Ma sigurno sam i sama imala, jer sam ponekad imala sve te simptome... Ali kod mene je nekako tako da ima dana kada sam sretna i raspoložena, a ima i onih kada sam tužna bez posebnog razloga...

_____________________________

Imam dva zlata, to su Nika i njen tata -:)

Čitajući vaše postove, vidjela sam sebe. Plače mi se kad se sjetim tog perioda. Prije 14 mjeseci sam se porodila, bez problema, ali dolazak kući i sve ostalo užas. Predpostavila sam da je PPD i sama sam se tjerala na pozitivna razmišljanja i uspjela sam ali sam sama s sobom prošla grozne trenutke. Nikom ništa nisam pričala.

Prvi put sam odlučila da se informišem o postporođajnoj depresiji kada je prije nekoliko godina moja poznanica ropdila i nekoliko mjeseci nije htjela da vidi ni da uzme bebu, kad bi joj je mama unosila u sobu da je podoji ona je samo vrištala :nosite je, nosite je. Zato sam u trudnoći puno čitala o toem i rekla mužu da se i to može desiti, ali i da ću nakon porođaja najvjerovatnije plakati bez razloga. To se i desilo i ridala sam nekoliko dana jer nisam imala mlijeka, ali mislim da bi našla razlog bez obzira koji bi to bio i još sam mužu korz suze govorila , eto rekla sam ti da ću plakati . Teži oblik depresije me hvala bogu nije pogoodio, samo mi se ponekad učini da moj život nema smisla jer se sve vrti oko bebe i podređeno je njoj, ali hvala bogu to me brzo prođe, baš zato što znam da su i takve misli normalne iako to niko neće da prizna. O ovoj temi treba pričati što više

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

ja sma bila u groznom stanju, trudnoća mi je protekla extra, ali zato nakon poroda.....
recimo najupečatljivije mi je bilo to što sam insistirala da sve vrijeme neko mora gledati u bebu , i to sam naravno bila ja,  kad bih htjela zaspati ja zovnem muža i kažem: Sad ti gledaj u njega, da ja malo odspavam  ako bi ga zatekla kad se probudim da mu oči nisu na djetetu, frka: Kako mi možeš to raditi????
umirem od smijeha kad se toga sjetim
šalu na stranu, nije bilo ugodno ali je prošlo. moja mama kaže da to ima veze sa težinom poroda-moj je bio težak, ima logike a opet ne znam

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Evo i mene na ovoj temi... sve je jos uviejk poprilicno svjeze... nekako ne mogu da vjerujem da su samo dvije stranice ispisane na ovu temu... mozda zene ne zele pricati o tome da ne bi obeshrabrile druge trudnice? Meni npr, pisuci ovo, prolaze kroz glavu sve one moje trudnice koje tek ceka porodjaj i ovaj dio poslje porodaja... pa sam malo oklijevala. Ali ja moram malo da dam sebi oduska a ujedno mozda da podjelim iskustvo...

Evo sad me je popustilo a prije sat vremena sam se zakljucala u kupatilo i dobro se izjecala.
Moj je problem sto je mene stid mm-a. Kazem stid jer ne znam kako drugacije to nazvati.

Od kako sam se porodila on radi sve u kuci, od brisanja prasine do pravljenja jela (tj iftara i sehura) samom sebi, ne da mi da ustanem, pomagao mi je uci u kadu prvih dana, skido me i oblacio, gledo kako se patim pri dojenju dok bradavice nisu ocvrsnule, gleda kako jaucem kad ustajem jer me boli rana, kupuje mi uloske... i jos uz sve to ja okinem plakati bez razloga... stid me i sram sto sam ovoliko bespomocna, sto totalno o njemu ovisim, sto vidi moj mlohavi stomak i bedra, sto me vidio ovako ranjivu, sto je cuo koliko sam se derala na porodu...

Imam osjecaj da ga nikada vise u zivotu necu privlaciti i da ce vjecno pamtiti ovu verziju mene- ranjivu, placljivu, umornu i tesku...

