23.03.2010, 12:43
veeseelaa
20552
ja ovo temu izbjegavam maximalno, pretužna mi je
Mogu samo reći da sam sretna jer nikada svoje roditelje nisam ničim povrijedila, moj cijeli život se svodio i svodit će se na brigu o njima, od sitnih stvari do krupnih.... plaćanja računa, nabavke namirnica, prevoza, sitne i krupne pažnje... meni su roditelji bili uvijek na prvom mjestu, tako će biti aBd i dalje
Otac mi je umro al imam majku za koju moje srce kuca, svakodnevno sam kod nje, ne dozvoljavamo ni ja ni brat da se ičim zamara, mi smo tu za nju za sve...
_____________________________
Ajša, Ajra, Esma, Zehra
decembar....
23.03.2010, 13:08
sporty mamaa
3211
Ova tema je pretužna, i ja sam izgubila tatu prije 3 godine... Ponekad je jako teško, posebno kada se sjeim koliko je volio djecu i kako bi sada volio svoje unuce... Nekad mi je zao sto nisam bila bolja kcerka, sto nisam vise iskazivala sitne paznje i ljubav... Moj tata je bio jako dobar covjek, zivio je vjeru, nikad nikog nije mrzio, kada je umro nitko nije mogao vjerovati, govorili su da dugo boljeg covjeka znali nisu......
Ni moj m nema oca, tako da nam beba nema dede, njegov otac je nastradao kad je njemu bilo oko 16 god, a malom mu bratu samo 3 god, nekad se divim svekrvi kako je njih trojicu izvela na put, a nijedan niti se opija, niti drogira, nit ista... Tužno je to, ali treba vjerovati da su oni nama sve oprostili i da cemo cvi sresti jednog dana na nekom boljem mjestu
23.03.2010, 14:06
Apotekarka
3918
Vec sam pisala o tome da je moja mama umrla sa 33 godine a ja imala 7 godina tad sam bila suvise mala da bi shvatila neke stvari a danas me boli i to jako....Na sebi vidim da je taj njen gubitak na meni traga ostavio i gledajuci zene koje su majku izgubile mlade skontam dasu iste kao ja osjetljive,uvijek se za nesto brinu,panice...
Mama mi fali jako...falila mi je i prvi dan skole scviju majke dovele u skolu mene baka
Falila mi je da me spremi na ekskurziju,maturu ali nije je bilo...najvise mi je falila na mom vjencanju i kad se Antonio rodio
Ali eto valjda i Bog uzima ono najbolje...
Nemojte me pogresno shvatiti svaki gubitak je tezak i boli ali vjerujte SAMO JE JEDNA MAMA...Zena kojoj osmijeh blista kad vas vidi,osoba koja ti je spremna pomoci bez obzira na sve,uvijek je tu uz tebe ja Nazalost to nisam imala i niti cu imati...ALI ZAPAMTITE JEDINO JE MAJKA PRAVI ISTINSKI PRIJATELJ...MAJCINSKA LJUBAV JE NEPROCJENJIVA...
< Poruku je uredio Apotekarka -- 23.3.2010 14:07:22 >
_____________________________
Nase malo zlato Antonio stiglo je 30.06.2009
Nasa mala princeza Ana stigla 14.04.2013
23.03.2010, 14:59
acudesa
7725
IZVORNA PORUKA: sporty mamaa
Ova tema je pretužna, i ja sam izgubila tatu prije 3 godine... Ponekad je jako teško, posebno kada se sjeim koliko je volio djecu i kako bi sada volio svoje unuce... Nekad mi je zao sto nisam bila bolja kcerka, sto nisam vise iskazivala sitne paznje i ljubav... Moj tata je bio jako dobar covjek, zivio je vjeru, nikad nikog nije mrzio, kada je umro nitko nije mogao vjerovati, govorili su da dugo boljeg covjeka znali nisu......
Ni moj m nema oca, tako da nam beba nema dede, njegov otac je nastradao kad je njemu bilo oko 16 god, a malom mu bratu samo 3 god, nekad se divim svekrvi kako je njih trojicu izvela na put, a nijedan niti se opija, niti drogira, nit ista... Tužno je to, ali treba vjerovati da su oni nama sve oprostili i da cemo cvi sresti jednog dana na nekom boljem mjestu
Pa, ako će nam bar mao olakšati bol, i treba da pišemo, meni bude malo lakše
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...
