Većina ljudi se normalno upoznaje preko kolega, u kafićima, a ja sam svog muža upoznala u decembru ratne '93 u SAMOPOSLUZI u redu za hljeb (neki će se sjetiti da se tada hljeb dobivao na kartice i da su ljudi po cijeli dan čekali taj hljeb).
Bilo je to društvo iz dva naselja i svaki dan smo se zezali u samoposluzi, čekajući da dođe hljeb i moleći boga da dođe što kasnije kako bi bili zajedno što duže.
Tako se i rodila ljubav, bilo je tu svega i svačega, ali svi koji nas poznaju, znaju da smo skupa čitavu vječnost. 
Vjenčali smo se prošle godine u junu, a danas imamo i malog bebača.

moj MM i ja smo se upoznali na koncertu Dine Merlina 31.07.2000.godine i zaljubili se na prvi pogled iako je meni bilo tek 15 a njemu 16 godina. Zabavljali smo se vise od pet godina i odlucili se vjencati u oktobru 2005 god. sada imamo malog sincica i volimo se vise nego ikada...

_____________________________

dusha mamina 11.10.2007.

upravo zato sto je tako topao, osmjeh je ljepsi od bilo kojeg cvijeta na svijetu....

Upoznali smo se kao brucoši,jod rugar iz gimnazije bio je njegov cimer u domu u Prištini. Zaljubila sam se u njega na prvu kritiku- tada sam pisala pjesme i jedn aod nji je bila na zaljiepljena na zidu. On je  pročitao i dao odmah svoje mišljenje- kritiku zadnjeg stiha. U to vrijeme sam se zabavljala sa jednim dupeliscem( izvinite ali ne znam drugi izraz) a znala sam da se sviđam mom današnjem mužu. Nemate pojma koje je to osveženje bilo čuti da neko kaže svoje mišljenje onako "hrabro" sujetnoj pesnikinji. Družili se od novembra do aprila, upoznali se fino a onda počeli da se zabavljamo. I tako 9 godina, zajedno mijenjali univerzitet zbog dješavanja na Kosovu, da nebi bilo rodbine da odmerava slobodu naše veze otišli u unat svima u Niš mesto u Sarajevo i eto nas sad u Bosni i u braku.
Odužih al smo se i dugi zabavljali..


_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Naše upoznavanje je bilo ko u partizanskim filmovima.
Nažalost rat nas je oboje prerano gurnuo u strašne,ozbiljne stvari.
Njega kao dečka od17 god.u rat i to zaprave,a mene u ratnu bolnicu sa nepunih 17 jer je već puno osoblja nedostajalo i ja se kao učenica mediciske škole sama javim.Odradim bogami dobre 4 godine,čitav rat.Upoznavanje-čista patetika.Moj dragi je bio ranjen i to dosta daleko ,tako da su ga transportovali dugo.Ja taj dan radila u prijemnoj kad je došao.Donjeli ga,bio je,skoro siv(jako iskrvario)sav bespomoćan.Prvo što je dobio od mene jest infuzija.Ostalo je istorija.Ma rekla sam ko Milena Dravić u Neretvi

_____________________________

Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?

ja i MM upoznali smo se preko mog prijatelja-svi zajedno izasli i ja sam ga povela kod drugarice da ga upoznam sa njom-rekla sam mu da imam djevojku za njega.bili smo sa mojom drugaricom ali se nista nije desilo,popili kafu i otisli.poslije je rekao da je gladan da idem sa njim da mu pravim drustvo i tako malo pomalo nisam ga se vise rijesila evo 7 god.smo u braku

ja sam svog muza upoznala na poslu on je kruzio sa autom oko radnje gdje sam radila

pratio me tako 6 mj.bio mi je dosadan i nisam obracala paznju na njega
stalno me je peglo i govorio kada ce mo na kafu.

to  ljeto sam dobila razglednicu  sa mora koju mi je postar donio u radnju

to me je iznenadilo pitala sam od koga je jer ne znam nikog ko bi mi mogao poslati  tako nesto sa mora.

kad sam procitala bilo mi je jasno da je on.

i eto ta razglednica je presudila sve i mi smo se poceli zabavljati posle mjesec dana.




