Eto i to se privelo kraju, moje uzivanje s djecom. Zvali me na posao, i ja sad treba da maloga upisem u vrtic. Naravno kako su nasi vrtici prebukirani, jedino sto sam uspjela da nadjem je poludnevni boravak...
Ali to nije toliko bitno...
Mene strah privikavanja na vrtic, posto je moj sin onako malo stidljiv i treba mu vremena da se adaptira na bilo koju situaciju. Imate li kakav savjet kako mu ublaziti taj pocetak, naravno puno pricam sa njim o tome...
Pretpostavljam svakom roditelju je tezak taj momenat odvajanja od djeteta...
Pomagajte, imam tremu...

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

draga amdi i sama sam ti imala dileme vezane za vrtc posto je i moja lamija bila stidna.ali treba biti uporan i kada dijete plače sto ga ostavljas ti nemoj obracati paznju.znam da ovo zvuci okrutno al je tako i meni su tako savjetovali i upalilo.moja curica sada ne place posalje mi pusu.i ako ti se razboli nemoj ga odmah prestati voditi dok ne ozdravi jer ce ti uvijek biti bolestan i puno teze ce steci imunitet.toliko od mene nadam se da sam ti pomogla

_____________________________

Lamija duša duše moje
21.08.2006

Draga Amdi svi smo mi to već prošli i zato znamo kako ti je ali i to je sasvim normalno malo će ti u početku biti teško i tebi i bebi ali budi hrabra i ne popuštaj suzama jer će ti samo biti teže
to je par dana i djete se navikne bolje je da se druži sa ostalom djecom jer će kasnije biti puno samostalnija kao ličnost samo hrabro

Ja ne znam da li u Bosni postoje igraonice gde dete cuva neka teta, a ti mozes da sednes malo dalje da pratis kako se ona ponasa u prisustvu stranca..
Kod nas postoji takva igraonica i mi smo svaki vikend tamo. Roditelji ne mogu biti sa decom, mogu prvih 15-tak minuta dok se dete ne oslobodi i posle je cuva zena koja je kvalifikovana za to.
Moja Lorena je to super prihvatila i sada svaki put kada odemo, ona se pozdravi sa nama, mi se popnemo na sprat odakle imamo pregled sta ona radi, uzivamo, a uziva i ona sa decom.
Jos jedna stvar, ovde su uveli sistem privikavanja u vrtice. Prvi dan je i mama sa detetom sat vremena, drugi dan duze i tako nedelju dana.
mislim da je to super stvar, jer nema kukanja i plakanja, dete se upozna sa vrticem, a mama mirna odlazi na posao.

Raspitaj se malo, mozda i tamo postoji takav sistem..
Pozdravljam te!

draga amdi isto sam prošla sa svojim ajdinom i u početku je bilo suza,i mojih i njegovih ali nemoj odustajati.brzo će se on priviknuti pa će ti dosađivati vikendom što ne može ići.sretno

_____________________________

AJDIN-30.08.2002
ANEL- 11.07.2006

Evo i ja sam imala iste strahove (i još ih pomalo imam), planiram dati moju Lamiju u vrtić. Ona je isto među djecom bila povučena i stidna, kad bih je odvela u igraonu stala bi po strani, stavila prst u usta i gledala, ako ko protrči pored nje ili malo povisi ton ona ustukne i trepće okicama, međutim poslije par odlazaka u igraonu, po sat do sat i po ne samo da se je privikla, već me više nije ni gledala ni tražila, a primjetila sam da je sad ona ta koja pokušava da dominira. Eto preokret stvari, djeca se jako brzo priviknu na okolinu i ako je trenutno stidan može biti da samo snima situaciju. Pripremi ga par dana prije vrtića, nek se igra u igraoni ili na igralištu sa djecom, sigurno će biti neka promjena. Ne boj se, djeca osjete naš strah...

Vodim ja njega u igraonicu, doduse sad malo rjedje kako je ljepse vrijeme-idemo cesce u park. I isto se tako ponasa kao i Lamija-doduse on je jos uvijek stidljiv.
Suncice, vidjela sam da ima u fis-vitezu ta igraona u koju mozes ostaviti dijete na cuvanje i stvarno je dobra ideja. A ya privikavanje na vrtic, to sam i sama htjela pitati mogu li ostati sa djetetom par sati, pa cu vidjet
Ah, valjda sam i ja preosjetljiva

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

Evo, da se javimo. Sutra nam je prvi dan, drzite nam fige!

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

Amdi samo hrabro

_____________________________

MAMINI SINOVI
DŽANIN 08.03.2003.
DINO 21.03.2006.

