Neznam kako vi svoje slobodno vrijeme iskoristavate,ja mislim da ce meni plafon pasti na glavu jer vec 4god. sam kuci i dobila sam 3djece tako da mi je i kuce i djece na vrh glave a
neznam kako da nadem balans i da se izluftam.ispijanje kafica po komsiluku nije za mene tako da sam ja po cijeli dan sa djecom sama i dode mi da vristim iako su zlatni.Ako imate kakvu ideu javite miiiiiiiiiiiiiii

< Poruku je uredio Jerneja RR -- 21.11.2007 20:13:25 >

Obavezno pronadji neku zanimaciju,kako uopste izdrzis???Setaj,pozovi staru prijateljicu,otidjite skupa u kupovinu,pa na kaficu...Ne znam,bilo sta,ali moras malo izaci iz kuce.Asta je s muzicem,opustis li se bar navece s njim,kino,kafica,vecera?Pusa

Nemoj biti depresivna!!!Uradila si nesto jako bitno u te 4 god.rodila si troje djecice.Ja znam da se citav zivot ne svodi na kucu i djecu,ali tako je u pocetku dok djeca malo ne porastu.Ja te razumijem i ja imam dvoje male djece i poslijednje 4 god.su posvecene djeci samo djeci.Pokusaj malo rasplanirati svoje vrijeme.Odredi neki dan-dva u sedmici koje ces posvetiti najvise sebi.Ja bar tako radim.Neznam volis li bazen i plivanje.Ja redovno idem na fitnes odem malo u solarij,sauna malo plivanje i tako.Napunim baterije i idemo dalje.Ako bas nevolis to onda idi u shopping.Pozovi neku prijateljicu,probaj ostaviti djecu ili sa tatom ili s nekim koga vec imas i izidji.Prosvrljaj malo po trgovinama,kupi si neku sitnicicu popij kafu i eto.Vidjeces da sec se osjecati ispunjenije i bolje.Znam da je zivot tako dosadan,prazan nista se ne desava ali ako ti neces sama nesto poduzeti da ga promijenis neznam onda ko ce drugi.Nego poslusaj me i misli na sebe,moras sebi biti na prvom mjestu.Puno pozdrava tebi i tvojoj djecici!!!!

Travnicanka je upravu. I ja sam zadnju godinu kuci. ali sam se lepo organizovala. Izadjem sa drugaricama popodne, ponekada  i uvece, odem u kupovinu, kod kozmeticara.
Jedan savet: drugarice mozes naci i na decijem igralistu. Ja i moja Lorena smo celo leto isle i ja sam nasla super drugarice i sa njima se posecujem..Jos je dobro sto sve imaju decu u dobi moje Lole.
Zato glavu gore, nista ne traje doveka..
Pozdrav..

slazem se sa svim mamama jer kod mene je bila takva situacija sa trudnocom....posto sam morala mirovati cijelu trudnocu sam ostala u kuci,umjesto u bolnici i sad kad se rodio mali opet u kuci jer je mali pa ne mozemo tamo nemozemo vamo i sad kad je doslo vrijeme da se mozemo igrati s djecom dosla zima...e ja sam sad nasla zanimaciju i za sebe i za njega....odemo u veliki trgovacki centar i tamo ima i djece i kupovine.....nemoras uopste nesto kupovati,setaj,razgledaj....ako ima igraonica odvedi ih tamo a ti se odmori uz kaficu a jednim okom ih pazi...ja tako radim i vjeruj mi da smo oboje zivnuli.....pozdravljam te

draga almai, ja sam želja kuće i četiri zida, imalo manje ljudi.
Cijelid dan sam u nekoj žurbi, slomim se i onda trčim kući svojoj maloj kikici. a kod kuće, ono što vi radite polahko cijeli dan ja moram za jedan sat odraditit.
ALI  JE.. GA, dobar je ovaj život, živi smo i zdravi.

  ALMAI,,, U QRA,NU  se kaze:  Bismilahi :  Gospodaru  moj   podsjećaj me stalno da je neuspjeh ,, i tugovanje  iskušenje koje predhodi  uspjehu... pa sretnoo i tebi.. cuvaj svoju djecu, 

draga moja alma,ista sam ti takva jer imam malu bebu i stalno sam medju 4 zida,meni je jos gore sto bas ne mogu izac tako cesto jer mi makli ne smije bit vakcinisan godinu dana pa ga cuvam od virusa.al bar cu upoznat svaki kutak stana.ahahhahaha

Draga alma, kuća je, s jedne strane super. To nam je dom, utočište, mjesto gdje smo sigurni, opušteni, kutak za odmor ... Ali, s druge strane, pravi zatvor. I ja sam godinu bila u kući dok sam bila na porodiljskom. Uz svo uživanje sa bebom, ipak sam teško proživjela taj period. Jer sam, po prirodi, osoba koja voli da se kreće. Ali, volim i poslijepodnevna spavanja od 15-20 min. No, u tvom slučaju baš je teško. Prvo mislim da nisi smjela sebi dozvoliti da u tako kratkom vremenu rodiš troje djece. Mogla si to i drugačije. Ali, sad je stvar bila i treba misliti na budućnost. Pokušaj, kao prvo kuću doživjeti u svjetlu kako sam opisala na početku posta. Drugo, misli malo na sebe, kao što ti predlažu i ostale članice. Djeca svakako rastu. To ništa neće zaustaviti. A sat-dva ili tri dnevno bez tebe neće loše na njih utjecati, garant. Poželjeće te i druženje i igra će biti kvalitetniji. Imala sam užasnu noć kad sam prvi put svoju djevojčicu ostavila sa suprugom. Išla sam na sl.put. Ali već drugi put i svaki naredni je bilo lakše. Mi, majke, moramo paziti na sebe. Ugoditi sebi. Jer, šta ćemo djeci nervozne, isfrustrirane, na kraju i bolesne. Djeca nas neće takvu. Oni hoće veselu i zdravu mamu da je tu u svakom trenu kad ih zatrebaju. Dakle, počni misliti na sebe, ostali će se snaći. Vjeruj. I ja sam mislila da neće, ali hoće i to vrlo uspješno.
Sretno!

