draga scarlet, amrino će ti ovo vjerovatno pobliže i bolje objasniti, ali evo da ti i ja odgovorim za prvu pomoć,
ja sam uvijek svoju bebu gledala kao što bih i odraslog čovjeka, ovim hoću reći da, kao što si i sama vjerovatno primjetila, bebe imaju način da se izbore za svoje potrebe. Tako da, vjerovatno bi plakao i ne bi spavao da je to neka glad, a i kad osjeti potrebu da jede vjerovatno će se i probuditi i zatražiti.
Kao što naša savjetnica Amrino:) često naglašava, grudi nisu mjesto za deponiju mlijeka, već u toku dojenja nadolazi.
Ako ne želi jednu dojku, prebaci ga na drugu. Mislim, najbolje je da mu ih daješ naizmjenično. A činjenica je da većina beba ima svoju omiljenu:), pa više insistira na njoj, važno je samo da se i druga ne zapostavlja, da ne bi došlo do obustavljanja procesa laktacije.
Slijedeća stvar, besmisleno je rukom provjeravati količinu mlijeka, kao što i sama kažeš, jer mi rukom ne možemo navući mlijeko kao beba sisanjem, tako da to uopšte nije mjerodavno. A ja kao dojilja sa stažom od trinaest mjeseci moram reći da bi po tim vanjskim faktorima odavno mislila da nemam mlijeka, ali dok ona doji, sve je ok.
A to za gutanje, kada manje guta, možda manje vuče i ne vuče da bi jeo već da bi zadovoljio refleks sisanja koji sve bebe imaju.
A samo da ti bude lakše, sjećam se da sam prva dva i po mjeseca, meni se čini, danima i noćima sjedila samo sa njom na sebi dojeći je. Tako je, i utjeha a i hrana, jer je majčino mlijeko lahko probavljiva, pa beba samim tim i češće jede.
To što si u gostima je dodatno opterećenje, jer mu je to nepoznato okruženje(mislim, u toj dobi je i dom na neki način nepoznat:)), i nije čudo što plače, kenjkav je i nervozan.
Znam da je nama za te prve izlaske i situacije susretanja sa novom okolinom i ljudima trebala i fizička i psihička priprema.:)
A to što slušaš, slušaćeš i dalje, i najbolje je da se navikneš na te "mudre" izjave raznih "iskusnih" žena iz tvoje okoline. Šta ćeš... Saslušaš, kažeš šta ti misliš, nasmiješiš se i nastaviš po svom, jer ti kao majka najbolje znaš
potrebe svog djeteta.
A draga moja, nama su prvi izlasci, kao što gore rekoh, bili avantura koja se ne može porediti ni sa čim, od dreke do pogleda itd., bilo mi je neugodno, ali sam shvatila, ŠTA?! to je malo dijete, svako je takvo, briga me šta ko misli, to čovjek ionako ne može kontrolisati, nije dijete neki robot, pa da spava i jede po planu i programu.
Sve mi imamo neki plan kako ćemo se mi extra snalaziti sa bebom, ali ga upravo ta beba isprva, pa i kasnije malo pomuti.
I sve ćemo nekada uraditi nešto što nismo trebale, ali važno je da znaš da kao majka ne možeš napraviti grešku. A da se trudiš da se uklopiš u očekivanja okoline, nema smisla, jer sve je to iluzija, svi su imali djecu i duboko u sebo znaju kako je to, ali svi će reći kako su bili extra i da su im djeca bila zlatna.
Zato draga, prati signale svog djeteta, okolinu ignoriši, sve će to proći, ti se samo vodi svojim osjećajima.
I na kraju DOĐI NA RR i izjadaj se, it works.
Sretnooooo!!!!