Mozda ce neka reci- ko ga sisa, nek trpi, i ti si se porodila, ali mm i ja imamo samo jedno drugo vec sest godina, navikli smo sami i on je meni sve- trenutno i majka i doktor i brat i sestra- i ne mogu sebi dozvoliti da me vidi kako placem, a mene je jednostavno stid stati pred njega...


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Duso moja draga,citam ove tvoje rijeci i pojedine dijelove kao da sam ja pisala...I meni je MM bio SVE posle oba poroda,on mi je najvise pomagao I mene je bilo stid,osjecala sam se bespomocno,plakala sam,njemu se izvinjavala,jaukala od bolova...I MM je prisustvovao porodu,cuo me kako vristim...Ali najbitnije je da je un citavo vrijeme bio(i uvijek je) uz mene,kao sto bih i ja bila uz njega,kad god mu to zatreba...Duso draga,slobodno se isplaci,ali molim te razgovaraj sa njim,kad god za to nadjes vremena,reci mu kako se osjecas...Vidis da ti pomaze,da je uz tebe,bice vam oboma lakse kad porazgovarate...Pokusajte naci po malo vremena,ti za sebe,on za sebe,barem po pola sata,znaci to puno vjeruj mi...I budi sretna sto imas takvog muza,sta bi da je drugaciji...Zelim vam puno srece i znaj jedno,kako god se ti sada osjecala,vjeruj,proci ce aBd,samo polako

Neki hvala ti sto puta na odgovoru. Drago mi je da ima neko ko je prosao isto. Sta da ti pricam, vjeruj da me trenutno stid sa njim i pricati o tome, on razmislja o tome sta sve sutra treba da uradi a ja razmisljam o sebi i svojim osjecanjima... Nadam se da ce brzo proci ovi porodjajni simptomi, jer ja se u stvari ne osjecam citav dan ovako nego mi se nekako uvijek navecer javljaju ovi osjecaji

U svakom slucaju, drago mi je sto kazes da ce proci i ovo


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Ena ,izmamila si mi suze .Nemoj tako draga,pa sve će to proći vidjet ćeš.i nisi ti jedina,svima nam se tako dešavalo(skoro svima),pa ti si sretna što imaš takvog muža,ma voli on tebe i volit će te takvu kakva jesi.Zna on sve i vidi da je to tako zbog poroda(možda i on jadan u sebi konta da nije lako nama ženama)pa pomaže itd.Zagrli ga,razgovaraj sa njim,plači pred njim i vidjet ćeš kako će te on utješit.reci mu da se osjećaš smotano i sve,nemoj držat u sebi,nemoj zbog svoje ,ona te treba.Možda ćete se za mjesec dana oboje ovome smijati!

Kazem ti,cim se toooooooooooliko brine o tebi,znaci pokasava da te shvati...Barem mu(ako vec ne mozes razgovarati sa njim) onda na neki nacin daj do znanja da si mu zahvalna na svemu sto on radi za tebe,pa samo jedan topli zagrljaj cini cuda
Hvala dragom Bogu,pa nam je podario nasu djecu,pa onda mu hvala sto nam je podario ovako divne muzeve
Draga moja,jos jednom ti zelim puno srece,i kazem ti aBd,proci ce,pa cete sve troje skupa uzivati

Ma draga moja, sve koje smo se poradjale smo prosle takvu fazu, i samo jedno znaj ako je on sada uz tebe, bit ce uvijek. Mi smo se upoznale, ja sam pokrivena, i kroz isti takav "sram" sam prosla, tusiranja, jaukanja, pa cak i mazanja rane, nisam se mogla maci preko 40. konaca, a meni tesko, jos bilo ljeto, 1. avgust, pretoplo, nervoza, dogadjaj i susret sa jednim malim bicem, kojem iako tako bespomocna trebas, jer ono od tebe zavisi, ono te treba bezrezevno. Taj bol koji se izdrzi, znas i sama muskarci nebi. Ali sve u svemu ja sam smogla snage opet ostati  trudna, koliko iz zdrastvenih razloga (to je neka dr. tema), toliko da se kasnije nebih mogla usudit prolaziti kroz isto.
Iskreno i mi smo imali situaciju, poslije, kada je proslo nekoliko od poroda, jednostavno se izgubila zelja za odnosima sa njegove strane. Na svasta sam pomisljala, ko zena, sve na ono najgore, al je jedan mali razgovor sve rijesio. On poslije svega vidjenog, iako je imao zelju nije mogao pitati, cekao je da ja "potrazim", a ja ko i svaka zena dala ponosu na volju, pa razbijala glavom, ali od toga najgoreg nije bilo hvala Bogu nista.
To samo mogu oni muskarci koji znaju cijeniti ono sto je njihovo.
Draga moja zelim ti brz oporavak, zelim ti da smognes snage i otvoreno porazgovaras sa njim, jer jedino razgovorom ces rijesiti svoje nedoumice.SRETNO


