Evo drage moje mamice da s i ja pridruzim sa svojom pricom.
Moj cicoljubac ima 18 mjeseci i dojim je,naravno.
Par sati poslije poroda su mi je donijeli da je podojim po prvi put.Stavila sam je na siku,onako majusnu (2.600 kg),uz pomoc babice,ali ona nikako nije mogla da uhvati bradavicu,pokusavala sam tako citavu noc.A sike su bile masala!Dok mi nije druga babica rekla da pokusam sa silikonskim bradavicama.I tako ja izmaltretira muza da mi nadje velicinu.Da vam ne spominjem kako mi jebilo gledat je da se onako bori da rucka ali bezuspjesno.Drugi dan sam dobila upalu dojki,pa sam masirala uz pomoc babice i na kraju su rekle da uzmem izdajalicu.Sto i uradih i tako sam hranila svoju mrvicu.Dani su prolazili ja sam imala sve vece upale,stavljala razne obloge,masirala,izdajala.Ali vazno mi je bilo da moja curka papa sve u sesnaest i lijepo napreduje.Tako je bilo tri mjeseca.Jedan dan sam je ostavila na dva sata kod moje mame,sa flasicom mog mlijeka i vracam se kuci a ona place li place.Kaze mama,nece vise flasicu.Ja u cudu,pa to je moje mlijeko.I ja odlucih da je stavim na siku pa sta bude,moracemo se naucit i izborit.I tako je ibilo.Sikila je kad god je htjela i gdje je htjela.Ja sva ponosna.Kada je imaal 6-7 mjeseci nestalo mi mlijeka u jednoj dojci.Niko ne zna zasto.Pitala sam doktore,ali ne znaju mi objasnit.Mi jos uvijek sikimo,iz te jedne uveliko,naravno da primjecujem da puuuno manje mlijeka ima.Ali stvarno nema veceg zadoljstva kada moj zvrk mi pridje i kaze mama siii,i prislepa se i malo je mazi pa je poljubi i onda cuca,nekad vuce nekad ne.A tek odusevljenja kada me vidi u grudnjaku ili kad se presvlacim!Mozda je off topic,ali ovih dana osjecam blage bolove u ovoj dojci sto nema mlijeka,i naravno znatno je manja,pa moram trpati tonu vate u grudnjak da to malo izbalansiram.
veliki pozdrav,pusa i puna podrska mamicama koje doje.

Moja prica o dojenju nazalost nece biti duga koliko bih ja voljela ali cu je ipak ispricati

Moja prica pocinje 08.12.2011. kada sam rodila svog Ariana...bio je presladak zaista..pravi mali buco od 4kg..posto se nagutao plodne vode i pupcana vrpca mu je bila oko vrata nije odmah smio da doji jer je cesto povracao ali nakon 12h uzela sam svoje pile i stavila na grudi..
Ponovo sam osjetila onaj prelijepi osjecaj od prije 2.5 godine kada sam rodila svog Adina.
Arian je odmah prihvatio dojku i poceo da doji kao neka velika beba
I tako iz dana u dan moj bucko je napredovao bas lijepo..sa 3,5mj. imao je 7350g pravi momcina..Dojili smo gdje god bi se nasli: kod kuce,kod prijatelja , napolju, u bolnici,bas svugdje.. Sreca pa nisam imala nikakvih problema sa grudima..uopste me nisu boljele kao poslije prvog poroda..sve je islo kako treba
Bas je volio da doji...nekada bi po cijeli dan trazio dojku i samo je onako lizao i zvakao da bi mama bila uz njega
Najsladji je bio kad bi je prihvatio a onda pustio pa se smijao i tako u nedogled...
A onda se moje pile razbolilo i jako brzo umrlo
Zadnji put sam ga podojila 4 dana prije smrti uz sve bolove plakao je jer je bio i gladan a nisu mi dali da ga dojim..ipak sam mu bar malo dala a on je tako jako vukao kako da je znao da mu je zadnji put

Tu se moja prica o dojenju zavrsava...trajala je samo 3mj i 18dana ali je bilo zaista prelijepo iskustvo koje nikada necu zaboraviti.

Zato drage mame uzivajte u svakom trenutku sa vasom bebom jer svaki trenutak je dragocijen!

_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

Joj Sonja...rasplaka me.
Zao mi je mila.

_____________________________

"Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onog što ti kaže taj pokvarenjak."

Sonjice, srce mi se raspolovi. Ti si tako hrabra zena.

_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

sonja

_____________________________

mrvica nas obradovala 26.juna 2009.
seka stigla 13.aprila 2012.

Poslije Sonjine priče teško je bilo šta napisati od suza , al evo i ja želim podjeliti svoju priču o dojenju sa vama.