23.03.2010, 15:00
Lalana
866
millenium ja sam trazila i nisam nasla. No nije bitno, ovdje pisemo haman svi samo o izgubljenim roditeljima, a nisi jedina pomislila da se neko izgubio
nekako mi previse bilo tesko da napisem Umrli roditelji ili tome slicno. Zenice koje ste pisale, pa nas je bas dosta ovdje sa slicnim gubitcima,
Apotekarka u pravu si, mama je mama, da mi je Allah pozivi jos mnogo godinaa
_____________________________
Moje tri srece...
23.03.2010, 18:35
SdZ
2784
Sjecam se kao da je bilo jucer..
Prije godinu dana,moj otac je bio stanovnik ovog svijeta,sretan sa svojom porodicom,radio kao i svako drugi covjek,imao ciljeve koje je htio postici,zelje koje je htio ostvariti i onda dodje taj dan,dan kao i svaki drugi,bar smo tako mislili do trenutka kad je poceo da se gubi,kad je njegovo tijelo pocelo primiti neku ljubicas_tu boju i svaki pokusaj mame,seke ili mene bio je uzaludan.Azrail mu je uzeo dusu pred nama,pred njegovim curama,u rukama moje mame je izdahnuo i posljednji pogled uputio mojoj sekici i meni Tad sam shvatila jos jednom uvjerila da je covjek nemocan pred Allahovom odredbom.
Suze,bol navirali su u istom trenutku.Bezbroj pitanja,a nigdje odgovora.Odvezli su ga u bolnicu i opet se javila ona nada,posljednja,mozda je ziv,mozda ce se vratiti,ali nije.Vratili su ga,ali u sanduku.
Svi ti ljudi koji su nam prilazili,koji su prolazili kroz kucu bili su cudni,znala sam sta se desava,ali ponekad sam se znala upitati"Sta oni rade ovdje,gdje moj babo".Trudila sam se da ublazim bol svojoj sekici koja je imala samo 11.godina,pricala sam joj o Bogu,o Bozijoj odredbi,o sudbini,a i sama sam u nekim trenucima se gubila i pitala "Zasto".
Onda je dosao taj dan,kako kazu"posljednji ispracaj".Bilo je tesko,neopisivo tesko.Stotine ljudi koji su dosli pokazali su mi da je moj babo stvarno bio VELIKI covjek,covjek koji iza sebe ostavlja trag,covjek kojeg ce se svi sjecati s lijepom rijeci i rekla sam "Boze,hvala ti,hvala sto je bas on moj babo,sto sam ja bas njegov ponos,sto sam jedan od najbitnijih tragova koje ostavlja iza sebe".
I otisao je,nema ga vise.Nema vise onog kuckanja od prozor,nema vise njegovih koraka po kuci,nema njegovog zvanja,nema njegovog lika,jednostavno NEMA GA.Ali ima,u mom srcu,odatle nikad nece otici.
Ne prodje dan,a da na njega ne pomislim,ne prodje mjesec,a da ga ne sanjam,ali ne prodje dan da ga neko drugi ne spomene,da ne kaze lijepu rijec za njega i to me dize do neba.
Godina koja je iza nas,bila je preteska,nema rijeci kojom bi se opisala tezina koju je godina iza nas prouzrokovala.Bol,suze bili su nam cesti gosti i danas i bit ce uvijek jer fali,fali dio nas.
Jedna godina je sitnica na osnovu onih godina,koje ako Bog odredi,budemo dozivjeli,ali nijedna nece uspjeti izbrisati njega i njegov trag koji ce ostati zauvijek urezan u nasim zivotima.
Godina koje tece za mene je posebno teska.On ne zna da ce njegova curica ove godine biti u bijelom,da cu zapoceti novi zivot s covjekom koji me voli i kojeg volim.
Zao mi je sto nisam provodila vise vremena s njim,sto nisam bila maza njegova,sto ga nisam vise grlila i ljubila,sto ga nisam vise slusala iako znam da je umro s ponosom na moju sekicu i na mene jer ga ni u cem nismo obrukale,svi su mu govorili lijepo o nama i voljela bih mu reci da ne brine da cemo i dalje biti dobre,njegov ponos i njegovo sve.
Drage moje,provodite sto vise vremena sa svojim roditeljima jer Bozija odredba je neizbjezna i nikad ne znamo kad ce se desiti.
Ja vjerujum u Boga,ali mislila sam da ce moj babo duze zivjeti jer imao je samo 47.god.kad je otisao na onaj svijet zato ljubite ih i grlite stooo viseee jer kad odu kasno je,ja sad uzivam u snu druzeci se sa svojim babom
_____________________________
<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...
