debelo crijevo, ono se širi i time se smanjuje njegova učinkovitost (snaga) u potiskivanju sadržaja prema izlaznom dijelu. Kako bi počeli rješavati ovaj problem bit će potrebno sasvim razmekšati stolicu, ona treba postati rijetka, kašasta, kako bi bezbolno izlazila kroz čmar. U tom periodu će se debelo crijevo vratiti u svoju normalnu širinu, povratit će se njegova učinkovitost ("snaga") protiskivanja sadržaja, a sjećanje na bol prigodom pražnjenja crijeva past će u zaborav te će se dijete moći opustiti prigodom defekacije.

Stolicu možete razmekšati na sljedeći način: davanjem hrane s puno neprobavljivih ostataka (povrće, integralni kruh, integralna riža, muesli), davanjem voćnih sokova, jušnate hrane i smanjenjem unosa mlijeka (ili privremeno uzeti mlijeko s manje masnoće) (mast i kalcij iz mlijeka stvaraju u crijevu sapune koji stvrdnjavaju stolicu). Koristite nešto više maslinova ulja u prehrani i općenito povećajte unos tekućine, pogotovu u toplim danima. U ljekarni možete uzeti sirup od smokava i suhih šljiva. Ako ovim mjerama ne postignete zadovoljavajući učinak (rijetko - kašastu stolicu) možete uzeti laktulozni sirup (mliječni šećer) i počnite ga davati 1 jušnu žlicu na dan. Ako se sljedeće stolice ne razmekšaju do željene konzistencije možete povećati dozu za 1 žlicu. Ako niti to nije dovoljno, možete nadalje povećavati dozu do ukupno 5 jušnih žlica na dan. Ako se pak dogodi da dijete dobije vodenu stolicu, sljedeći dan ćete dati 1 žlicu manje (ne prekidati davanje). Kada se na ovaj način postigne željena gustoća stolice preporučam zadržati ovu terapiju 1-2 mjeseca a potom postupno ukinuti laktulozu. Ovo je jedan dio priče a u nastavku slijedi naputak kako rješavati emocionalni dio problema koji prati poteškoće pražnjenja crijeva:



Poremećaji uspostave kontrole stolice i trening kontrole pražnjenja crijeva

Često se može vidjeti da se djetetu nude tute koje bi trebale dodatno stimulirati na odgovarajuću uporabu tute i defekaciju. Šarenilo oblika, boja, zvučnih efekata bi prema zamisli trebalo motivirati dijete da nauči tehniku defekacije te da zavoli prazniti svoje crijevo. Svaki uspješni pokušaj bude nagrađen aplauzom, zagrljajima i poljupcima. Sve govori kako je defekacija nešto što može djetetu priskrbiti enormnu količinu pažnje ukućana. I ne samo to, dijete shvaća da je pronašlo vrlo snažno sredstvo upravljanja roditeljskom pažnjom i emocijama, sredstvo kojim poput prekidača pali i gasi svjetlost roditeljske brige. Roditelji često nastavljaju započetu igru i uvode nove sadržaje, nagrade i nakratko uspijevaju polučiti dobar rezultat. Ali nažalost samo tako dugo dok traje zanimanje djeteta za novinu. Za ispravno razumijevanje navedenih zbivanja treba naglasiti da se sve događa na nesvjesnoj razini. Dijete nesvjesno teži ka ugodi roditeljske pažnje. U ovom slučaju nju dobiva u izobilju kada treba prazniti debelo crijevo.

Gledano sa strane, roditelji koji su strašno zabrinuti zbog ovoga problema pristupaju djetetu neprimjereno njegovu stupnju razvoja inteligencije. Uporno pokušavaju objasniti djetetu od 3 ili ponekad 5 godina čemu služi tuta. Istovremeno, dijete suvereno vlada tehnikom rukovanja videorekorderom ili mobitelom. Upravo je na ovom mjestu potrebno načiniti iskorak. Djetetu treba pristupati na odgovarajućoj razini i s odgovarajućim sadržajima. Naime, defekacija je čin oko kojeg ne treba pružati šarenilo drugih "ukrasa" (stimulatora) jer ubrzo postaju predmetom igre i "pogađanja" s roditeljima. S druge strane, dijete je u potpunosti sposobno preuzeti odgovornost za svoje osnovne funkcije. Znači, da ako osjeća poziv na defekaciju može samostalno odlučiti da to i obavi. Ako to obavi u gaćice, preuzet će odgovornost da bude zamazan i da širi neugodne mirise. To je prirodni put kojim će taj negativni signal utjecati da uspostavi kontrolu nad pražnjenjem crijeva.

Djetetu treba jasno dati do znanja da problem defekacije ne može biti predmetom igre "nagodbi" ili pridobivanja nečije pažnje. U svakodnevnoj njezi roditelji trebaju u potpunosti isključiti svoje emocionalne reakcije kada se bave problemom defekacije djeteta. Preporučujem da pranje i presvlačenje čine uz potpuno odsustvo "otvaranja sebe"; neka to čine jednako kako bi činila njegovateljica u vrtiću ili sestra u bolnici. Time stiže neverbalna poruka: ako su gaćice pune, dobivaš samo osjećaj umazanosti, neugodan miris i pranje. Nema više majčinih toplih riječi uvjeravanja (a potpuno je isti učinak i kod špotanja); prekidač više ne radi.

