I ja sam u prosvjeti i u prosjeku imama 4 časa dnevno, znači nekad 5, nekad 3 Da moram više od 6 časova provesti s djecom ne znam kako bih, budem premorena kada imam 6 časova...nije norma džaba data takva kakva jest, teško je biti maksimalno skoncentrisan kada svakiih 45 min mijenjaš razrede učenika, kojih ima u prosjeku 25, sa različitim potrebama, željama, ciljevima. Meni je radno vrijeme prosvjetara sasvim ok, jednostavno više od toga ne bi bilo dovoljno kvalitetno.

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

pa naravno da nije... ne bole nas noge, niti ruke, ne krampamo, ali cesto boli glava i cesto nam treba prijevremena penzija zbog psihe... ali to je opet fino... radi se od kako je svijeta... izdrže ljudi...

pored svega, druženje sa kolegama, izleti... skole u prirodi... mmmm... ispracaji po restoranima, muzika uzivo za svaki praznik... ih...

< Poruku je uredio Hurma -- 26.2.2012 15:13:32 >

sve zavisi u kakvoj skoli radis i koliko imas casova. buduci da radim u gimnaziji, vecina ucenika je stvarno ok, tako da me od rijetkih glava zaboli a da radim u nekoj tehnickoj vjerovatno bih do sada prolupala uz to, slazem se sa kolegicom koja je gore navela da je vise od 5 casova dnevno previse i da pada koncentracija. ja sam ovo proslo polugodiste imala casova preko norme a jos i crkla sam, bas sam bila iscrpljena za razliku od prethodne godine kad sam imala normu, ne moze se porediti. 3-4 casa sedmicno vise puno znaci i jako se osjeti. al eto, ja volim prosvjetu zbog kliznog radnog vremena (nekad sam ujutro slobodna a nekad popodne) sto je jako korisno kad trebam obaviti neke stvari a i sto mi dozvoljava da izlazim na kafice radnim danima, a naravno i ljeti i zimi raspust

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

pa dobro, ko kako ima potrebu za druženjem, ja i nemam neku želju da se družim s kolegama hehehehe
skoro su kod nas u firmi poslije posla organizirali neku zabavicu, H.Paldum pjevala, poslije radnog vremena... mah ne pada mi na pamet da gubim vrijeme na takvo što, još nakon što završim posao  
mislim radije svoje slobodno vrijeme provodim s prijateljima nego s rajom s posla


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

ma nisam ni ja uvijek za druzenje, al izlet mi je ok, to bude mozda 2 puta godisnje

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

moze li meni neko definisati sta vi podrazumijevate pod "izgradjenom karijerom"? izgraditi odnosno imati karijeru nije isto sto i imati posao, a djeca se kod kuce ili obdanistu ili teti na cuvanje moraju ostaviti u oba slucaja...

licno, djecu jos uvijek nemam jer se ne osjecam dovoljno odgovornom da budem majka... pod ovim ne podrazumjevam to da sam edukativno, financijski, poslovno, emotivno i sl. neodgovorna kao osoba jednostavno nisam spremna na to da budem odgovorna za bice koje ce trebati moju potpunu paznju...mnogi bi rekli sebicno, pa milioni stizu, nikad ne mozes biti spreman za djecu, itd itd itd... davno otpjevana pjesma... meni je bilo skoro 13 godina kada je moja sestrica dosla na svijet i tada sam spoznala gledajuci kroz moju mamu a i tatu, sta znaci biti roditelj u pravom smislu rijeci. volim djecu i zelim imati svoju jednog dana ako Bog da ali sad jos uvijek ne.

karijera, o kakvoj ja karijeri sa 27 godina i 5 godina punog radnog iskustva mogu govoriti? moja karijera je tek u pripravi i ko zna kuda i dokle ce stici. mozda sam sa svojih 27. uspijela vise od mnogih ali to je moj licni uspijeh a karijeru ce neko drugi da evaulira. licno o uspijesnoj karijeri moze govoriti neko ko iza sebe ima dobrih 10-15 godina radnog iskustva pa je sa posla asistenta dosao na poziciju recimo managera nekog globalnog accounta ili sl. a ja tek treba da se "borim" za to...

nisam izabrala niti jedno niti drugo jer da sam izabrala karijeru ne bih o djeci razmisljala do 40-e, a da sam izabrala djecu vec bih ih imala...

ali kada bih morala da biram izmedju djece i "karijere" mislim da uvijek bih izabrala djecu, jer posla ce uvijek biti kakvog takvog (ova odluka je naravno shodno tome da mogu priustiti da ne radim, ili da mi dotadasnji posao ne dozvoljava da budem bar i "part-time" mama jer nema normalno radno vrijeme)

< Poruku je uredio leli§ -- 26.2.2012 17:04:31 >

_____________________________

jos uvijek sretno samujemo

"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."