23.03.2010, 18:51
scarlett
1517
IZVORNA PORUKA: SelmydZanky
"Boze,hvala ti,hvala sto je bas on moj babo,sto sam ja bas njegov ponos,sto sam jedan od najbitnijih tragova koje ostavlja iza sebe".
I otisao je,nema ga vise.Nema vise onog kuckanja od prozor,nema vise njegovih koraka po kuci,nema njegovog zvanja,nema njegovog lika,jednostavno NEMA GA.Ali ima,u mom srcu,odatle nikad nece otici.
Ne prodje dan,a da na njega ne pomislim,ne prodje mjesec,a da ga ne sanjam,ali ne prodje dan da ga neko drugi ne spomene,da ne kaze lijepu rijec za njega i to me dize do neba.
Godina koja je iza nas,bila je preteska,nema rijeci kojom bi se opisala tezina koju je godina iza nas prouzrokovala.Bol,suze bili su nam cesti gosti i danas i bit ce uvijek jer fali,fali dio nas.
Jedna godina je sitnica na osnovu onih godina,koje ako Bog odredi,budemo dozivjeli,ali nijedna nece uspjeti izbrisati njega i njegov trag koji ce ostati zauvijek urezan u nasim zivotima.
Godina koje tece za mene je posebno teska.On ne zna da ce njegova curica ove godine biti u bijelom,da cu zapoceti novi zivot s covjekom koji me voli i kojeg volim.
Zao mi je sto nisam provodila vise vremena s njim,sto nisam bila maza njegova,sto ga nisam vise grlila i ljubila,sto ga nisam vise slusala iako znam da je umro s ponosom na moju sekicu i na mene jer ga ni u cem nismo obrukale,svi su mu govorili lijepo o nama i voljela bih mu reci da ne brine da cemo i dalje biti dobre,njegov ponos i njegovo sve.
Draga SZ, tvoji postove uvijek
, jer su uvijek prepuni tuge i riječi koje diraju u srce. Neka dragi Allah da snage tebi i svima koje su prošle kroz ovakve situacije da što lakše prebrode teške trenutke.
_____________________________
"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."
24.03.2010, 00:53
aicha
739
lalana
nemoj da se sekiras, insaAllah barem ti znas da ces se sresti sa babom na boljem mjestu...
oko sebe imas ljude koji te vole, porodicu i prijateljice ...iako ti ne mogu zamijeniti roditelja moras da se drzis cvrsto zbog njih
jer svi cemo se mi, jednog dana sa voljenima rastati
Inna lillahi we ina ilejhi radziun
_____________________________
Musliman je brat muslimanu, ne vara ga, ne laže ga, niti ga ostavlja na cjedilu. Svakom muslimanu zabranjeni su čast, imetak i krv drugog muslimana. Bogobojaznost je ovdje (pa je pokazao na svoja prsa), a dosta je čovjeku zla da prezire brata muslimana.
24.03.2010, 01:03
Hanady RR
18727
e evo večeras pred kraj druženja otvorih temu...sve sam je izbjegavala.
Uglavnom...kako boli nakon dvije godine boli draga moja i nakon 17 godina...toliko će biti u maju da sam ja bez svoga tate. Na nekoj temi sam već pisala o tome...svaka radost je sa suzom za njega, a radosti se nizaju. Njega nema a sve je onako kako je on želio da bude. Mama je uspjela od na napraviti dva divna bića, sa vrlinama i manama koje svi posjedujemo...a njegove želje o školovanju, udaju i rođenju djce smo ispunile...sve bez njegovog prisustva. I baš ovaj vikned provele smo jedna dan ja, seka, moje curice i mama sa nama....moja ponosna i draga mama...a sve tri smo pomislile kako bi divno bilo da je on tu. Eto punih 17 godina...sa istim mislima i istim bolima, Svaka od nas za sebe to čuva...nećemo radi one druge da plačemo naglas...a kad se skupim u svoj krevet samo ja znam kako bi voljela da bude tu kada ja sa nepuna 2 mjesaca po prvi put tetka postanem.