_____________________________

Ja tek sada kuzim da ne kuzim, sta kuzim, sta ne kuzim, sta mi je tesko skuziti, sta ne mogu prokuziti, ali jedno kuzim...:D

Eh mi smo se brate upoznali u kafani Bili na bazenima,i to slucajno nas konobar sastavi za isti sto(moju raju i njegovu).Od te noci smo nerazdvojni,evo vec tri god i par mjeseci u braku

bio je to docek Nove 2003. godine. Meni se nije islo na proslavu, a drugarice navalile hajd, pa hajd, kao rodjendan mi je, gdje cu kuci ostati, i tako ja pristanem. odemo u neko disko s nekim drustvom (jedna od drugarica se konstala s nekim iz tog drustva), a ja se nabila na neke stikle, pa se njihala samo tako i sjecam se da sam obraze narumenila, gluvo bilo. elem, tu u drustvu bi neki ''rodjak iz njemacke'' od nekog. nista upoznali se, on se olesio, izvodio neke gluposti, neke plesove, na podiju pravio spagu, ma haos. ja kolutala ocima i u sebi govorila samo ''ccc...''. vec kad se trebalo skoro kuci, mi sjeli u separe i pricali onako o zivotu, kako je u njemackoj, kako je kod nas u bosni i tako. bio mi je simpa, ali nisam s njim kontala nista.
prodje ta nova godina, prodje sve i kad god vidim njegovog rodjaka iz tog drustva, ja uvijek onako iz sale pitam ''gdje ti je rodjak?''. ma, bezveze skroz.
bi Bozic 2005. godine i ja posaljem sms tom rodjaku da cestitam Bozic i opet bezveze pitam ''gdje ti je rodjak''. on kaze da je tu s njim. dogovorimo se da opet onako djuture izadjemo na pice slijedeci dan. izasli na pice, pricali opet o zivotu i vidim ja da frajer misli isto kao i ja i da nije kao neki koje sam prije imala. pricali smo i o vezama na daljinu. on je bio nepovjerljiv prema tome, a ja kazem da ako neko zasluzuje moju ljubav ja cu ga cekati do kraja zivota, pa makar nas dijelilo pola planete. dogovorimo se izaci slijedeci dan mi sami.
izadjemo mi na picence i po povratku kuci stane on s autom i upita me smije li me poljubiti. to mi je bilo tako simpaticno i nevino s njegove strane. tu vam padne prvi nas poljubac.
ode on u njemacku i nakon mjesec dana pita on mene sta bih mu ja rekla kad bi on mene pitao da se ja udam za njega. odgovorim mu da bih pristala.
i od tada smo poceli da planiramo nas zajednicki zivot. dolazio je cesto koliko god je mogao. tolike kilometre prelazio samo da bi me vidio za vikend. kad se sve sredilo sto se trebalo srediti vjencamo se gradjanski 2007. godine, a 2008. godine i crkveno. kad sam sredila vizu dosla sam ovdje kod njega u njemacku, ali ne sama, nego sa bebicom u stomaku.
bilo je tesko zivjeti tako rastavljeno, jer mi je falio. sada kada smo skupa i kada je sve to proslo, znamo da se isplatilo cekati.
ni daljina, ni vrijeme, a ni drugi ljudi nisu mogli unistiti nasu ljubav. bili smo jaci od svega.
Jedino, volim te.


_____________________________

Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.

S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.