NE ŽELIM da se družim s kolegama s posla, divni su i krasni, ali s njima provodim u prosjeku 9 sati dnevno, ne pada mi na pamet da gubim ostatak mog slobodnpg vremena na njih, mrzim tim bildyng fore i ostale gluposti, kolege koje odu iz moje firme, ako je naše prijateljstvo bilo pravo, nastavljamo se družiti i poslije, ali takvih je možda 2 posto, za sve ostale otkrijem da nas je povezivao samo posao i ništa više, što je meni sasvim ok

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Ja sam čitavi svoju trudnoću radila....maltene do poroda...ustajala ujutru u 5,jer sam radila od 7...nosila na posao čajeve za vag.sekret koji mi je nenormalno isao,mrcvarila se po prevozima....kada mi je muz govorio da to nije vrijedno mog slabog spavanja,konstantnog umora isl.ja sam odmahivala glavom i nastavila po svom...A ZASTO??????Da bi u 9 mjesecu trudnoce doveli drugu radnicu da je ja obucavam poslu,kao ona će mene zamjenit dok sam ja na porodiljskom(bilo mi je obecano porodiljsko i regularno vracanje na posao)....Sa svojim zadnjim danom na poslu ja sam dobila i svoj posljednji ugovor-UGOVOR O PREKIDU RADNOG ODNOSA.....ili ti ga OTKAZ....Bila sam unistena potpuno....kroz glavu su mi prosla sva ona januarska jutra koja sam ustala,a glava mi je bukvalno bila teza od tijela..kad sam po mrklom mraku(ujutro u 5-zimska doba)izlazila napolje gledajuci da se gdje ne okliznem i ne padnem....I shvatila....propustila sam trudnoću...najljepše razdoblje u mom životu....nisam sekunde uzivala...sve mi je nabrzinu bilo...sve je dolazilo poslije posla...i zdravlje čak(jer zbog upala koje sam navukla nisam se mogla poroditi prirodno)...Kad sam dosla kuci sa svojom bebom ,odlucila sam da niti jedan jedini dan F djetinjstva necu propustiti...nezanima me nikakav posao...samo moj sin...njegova sreca,osmijeh....jutarnje maženje...pravljenje njegovih omiljenih jela..Za sad je tako...da li ce se sta promijeniti neznam...ali ne osjecam nikakvu potrebu za nekom promjenom...ima sta ima i koliko ima....ja sam sretna jer gledam svaki dan svoje dijete,prva primjetim svaki napredak,svaku novu rijec,..i to mi nikakve pare nemogu zamijeniti.....

i ja sam radila svu svoju trudnoću od 09-17 sati, u petak sam radila u nedjelju se porodila
vozila auto bez problema, i tako mi je baš pasalo, jest da su me prepone na sabahu zezale al dok se malo razgibam sve bi bilo ok, nije mi padalo na pamet da ne radim


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

pa i ja sam radila vođena istom parolom,ali eto nije mi se ispaltio trud ....

Radila sam dok sam bila trudna, znala sam da mi nece produziti ugovor i odma u 5 mjesecu sam smanjila rad na 4 sata dnevno u 7 prestala skroz raditi ( a primala sve do poroda punu platu). Kad me uhfatio trudnicku ishias firma mi je placala taksi do firme i kuci pune 2 sedmice dok sam ja predala poso novim radnicima ( haha mene jednu zamjenile dvije hahaha). Kuci sam evo punih 15 mjeseci i odavne se ubiih od dosade. Hvala Bogu pa od 01.04 pocinjem raditi. Mala je od Nov. vec u vrticu i super jos je bas voli da ja rahat glavom mogu ici raditi. I drugo djete aBd planiramo tek kad bude A. trebala u predskolsku da se mogu malo naraditi. Ja nebih mogla biti samo u kucu i ako me izadje kao sto je jedna rekla na kraju mjeseca radila-neradila isto. Ali koliko god volim svoje djete volim i da radim i malo da razpusem mozak.