Majka sam divnog dječaka i prelijepe djevojčice, sječanja o dojenju dječaka su još uvijek svježa iako je prošlo dosta vremena, on je bio ljenivac na početku nije vukao samo je spavao, čak prvorotka se i zabrine neće dijete da jede, al i to dodje na svoje mjesto, kasnije se sve uredi. Dojio je 12 mjeseci i sam prestao, a sa princezom to je posebna priča.
Carski sam se porodila tako da sam N vidjela tek 24 sata poslije poroda, onako od drugog po redu carskog izmučena i iscrpljena ( problem bio sa pucanjem zida maternice), uzela sam svoju buciku slatku u ruke i prislonila na grudi, glavicu je odmah pomjerila u pravcu bradavice i tako jako povukla da sam mislila da gubim svjest. Taj osjećaj povezanosti majke i bebe ja nikada u svom životu neću zaboraviti, osjećaj da taj mali slatki zamotuljak koji sam nosila 9 mjeseci u stomaku je ugledao svjetlo dana i svoju mamu upoznaje halapljivo gutajući najljepši napitak, mojoj sreći nije bilo kraja. Osjećanja bukte u grudima ma kakva bol bradavica, bol od reza, maternica se grči stiska boli ali to nije važno najvažnija stvar je dojiti N. Bebu nisam dala sestrama da je hrane, isključivo sam tražila samo da je presvuku i ne hrane hapom ni po koju cjenu. Tako da one nisu imale puno posla oko nas u bolnici N je dojila i spavala bez problema, samo mama nije oko sklopila stalno sam gledala svoju slatku buciku kako spava, čak joj ni plač drugi beba nije smetao. Iz bolnice smo izasli sa rodjenom kilažom ništa izgubili i kasnije je N napredovala dojila 4 mjeseca isključivo majčino mlijeko pa smo uveli voćne kaše i sokiće, sa 6 mjeseci smo uveli slanu hranu, ali dojka je mojoj buciki uvijek bila na prvom mjestu, može slano , može slatko ali na kraju zasladi dojkom. Dojila je punih 13 i po mjeseci i zbog stalnog buđenja i nespavanja u noći morala sam N odbiti od dojenja. Burno smo to prošli, čak je i promukla od plača, ali polako se navikla na flašicu i pije mlijeko iz nje samo pred spavanje i rano ujutro.
Uvijek ću se sa radošću sječati vremena provedenog sa mojom N a posebno vremena dojenja, njene halapljivosti u početku kasnije kad je odrastala njene nestrpljivosti da dobije dojku, i momenata kad već dojku zove imenom "kika".
Drage mame želim vam svima puno lijepih trenutka dojenja bebica kakve sam ja imala sa svojom N.
Lijep pozdrav

_____________________________

Samo nam je ljubav potrebna.........

Prvorodjeni mamin zivot
14.03.2002. godine
Drugorodjena mamina srecica
06.04.2011. godine