_____________________________

Muhamed 01.08.2008.
Ajša 04.11.2009.

mila moja, jako mi je zao sto to prolazis ali svaka od nas je imala taj period iz ovih ili onih razloga i misli koje smo sebi same stvorile.
ne da te tjesim vec sam najiskrenija i nikada ne bih slagala zenu u takvoj situaciji pa makaer nista i ne rekla ali vjeruj mi ti sad vidis stvari drugacije.ja mislim da ce te on samo jos vise zavoljeti a i ti njega.zensko si i u nasoj prirodi je da smo njezne i ranjive i vjeruj mi mnogi muskraci to vole...a evo zamisli obrnuti situaciju.kako bi tebi bilo da je on ranjiv ...voljela bi ga jos vise jeli tako?
nemoj da se sikiras oko nekih stavri
ja sam dugo imala depresiju i jos uvijek mi smetaju stvari koje su mi smetale i u tom stanju,samo sto sad totalno drugacije reagujem.ne placem vise.ne zakljucavam se u kupatilo, ne zelim da nestanem...i mnogo toga.sad se naljutim odbrojim svoje , otpusem kao i prije poroda i to je to.
u periodu si koji moras da prodjes i nekma ti druge , mozes samo sebi dati odsuka ovdje i podjelit to sa nama.a evo ja cu ti reci zasto nema postova na ovu temu.svima je tesko pricati o tome...meni prvoj(ja sam bas bila u depresiji...dubokoj i teskoj)
ne vole se sjecati,potisnule su to i nedaju da izadje na povrsinu ...

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

Ja nisam objavila svoju priču s poroda niti ću je objaviti jer mi je na porodu bilo jako teško.I nisam pisala o ppd jer bih ispisala stranice,tako je to,nekad se smiješ nekad plačeš,hormoni divljaju. kao u trudnoći.ali proći će,prošlo je i meni

a ja bih voljea da znam od zena koje su se dva puta i vise poradjale,dali i drugi puta pate od depresije...neki kako je tebi bilo...mene je toga jako strah

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

Tako je lulu,ne volimo se sjećati! skoro me i ti rasplaka.živio ženski rod!!!

znaci i drugi put ce biti depresija

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

Ma neka i drugi bude ko prvi,sad znam da ću preživjeti

Lulu,iskreno,ja sam posle drugog poroda bila uzasna...Briga oko starijeg djeteta,pa oko bebare,pa bolovi(grudi),ali psiha je cudo...Bila sam katastrofa,i mislila sam da nikada nece proci,da se nikada necu izvuci iz tog ludila... Plakala sam ko luda,jecala sama ili na ramenu MM ili moje mame...Bas sam bila smorena...Ali hB,proslo je,i znam se sada tome i nasmijati...Da mi nije bilo MM,i moje mame,ne znam sta bih sa sobom...Nemoj da te bude strah toga,normalno je da posle samog procesa trudnoce i poroda zena mora ispoljiti svoje emocije;pa valja to sve "predeverati"...Samo polako,bice to aBd sve ok

A i moj Sead mi je bio veeeeeelika podrska,njegov osmijeh i zagrljaj su me dodatno "lijecili"

Dont worey
be happy

Vala me Neki pravo prepade, ma samo dok te vidim, ma iz...., izljubit cu te

_____________________________

Muhamed 01.08.2008.
Ajša 04.11.2009.