_____________________________

06.11.2010 mamina i babina dusa se rodila. Volimo te najvise na svjetu.

ja dok sam studirala nisam ni razmisljala o udaji i djetetu i bila mi je samo karijera u glavi...medjutim kad sam se udala ubrzo sam zavrsila fax i nakon dva mjeseca pocela radit.radila sam godinu dana i bilo mi je tako tesko sto sam bila odvojena od mm:( jedva sam cekala da dodjem kuci..a sad kad sam dobila bebu ne pada mi na pamet da idem radit....kakva karijera kakav bakrac...meni je najbitiniji samo on i mm i nista vise ....beba ima 7 mjeseci i ne razmisljam uopste da bi se negdje zaposlila....ja svaki tren provodim sa svojom bebicom.spava samnom..ne mogu ga u krevetac ostavljat:(zao mi je .jednostavno zelim da je uz mene svaki tren i ne zalim zbog toga...on mi je nesto najljepse sto mi se desilo u zivotu i svaki dan zahvaljujem Bogu sto mi ga je dao:)ne mogu zamislit da ga ne vidjam sekundu a kamoli osam sati prosto bih umrla

Pa htjele smo "ravnopravnost" i sve ono sto imaju muskarci, dobile smo, samo sto utvari nismo dobile nista, kad radis koriste te ko mazgu, spadnes sa nogu, obolis, a ako zatrudnis, onda i otkaz. I neka svaka zena uziva sa svojom bebom, sto duze moze, jer niko ti nece reci hvala. a dijete ce sutra biti zahvalnije na onom vremenu koje provedes sa njim, nego sto mu dadnes novac za uzinu, i vidis ga tek navecer, ili jos gore nekad samo vikendom... Ali opet, zivot ne mazi i ne bira, ima majki koje moraju da se bore za komad hljeba da obezbjede dijete, i ja jesam za to, treba raditi, ali ne po svaku cijenu, jer ipak je majka majka...

Ići na redovni posao nije uvijek i isključivo izgradnja karijere...
karijera je nešto sasvim drugo...ovo se baš malo pobrkalo na temi.


Odgajati dijecu može i majka koja ide na posao...
posao nije samo novac koji donosimo, posao je mnogo više...

kada bi sve žene odlučile da ne idu na posao i maze svoje bebe jer tobože tako ih više volimo gdje bi bio status žene uopće...
Što bi mi to ostavile narednim generacijama svojih kćeri da nauče...
Ako nam ne treba posao...nemojte se ni školovati...samo ćemo rađati i ne mrdat od djece...jeli to zaista ono što želimo generacijama kćeri koje dolaze nakon nas...

Mislim jeli ovo relano zaista

Svaka majka ( baš ove koje pišu na temama našim) svoje dijete voli i smješno je ljubav dokazivati ostankom kod kuće...ja razumijem, ne možaš naći posao u struci, razumijem nisu vremena koja daju mogućnosti da uvijek zaradimo koliko vrijedimo, znam ne štite se prava žena u radno-pravnpom statusu al nije u našoj zemlji ni muškarcima bolje....ali dokazivati ljubav djetetu ostajući kraj njega kući i smatrati da tako trebaju sve majke meni je u najmanju ruku žalosno, a baška smatrati da je dolazak na redovni posao karijera...to mi je tek žalosnije.

mislim zaista mješamo ''babe i žabe''...

jeste ravnopravnost da žena radi i pirrjeđuje društvu i porodici...
ali naša borba je sa smislom...radimo, privjerđujemo, školujemo se i imamo pravo glasa...to što ga neko i nekada pogreško koristi to je drugi par rukava...
ali je natragičnije što žene koje smatraju da je ravnopravnost nas otjerala na posao i dalje smatraju da ista ta ravnopravnost muškarcima ne daje za pravo da kuhaju, peglaju, čiste kući i u najmanju ruku uzmu porodoisljki dopust...
kod nas je stalno i uporno pomješana ravnopravnost sa konzervativnim stavovima i ne znamo jesmol došle il pošle...

zamislimo da i očevi skontaju da je lijepo biti kući kraj bebe...u svrhu ravnopravnosti...gdje bi nam kraj bio

nekako mi se čini da se polako vraćamo same tamo gdje smo davno bile...
a to nije dobro...jer ja ne želim da mi kćerka sjedi kući, rađa, kuha pere i pegla..ja želim da mi kćerka bude obrazovana žena, sa pravom glasa da jasno i glasno kaže što želi hoće i umije...a ja sam ta koja ću svojim pravim u sadašnjem društvu nastojati da joj očuvam taj status i poboljšam ga...jer neće ni ovo stanje u državi zauvijek trajati...valjda...

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009