Evo i moje priče na molbu jedne članice.
Priča će biti prilično duga i iscrpna jer je dojenje najteži i najljepši zadatak koji je ikada postavljen pred mene. Iskreno, od srca se nadam da ću nekome biti inspiracija.
Kako sam napisala, na drugoj temi, Laura je neki dan napunila 3 godine i još doji! Polako prestaje, spontano, bez odvikavanja. Trudna sam 15 tjedana, doktor je tako i rekao da će biti, pod utjecajem vitamina koje pijemo, mlijeko polako mijenja sastav. Rekao je da bez straha dojim i zaista sam sretna što napokon imam obrazovanog ginekologa, i pored svega informiranog.
Ne znam ni sama od kuda početi jer se ne želim prisjećati početaka. Bilo mi je užasno prvih mjesec dana.
Nakon poroda, kada su mi donijeli bebu, sestra je rekla : „Izvolite bebu, već je 20 sati i meni je kraj radnog vremena. Pazite samo da ubuhvati što veći dio bradavice.“
Ja sam ostala sva u čudu jer bolnica slovi kao baby friendly, ali ovo je bilo nečuveno! Nije mogla ostati još 1 minutu i pokazati mi kako da postavim bebu!
Sutra, prije odlaska doma, pitam drugu sestru, kako ću znati da li pravilno dojim, a ona kaže evo sada ću Vam ja pokazati. Međutim, beba je bila kod njih 2-3 sata, čekajući na pregled pedijatra prije otpusta kući i nahranili su ju, kao i sve ostale bebe, sa AD. Naravno, kada je trebala dojiti, nije bila gladna i opet sam ostala bez objašnjenja.
Došla sam kući, dojila malenu kako sam mislila da je pravilno , ali su mi se stvorile ragade. Da stvar bude gora, patronažna je došla tek nakon 4 dana, kada sam ja već imala rane koje su krvarile. Kada je malena dojila, ja bih toliko plakala od bolova, da je i moja mama, koja mi je došla na par dana, neutješno plakala sa mnom.
Sve je govorila: Mila moja, pa zar je to tako teško? Evo, i sada sam na poslu i plačem od same pomisli na te dane. Na forumima sam tražila informacije, i dosta je mama odustalo od dojenja nakon prve prepreke. To mi nije bio cilj. Svako dojenje sam preplakala, tresla se od bolova, ali nisam odustajala. Gledala sam malenu i znala da je to jedino najbolje rješenje za nju, a ja sam tu da joj pružim najsigurniji početak života. U trenucima sam padala u iskušenje da odustanem, ali pri svakom pogledu na to maleno biće, znala sam da bi to bila pogrešna odluka. Pronašla sam broj gđe koja se bavila problemima sa dojenjem.
Nazvala sam ju u subotu poslijepodne i došla je za koji sat. Rekla se da su mi grudi u groznom stanju i da se samo njima trebam baviti. Da, to zvuči smiješno, ali je bio preduvijet za uspješno dojenje. Tako sam se i izdajala i davala malenoj 1 dan mlijeko na bočicu, samo dok mi ragade nisu bar malo zacijelile. Ali taj dan je doslovno cijeli prošao u ručnom izdajanju, jer me pumpica jako boljela. Posjetila me i nakon par dana, i tako nekoliko puta. Uvijek je bilo da se moram, kako kaže, baviti grudima i tako sam i činila. Pored svega, problem je bio i što sam imala preprepreviše mlijeka i Laura nije nikako došla do onog hranjivijeg. Prvih pola godine sam spavala u grudnjaku u kojemu je bila tetra pelena, a ispod nje blaznice. Po noći bih se budila mijenjati sve na sebi jer bih bila mokra, cijelo vrijeme. Dakle, ne samo prvih par dana, nego pola godine!!! Naravno, uspostavili smo lijep ritam, ali zbog tolike količine mlijeka, ja sam 7 puta imala temperaturu sa jakim bolovima u grudima. Svaki put bih se masirala i izdajala i ni na kraj pameti mi nije bilo odustajanje. Začepljenje kanala se može riješiti, samo da ne dođe do mastitisa. Kada sam počela raditi, nakon godinu dana, pumpicu sam nosila sa sobom na posao i izdajala se. Mlijeko bih stavila u fridž i nosila doma, za svaki slučaj (kao da ga nisam imala i previše). I tako, dok se meni laktacija nije malo smanjila (što se obično dešava nakon par mjeseci) nakon više od godinu dana, toalet je brujao kao da koristim s oproštenjem vibrator .
Laura je dojila po noći 2-4 puta, već sam se navikla i na buđenje. Nekada bi to bilo i po 6 puta, nekada samo 2. Vrijeme je prolazilo, ja nisam imala namjeru odvikavati dijete. Sve sam govorila do 2. rođendana, pa onda dok joj ne narastu svi zubići i konačno je to bilo do kada ona želi... A ona je željela i željela.
Reakcije okoline su primitivne u najmanju ruku. Čak i majke koje su dojile ostale su zaprepaštene da sam ja i nakon 2. godine dojila! One su uglavnom, više svojom voljom, nego djetetovom, odlučile prestati dojiti kad krenu na posao i kao da je to univerzalno vrijeme za odvikavanje. Naravno, svatko odlučuje za sebe, ali nemoj me kritizirati što dojim koliko želim, kao što ni ja tebe neću što si, radi svoje komocije, prestala dojiti.
Čak i nakon dvije godine ponekad se znalo desiti da mi mlijeko krene dok sam na poslu, ali zato sam imala blaznice u ladici. Jako mali postotak žena mi je bio podrška, ostale kao da činim protuzakonitu stvar jer pobogu JOŠ dojim! Ja njih lijepo, u svojoj glavi proglasim neznalicama i primitivkama, a nasmijem se ljubazno i kažem:“ Polako za odvikavanje, ima vremena.“
Laura je polako smanjivala podoje, kad dođem s posla, prije spavanja i ponekad po noći. Dakle 3-4 puta dnevno, što meni nije nikakav teret bio. Sada sam trudna 15 tjedana i polako, spontano prestaje dojiti. I bradavice me počinju boliti pa joj kažem da je velika i da možda ne mora toliko sikiti. I dalje, ako poželi tu sam, ali evo, zadnja 2 dana, možda je sikila 2-3 puta. Kaže, neću puno mama, ja ću samo jednu siku, neću dvije  I hajde ti njoj sada reci ne, ako nema potrebe. Pametna je ona, vidi i sama da nitko više ne siki pa eto i ona se polako odvaja od najdraže zanimacije.
Jedno je uživati u dojenju s malom bebom, a druga stvar s curicom s kojom možeš komunicirati i pitati da li joj je dosta, voli li sikiti i voli li mlijeko. Ponekad se upitam na glas ima li još uvije mlijeka, ona kaže :“ Ima mama, vidi!“ I tako smo nas dvije povezane beskrajno, zahvalna sam za svaki dan dojenja i sva patnja i suze su se isplatile.
Zato drage mame, ne odustajte ukoliko ima problema, zovite, tražite pomoć ako želite pružiti najbolji početak svojoj bebi. Ja sam uvijek na raspolaganju!
Veliki pozdrav svim dojiljama i malenim sisavcima!




_____________________________

Laura je u mom naručju!

Hvala djoisa!
Nisam napislala dosta teških situacija koje su vezane za probleme koje sam imala, ali to i nije poanta. Poanta je biti jaka i odlučna žena.

_____________________________

Laura je u mom naručju!

hvala za pricu, bas inspirises i mene je raznjezio taj vas razgovor....

Oooo kako slatka priča Svaka čast

_____________________________

03.11.2011.maleni princ obogatio naš život.....