Puno sreće amdi sa prvim "radnim danom" tvog malog bebača...

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Ah ovdje sam na domaćem terenu , i moj Lukas je jako nježno, i osjetljivo i povučeno dijete. Međutim u vrtić je u 9.mjesecu prošle godine krenuo sa oduševljenjem, jer smo ga pripremali na to, a i bio je oduševljen idejom da tamo ima puno djece njegovog uzrasta, i sad smo svi prezadovoljni. Što se tiče vrtića je sve super, samo postoji problem s njime, jer budući da je tako predobar i nježan, često se dogodi da ga netko gurne ili udari a ovaj neće ili ne zna da mu vrati i to nam je baš problem. Jer znate kako neka djeca znaju bit zločesta, pa pripazi na to. Mi ga stalno učimo da ga ne smije nitko dirat a on ništa.... Inače on ima 3 god i 4 mjeseca. Ne znam koliko tvoj ima.. Svakako javi kako je bilo..

E denny...ja bih podsvjesno voljela da kikica ide u vrtić, ali nekako me strah svih tih virusa, viruščića, a i vjerujem da u vrtiću tete čuvalice nisu baš pohitne da pridaju pažnju svoj djeci.

S obzirom da je čuva moja mama, i da je strahovito dobro (po mom skromnom mišljenju) odgaja i čuva, žao mi je dati je u isti. A ujedno još mi je žalivije što su djecu zatrpali 9-godišnjom školom...Ipak mislim da ću jeostaviti kod mame do polaska u školu...


A što se tiče malih harambaša u vrtićima...znam da haman svaka majka želi da njeno dijete nikada nikoga ne udari , kaže ružnu riječ...ali onaj mali dio majki kojima je to svejedno, kose se sa našim nepisanim pravilima.

Sjećam se da je moja mama bratu govorila isto tako, nemoj udariti, ako te udari ti se više nemoj družiti..itd...

Međutim kada je braco počeo da dolazi kući sa modricama od jednog te istog dječaka, tata je popi...o i rekao mu: Ne smiješ ti prvi započeti i nekoga udariti, ali ako neko udari, ima da mu uzvratiš.

Eh sada koliko je to bilo dobro ili ne...možda bi modrice presudile..

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

draga Denny mogu da razumijem da te takva situacija sekira, kažu da se netreba mješati u dječije svađe međutim ako jedno u tim svađama uvijek nastrada onda bi se ja itekako umješala, skreni pažnju vaspitačicama one su dužne da paze na djecu, u krajnjem slučaju reci roditeljima tog dječaka, možda je nezgodno jer su to još uvijek bebe ali ne bih dopustila da mi djete doživljava  stres, imaće ga dovoljno u životu sada je vrijeme kada treba da uživa.

Ma danas ću poslije posla kad budem išla po njega reć tetama, ali ne mislim da je u tome rješenje. Jer one mogu malo reagirat,a na kraju krajeva, ko da to njih puno zanima,...nego mislim da trebam usadit onom mom malom u glavu da se MORA branit ako ga netko dira. I mi smo mu prvo govorili da ne smije nikoga udarat, jer nam je prvo to palo na pamet, da se nešto nekome ne daj Bože ne desi, ali nije mi ni na kraj pameti da će on dopuštat da ga drugi tlače.
A koliko kikica ima godina? I ja bi ga rado možda ostavila svojoj mami ali ona je daleko, a svekrvi baš i nebi, a i tako radi. Srećom hahah

Mojoj maloj kikici su 2 godine i 6 mjeseci...
Ma ipak kada slušam šta se sve dešava u vrtićima...a i obaveza je to za dijete..dosta će joj biti škole..

Uh kada samo se sjetim šta je sve čeka kroz život...

A s druge strane socijalizacija djeteta, odnosno druženje sa drugom djecom...
Ja nisam išla u vrtić, možda je greška možda nije...valjda sve ima svoje prednosti i nedostatke.


_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

draga denny iz provjerenog ti kazem da malog lukasa ucis da se odbrani sam jer tete ne mogu u svakom trenutku da vode racuna.moj mm je bio izuzetno mirno dijete i svaki dan kada dode iz vrtica nesto su mu uradili cak je lomio ruku i nogu i to je trajalo sve dok nije moj svekar njemu rekao da ko njega udasri da i on uzvrati i od tada moj mm nije dolazio s gipsom a ni modricama kuci.isti takav slucaj sam imala sa svojom lamijom koja je bas stidna i jedan dan je dosla s modricom na ledima ujela je neka djevojcica. i moj svekar ti njoj fino pricao jedno vece kako kad nju neko udasri da i ona odmah njega sutradan je moja lamija ko god je nju dirao vracala samarom s tim sto je pocela i mamu da samara al je bitno da se zna odbraniti