Svaku mu noć Fatihu poklonim, Jasin poručim...al boli i boli...i nema šta da koga tješim bol za izgubljenim roditeljom traje dok se ponovo na ljepšem mjestu od ovoga ne sretnemo.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009
24.03.2010, 12:28
smajli80
688
Znam da si jako tužna i da puno plašeš ali to će sve sa vremenom proći.Tvoja situacija mi je jako dobro poznata jer i ja sam izgubila oba roditelja u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.Za manje od 10mj ostala sam i bez oca i bez majke.Otac je preminuo u bolnici a majka je izdahnula na mojim rukama .
u tom trenutku srušio se moj cijeli svijet i mislila sam da to neću preživjeti jer sam bila jako vezana za nju ona mi je bila sve.Ali evo me nakon 8 godina sam još uvijek tu i imam svoju malu curicu
i ona je sad moj cijeli svijet.Teško jeste ali iz ove kože se ne može i zato moraš da nastaviš dalje jer oni ne bi voljeli da nas vide tužne već vesele ljude koji slave život. 
24.03.2010, 20:37
SdZ
2784
jedino sto mozemo uzdati se u Boga,moliti se za nase roditelje i vjerovati da cemo se svi opet vidjeti
_____________________________
<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...
24.03.2010, 22:57
Medić*
29
Sve izbjegavam ovu temu jer me jako rastui.......ali cesto dodjem u situaciju da sa nekim podijelim svoju bol, bol koju su dozivjeli mnogi od vas, bol koja ne prolazi, ne jenjava, uvijek je prisutna i da ce jedino proci kada me vise ne bude na ovom dunjaluku. Samo oni koji su izgubili roditelje znaju kako je tesko ivjeti bez njih, bez njihovih rijeci, topline, utjehe.
Moja mama, ta divna, najljepsa, najplemenitija, blaga, ljupka, nasmijana zena preselila je na ahiret prije deset god, meni je tada bilo 19 a njoj 38, i dan danas pamtim njen umiruvi pogled, te divne sirom otvorene plave okice koje ele svoju djecu da vide, jer nakon operacije na mozgu izgubila je vid a onda pala u komu i vise se nije probudila. I danas kada uJutro zvoni tel, prisetim se tog poziva iz bolnice i tunih vijesti , SVASTA MI JE PADALO NA PAMET, ali kao najstarija od cetvoro djece pomislih kome cu njih ostaviti, kako babu pustiti da se sam bori sa tugom, ostala sam pribrana i hvalla Allahu na tome, prebrodili smo nekako, ali bol ostaje ist, NEMA GA U NASIM RIJECIMA IMA GA U CUTANJU.
Otac nam je bio sve, sve nam dao u ivotu, bio i otac i majka, toliko je patio za njom da smo ga nalazili svakodnevno uplakanih ociju, pravio se hrabar i da tako Allah hoce, ali srce mu je pucalo od bola. kada mu vise nije srce moglo izdrati prepuklo je , i on nas je ostavio prije 6 god u svojoj 43 god. Ostali smo sa nanom, koja nam je i danas iva, volimo je svim srcem, svo cetvoro pravim putem idemo, ali nikada se ne smijemo ono slatko, jer smo valjda to izgubili, ili nam je to otislo sa njima. Preivjeli smo, ali se i dalje borimo ici dalje misleci na njih, sanjamo ih, ucimo dove jer ce nas cekati u puno ljepsem svijetu. Mi imamo svoju djecu i ivimo za njih, ah da su bar poiveli da jednog unuka upoznaju, srce bi im bilo puno............ali tako je trebalo biti, tako je zapisano. Cesto osjetim njihove tople ruke na sebi iako znam da ih vise nema i da ce ih ZAUVIJEK BITI U NASIM SRCIMA.
Dragi moji roditelji da vam Allah podari najljepse mjesto u dzenetu.
_____________________________
Nema vece institucije od roditelja!
24.03.2010, 23:16
milenium
6133
pronasla sam onu temu za koju sam mislila da je dupla zove se ''za sve one koji su izgubili voljenu osobu u zivotu''.al ipak se u nečem razlikuju.ona je o izgubljenim osobama u ratu a ova o roditeljima.
za sve one koji su na ovaj ili onaj način izgubile voljenu osobu jedan
28.03.2010, 23:16
malena sharena
1196
Drage zene, citam vase postove i .
Lalana, jasmin, hvala vam za lijepe rijeci, to je sve sto sad mogu uraditi za svog babu, uputiti dovu za njega. A nedostaje mi, nedostaje. Nadam se da cemo nase roditelje sresti na ljepsem i boljem svijetu od ovog.
_____________________________
Ne znas ti majko, kako je dijete roditi