cudno je kako prodje sve samo od sebe kao bozijom rukom odneseno...preko noci cini mi se kao da streses to sa ramena...NEKI da ti iskreno kazem, mora me biti strah jer sam bila na dnu i jos dublje jedina stvar koja mi olaksava sjecanje na to vrijeme je cinjenica da mi je naomih bila sva moja utjeha i sto sam tako strpljivo i s ljubavlju se brinula za nju i nisam histerisala kao prema svima koji su mi bili na putu. ona je bila posebn nesto i moje rame za plakanje. mazenje sa njom mi je beskrajno godilo i dizalo me iz najtezih dana i najtuznih noci.ujutro bih je uzela i stavila sebi u krevet kad mm ode na poso i sahtima bih lezala mirisajuci je i gledajuci,placuci i jednom udje moja mama i pita sto places ...vjeruj ja nisam znala nijednu drugo objasnjene nego IZ LJUBAVI iz siline ljubavi prema tom malom nepoznatom bicu koje je odjednom sad tu i otkud ono sad kad jucer nije bilo i moje je ...stvarno su ti dani za romane

< Poruku je uredio Lulu_ -- 31.8.2009 1:04:21 >

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

potpisujem

Draga ena, potpuno te razumijem i kao što su već žene naprijed navele, sve mi to, ama baš sve prolazimo! Neke u "blažem" a neke u "težem" obliku! Ja sam recimo jako dugo imala nekakav ružan osjećaj (ne znam ni sada da ga opišem) nakon prvog poroda....To je sve zato što nam se život u potpunosti promjeni. Prvo svaka od nas, kakav god da je porod u pitanju (težak ili lagan) doživljava šok na sebi svojstven način. Odjednom jedna vrsta hormona prestaje odrađivati svoju funkciju a nastupaju drugi. Koliko god mi to htjele priznati ili ne, počnu nam se miješati osjećaji, sve navike koje smo do tada imale padaju u drugi, treći....peti plan a prioriteti se sami postavljaju. I naravno, nastupa konfuzija u glavi, slabost, tjeskoba, a slike sa poroda, poslije poroda i fizička bol koja je prisutna ti ne daju da se orjentišeš na drugu stranu i onda kad se svjetla pogase, beba i M zaspu, nastupa prelistavanje tih slika po glavi..... Helem, koliko god se tebi to sad činilo daleko...... vjeruj da vrlo bzo prođe. Ja sam recimo sad poslije drugog poroda imala 2 ture plakanja - bez razloga. Pravdala sam se da plaćem zato što recimo moja ili njegova sestra slikaju bebu (i u tom momentu mi je to bilo užasno)

A za mužeka, ma pile drago, kome bih uopšte dozvolila da mi pomaže i gleda me tako slabu nego njemu.... Ni pred kim nisam toliko slobodna, nikome se ne mogu izjadati kao njemu, nikome ne mogu povjeriti najdublje emocije koje me tište.... Ne brini, sve će to biti super, tu ste da zajedno prebrodite nastalu situaciju i dok trepneš ona će nestati


Lulu_ imaje i nakon drugog poroda ali ni blizu kao prvi put. Valjda se tokom druge trudnoće "presabereš" i shvatiš da nadolazeća situacija nije ništa "strašno" i da će sve to biti juče

mila81,ne mora znaciti da ce i drugi put biti TESKO...Uz Boziju pomoc,bice aBd sve ok
Lulu draga,nemoj da tako razmisljas,kao sto vec napisah,ne mora znaciti da ce OPET biti tako...Bice vece obaveze,to svakako...Ali eto kazes da te tvoja slatkica smirivala...Mene je moj Sead nevjerovatno smirivao,davao mi podrsku na svoj djeciji nacin,plakao je i on sa mnom
Ponavljam vam opet,aBd sve ce biti ok,mene je jaaaaaaaaaaaaaako bilo strah fizickog bola,jer sam posle prvog poroda bila sjecena i nisam mogla lezati,a kamoli hodati Ali hB,drugi porod prodje super,bez epiziotomije,dakle bez razloga sam brinula i strahovala...
Samo polako zene moje drage,mi smo JAKE