_____________________________

Lamija duša duše moje
21.08.2006

Nije me bilo evo par dana pa da se javim. Sve neka guzva, ja pocela raditi, vozim maloga u vrtic, vozim bebu kod mame...cijeli dan sam na nogama...
Evo nasih utisaka...
Prvi dan moj Amar je usao bez placa ni nekih ispada u vrtic i sve je bilo dobro dok nije dosao dorucak, pa se rasplakao jer hoce da jede kuci-tj. trazio je mamu i tresao se od straha. Tad sam ja dosla po njega, jer bila sam u kontaktu sa vaspitacicom i znala sam kakva je situacija. Dakle, taj dan je izdrzao sat vremena.
Sutradan je vec bilo bolje. Usao je sa malo placa, ali ga je teta odmah uzela na ruke i smirila Bravo za tetu Erminu iz SOS djecjeg sela  
Zvala sam poslije da pitam sta je, kako je i ona kaze sve je u redu-ne place. Ipak sam otisla nakon 2 sata...
I treci dan isto kao i drugi s tim sto su danas izlazili u park pa se lijepo i izigrao sa auticima...
Jedino sto me sekira je to sto nece da jede tamo, mozda zato sto je jos uvijek nespretan pa se stidi...
Ima li ko savjet kako privoliti da jede u vrticu?
Please, pomagajte

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

Neznam šta reći, svakako promjeni vrtić, ustanovi zašto se tako teško privikava, u čemu je problem... Ali prvo promjeni vrtić i razgovaraj sa vaspitačicama, da ih upoznaš, da vidiš kome ostavljaš dijete.
sretno

Pogrešan odabir vrtića 100%,jer da mome djetetu kaže da će mu baciti omiljenu igračku kroz prozor,i prizna svoj neprofesionalizam,odmah bi dijete uzela i kući pa potražila drugi vrtić,tako bi ja napravila,i još bi im se svašta nagovorila jer kad je dijete u pitanju,uh...

e ja sam prošla ovo već 2 puta. tako, da je meni bio najbolji nači, da dođeš u vrtič ostaviš dete kod tete i to je to. prvih 2-3 sedmice je bilo plakanja i svega i svašta....a sad neče, da ide doma, kad dođem u vrtič. moj najstariji sin nije bio nikad bolestam, tokom vrtića, a zato je bio drugi sin više. ali ok to smo prešli i sad je sve bp.

meni je bilo jako važno da oba dva odu u vrtič, jer se tamu nauče djelovati kao team i prilagoditi se različitim situacija....i biti če više učvrščeni, pa da ne pričam o socializaciji djeteta.


_____________________________

this is the first day, of the rest of my life

Klara se jos uvijek navikava na vrtic, ide skoro dva mjeseca. Prva sedmica , pa cak i druga kada smo krenuli je bila grozna, iako sma je davala postepeno, prvo tri cetiri sata,zatim je ostajala spavati, ali plakala je stalno i konstantno, na sta mi je receno da ce proci i proslo je, medjutim i dan danas u trenutku kada je trebam predati uciteljici place, sve do tada je ok. lijepo se ustane, trkamo se ko ce prije do vrtica , a kad se vracamo pjeva mi nove pjesmice, a kuci nas uci igre koje se igraju. Sve u svemu, ja sam zadovoljna, samo cekam dan kada ce sama utrcati u svoju grupu.

Klara 17.07.2005
Danin 07.05.2007

Moj se sin tesko privikavao u pocetku je samo plakao kad je ostajao..ali poslije vec nije biloproblema .U svakom slucaja mi je bolje bilo da sam i tada imala neku tetu alo ko je znao ..

_____________________________

Mama vas voli..

Ja od prvog trebam upisati dijete u vrtic. Bio je veliki protivnik toga, imao strasnu odbojnost. Ali, ja sam mu svakodnevno pricala o obdanistu, isli smo zajedno da odabere ruksak i pape, pricala kako je to isto kao igraona, ko ce ga dovesti a ko odvesti, cak sam mu pricala i da djeca obicno na pocetku placu (da se ne bi zbunio i uplasio) ali da im on treba reci da nemaju razloga da placu jer ce njihova mama doci po njih kad se izigraju. Uglavnom, stalno sam mu punila glavu i pokusala od nepoznatog pojma napraviti poznat. Sada govori da jedva ceka u obdaniste, iako znam da ce opet biti tezak pocetak, drago mi je da sam mu bar malo olaksala.