Enkopreza - nevoljno ispuštanje stolice

Kojiput se u odraslijoj dobi (predškolska ili rana školska dob) događa da dijete namjerno zadržava stolicu. Kod napona dijete cupka, stiska nožice, plače, čime izaziva burnu reakciju okoline. Izvrsno, "prekidač" i ovdje radi. I što više zamolbi da sjedne na zahod; ili što više prijekora - to je veća potreba za roditeljskom reakcijom i pažnjom. Zadržavanjem stolica postaje tvrđa pa defekacija, kada i nastupi, postaje bolna. Jedan razlog više da se suspregnu pozivi za defekaciju. Često se događa da formirani dio stolice dijete ispusti van dopola i potom ga vrati natrag pri čemu stalno prlja gaćice. Zbog straha od defekacije djeca počinju izbjegavati hranu jer postaju svjesna da što više jedu imaju i više problema s defekacijom. Naravno da roditelji teško ostaju smireni kada dijete školske dobi stalno ima zamazane gaćice i širi neugodan miris. Polako gube kontrolu nad svojim emocijama i počinju sumnjati u organsku bolest djeteta. Često misle da je njihovo dijete psihički nedovoljno razvijeno, a jedan dio njih sumnja na neurološke bolesti ili bolest debelog crijeva. Zbog neredovitog pražnjenja u crijevu se nakupljaju fekalne mase i šire debelo crijevo, čime se smanjuje njegova sposobnost potiskivanja sadržaja prema izlaznom dijelu te uzrokuje da se zastoj stolice pogoršava.

Ovdje je opisano kako se isprepliću problemi tjelesne i emocionalne naravi; kako se zbog primarno emocionalnih razloga događaju promjene (širenje debelog crijeva, stvrdnjavanje stolice, pogoršanje opstipacije) koje povratno dalje pogoršavaju emocionalne probleme i uzrokuju začarani krug iz kojeg je katkada teško izaći. Emocionalni pristup roditelja mora biti potpuno neutralan, ni topao ni hladan. Zapamtite, roditeljske emocije "hrane" ovaj problem. Stolica se mora regulirati i uobičajeno se daju sredstva za razmekšavanje stolice (mliječni šećer) kako bi postala rijetka, kašasta i uvodi se prehrana s puno ostataka (time se povećava masa koju crijevo potiskuje van i priječi se zastoj stolice zbog malog volumena unesene hrane). Takvu stolicu nije moguće zadržavati, a defekacije više nisu bolne kao kod tvrde stolice. Refleks straha od bolne defekacije s vremenom pada u zaborav i dijete nauči opuštati vanjski mišić debelog crijeva kada osjeti nagon na defekaciju. Crijevo se postupno sužava i raste učinkovitost potiskivanja sadržaja. I u ovoj situaciji treba imati potpuno otvoren pristup djetetu i ne podcjenjivati njegove intelektualne sposobnosti. Svako upozoravanje djeteta da treba ići na toalet nosi poruku: ti nisi sposoban shvatiti da trebaš ići na toalet; ili ne znaš kako ćeš riješiti svoj problem; ili ne smeta te da si umazan i da zaudaraš.

Poruka je strašna; govori djetetu da je nesposobno preuzeti odgovornost za elementarnu funkciju svoga tijela, da je mentalno zaostalo te donosi strašan osjećaj krivnje. Sve to pada na primarno krhku emocionalnu podlogu i dijete se osjeća još lošije. Tada rabi prirodni refleks - još se čvršće privija uz majku i oca: problem se pogoršava, a roditeljske emocije postaju još žešće - zatvarajući začarani krug.


_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

Ovaj problem je, hvala Bogu dragom, iza nas.
Mi smo imali strašan problem sa zadržavanjem stolice. Vriska, bacanje po podu, znojenje, urlanje.... Nema šta nismo probali: sirup Portalak, sirup od šljiva i smokvi, čepiće..... sve je to samo trenutno pomagalo dok....
Dok nismo otišli do pedijatra da tražimo uputnicu za specijalistički pregled.
Tad smo dobili savjet od pedijatrice da ignorišemo svu tu "ceremoniju". Dakle, kad osjeti nagon za obavljanjem velike nužde te kad nastupi suzdržavanje od iste, u momentima plača, znojenja, vriske da ga ignorišemo, da radimo sve kao da nam se dijete mirno igra
Kaže, da je to odličan način djeteta da privuče pažnju na sebe, roditelj je zabrinut, grli, mazi, obećava sve i svašta i sva roditeljska briga i pažnja je usmjerena na pražnjenje.
Odlučili smo da SAMO još to isprobamo. Ako ne upali definitivno idemo dalje - na specijalistički pregled, koji je jako stresan za malo dijete. Ali šta više učiniti?

Počeli smo primjenjivati metodu ignorisanja....
Da ne napominjem da mi se srce kidalo slušajući ga, odbijajući da se zagrlimo dok plače, naša tišina i apsolutno nikakva reakcija na njegove molbe da ga uzmemo....
Prvi put je, umjesto do tadašnje muke od po 3,4h dok uspije obaviti nuždu, sam proces trajao 20 min. , drugi put 15 min. i sve tako dok, nakon nekog vremena nije uvidio da je TO samo do njega. Čim prije obavi, manje napora, muke i što je najupečatljivije, gle niko ne obraća više pažnju na to.
I sada veliku nuždu ovalja u peleni. Ako je u vrtiću suzdržava se čitav dan i čim dođe kući traži da mu stavimo pelenu, sakrije se iza vrata i obavi Sve to traje 5 sek.

Još nešto što mi je ostalo upečatljivo: na moje jadikovanje doktorici da to njega zaista boli ona je rekla - da, naravno, to su dragi moji kao porođajni bolovi!! Nije lako pored prirodnog nagona i potrebe zadržavati stolicu. Pokušajte vi to jednom primjeniti da vidimo koliko dugo ćete izdržati. Sigurno ne dugo!

Suosjećam sa vama.
Sretno!!

_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

nista od dvije doze...
da povecam na tri

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.