MM izašao sa svojom curom, a ja sasvim slučajno sa njegovim jaranom koji me bario. I tako mi sjedili, on gleda mene, ja njega, pita ga njegova cura što me stalno gleda, a on će njoj ma ima cura lijepe zube . Odvuče on curu kući i vrati se.
Dogovorimo slijedeći izlazak u četvero, a on curi kaže da mora ostati duže na poslu i izađemo samo nas troje. Napili smo njegovog jarana  i odvukli ga kući i evo nas 9 i po god kasnije sa troje djece  Jaran ni dan danas nepriča sa njim
Zabavljali se 1 i po mj.

_____________________________

Ko čeka i dočeka NOVI ZAKON O "AS"
Savjetnica za AS udruženja DjeCa

Hehe, ko da je jučer bilo...S rođakom sam izašla u grad i sjeli u neki kafić gdje puštaju normalnu muziku.Tu se sprijateljila sa svima, inače nisam iz Bosne, kadli u po frke na vrata ulaze dvojica, mokri do gole kože-bili na noćnom kupanju u DRINI!!!! I pozdrave se oni s mojim rođakom i sjednu do nas.Tako smo se upoznali.....ČItavu večer pričali i skontali da imamo isti ukus u muzici i dosta čemu...Otpratio me kući gdje je pao nezaboravan prvi poljubac. ..Dogovorili se da se vidimo idući dan, no nije se pojavio...kasnije saznala da je imao obiteljskih problema..Ja se morala vratiti kući u Hrvatsku...i dolazila sam 2-3 puta, al se nismo sreli. ...I 2.8.2004. se vidimo nakon 3 mjeseca....i skontamo....opet ....na prvu godišnjicu veze me zaprosio na najblentaviji mogući način.... uzeli smo se 22.12.07. i sad smo ušli u 7. mjesec trudnoće...čekamo malog i volimo se više nego ikad...i svaki dan ta ljubav sve je jača....aBd do kraja života....

u kafiću,blizu mog butika gdje sam držala...ja svako jutro tamo pila kavu prije posla,i radila mi tu tadašnja prijateljica a i on tu izlazio i pio kave,i tako jedno jutro se zadesili skupa na kavi sjeli sa tom mojom prijateljicom i počeli pit kavu i čavrljat,posle me je vazda zvao na kavu,na večeru,obilazio oko mog butika dok nije izvukao br. moba,ma zezno me na brzinu,a nisam se uspjela ni sabrati

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

IZVORNA PORUKA: Ilhana

U Sarajevu, bio petak, u Boemima (tada bilo aktuelno) Hocete li i datum :P



_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

Jučer nam je bila osma godina od kako smo se jedne kišne februarske noći slučajno sudarili u kafiću gdje smo oboje visili, preko puta KPZ-a Sarajevo.
Nismo ni znali da imamo isto društvo, da imamo iste poglede na život, iste ljubavi.
Jednostavno bila sudbina.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Na iftaru kod zajedničke fakultetske drugarice, nakon toga se nismo vidjeli skoro godinu dana. 

Znali se onako iz grada,izlazili na ista mjesta,jednom samo nesto ko komunicirali. 
Naredna komunikacija je bila kobna Nadvikivali jedno drugo dobrih 2-3 h u krcatom kaficu,smijali se ko ludi...dopratio me kuci,par dana se dopisivali i to je to.

Zivjeli smo u istom komsinluku,al kako je stariji od mene 8god. prije rata se nismo ni znali,rat prosao vratio se svako svojoj kuci al i dalje se nismo ni vidali ni sretali svatko u svom filmu,ja ga slucajno jednom vidim u gradu svidi mi se momak dodem do njegovog broja mob. i zovnem ga na kavicu,medutim kada smo izasli i skontali da smo prve komsije nastavimo samo sa prijateljskim druzenjima jedno godinu dana,dok jedno vecer nismo ostali sami kod mene kuci i tu je bilo vec sto je bilo,da bi se godinu dana nakon toga vjencali,e evo sada je vec proslo 8 mjeseci od vjencanja ja sjedim na poslu pratim trudnocu iz tjedna u tjedan i mazim njegovu bebu u stomaku koju ocekujemo za mjesec dana,sta ti je reci zivot.