malo ste mi dali idea i motivacije a problem je u tome sto mi beba ima samo 1mjesec i dojim je tako da je nemogu dugo ni ostaviti.travnicanka je u pravu i ja bih znala gdje sa sobom da imam nekih mogucnosti bazeni,sauna i to ali posto ja zivim u malom gradu tako da se sve svodi na jednu ulicu i par zagusljivih kafica.To sto jabuka kaze mogla sam rijesiti i na drugi nacin na koji???????Abortus mozda zamene to nije dolazilo nikako u obzir mada sam cijelu trudnocu ratovala sa muzem jer je on bio strogo protiv treceg.Znate kako je sa jednom platom od 400km ziviti i dvoje pelene kupovati nije lako.Vecina ljudi u mojoj situaciji bi se odlucila za abortus ja nebih mogla psihicki da zivim s tim.Sta vi mislite o tome? Ali sto je tu je zivit se mora a i narast ce samo nek su nam svima djeca ziva i zdrava.PUNO TOPLIH POZDRAVA VAMA I VASOJ DJECI OD MENE I MOJE KOMPANIJE

Dusice draga,neka su tebi tvoja djeca ziva i zdrava,a ima nafake.Nego u svemu pronadji malo vremena i za sebe,bice ti lakse.A sto se tice te situacije za lovu,mogu te razumjeti samo oni koji su se nasli u takvoj situaciji,mada ovde vidis samo se spominju beneton krpice i sl.stvari,kao da je to najbitnije u zivotu.Glavu gore i uzivaj u svojoj djecici!

Pozdrav draga Alma.
Nije ti lako - valja sa 3 djece izdrzati - i sto kazes zlatna su ali covjek poludi od one svakodnevnice - sve isti raspored - navece se mrtva umorna a ujutro sve ispocetka..
Podrzavam te za odluku da ne abortiras - svako djete ima svoju nafaku i porasce ako Bog da a onda ce vam biti jos jedno bogatstvo vise - samo ih lijepo odgojite i nemojte da se brinete.. A ko moze platiti njihov slatki osmjeh ili pogled na njih kad legnu spavati ili kad zovnu mama - mamice. Pa mnogi bi dali sve svoje bogatstvo samo da imaju djete.
A samo se sjeti rata - kako smo onda prezivljavali - ne samo da nismo imali para nego smo strahovali za zivot pa opet evo hvala Bogu zivi smo i deveramo nekako. I od sad se cuvajte - nemojte da vam se zalomi cetvrto - e onda je do vas :)
A mozes li malo otici do svojih (malo uposli mamu da ti pridrzi malog bebica) a vecoj djeci nadji malo drustva vrsnjaka? To ne kosta nista a ti bi malo dobila prostora da dises. Ili kod svekrve? Ili ako imas neku rodicu ili prijateljicu koja isto ima djecu - pa ako ona nece razumjeti u kakvim si problemima ko hoce.. Jos ako imate koga na selu ili sa vikendicom - tu bi se razrahatila - samo ih pustis napolje..
Samo nadji nacina da izadjes iz kuce - ja sam imala slican problem kad sam bila na porodiljskom - ja ne znam organizovati vrijeme da malo izadjem - nego po kuci ko stuha - sebi uvjek nalazila posla i onda uvijek umorna i nervozna i uvijek nezadovoljna. E sad sam se malo dozvala pameti pa odem sa malom malo prosetam i vjeruj da sam svakom bolja - prvo sebi a onda i djetetu i muzu. Doduse to je samo vikendom jer radim ali sad me opet ceka porodiljsko i nadam se da cu se organizovati da malo izadjem iz kuce..
A sto se tice finansija - tu ste heroji - sa tako malom platom uspjevate predeverati mjesec - to je herojstvo. I puuno odricanja ali sjeti se da ce sve biti i proci. Samo vi odgojite svoju djecu da uce i da zavole skolu i kad oni stanu na svoje noge onda ce vama biti svaka plata dovoljna. Nemoj da mislis da govorim ovo napamet - ja sam pocela studirati 94 na kraju i poslije rata kada smo sve izgubili i zivjeli kao izbjeglice a sad hvala Bogu imamo sve - takodje moj amidza ima 3 djece i jedva su sastavljali kraj sa krajem a sad evo najstariji mu zavrsava fakultet a drugo dvoje su izvrsni ucenici i vec se nazire kraj njihovim zrtvama - cim se ovaj jedan zaposli oni ce stati na svoje noge - i da ne nabrajam vise - ali najvazniji je tu odgoj i ucenje - a sve dodje na svoje).
Zato samo hrabro - nemoj da mislis da ovo sto ti prezivljavas nije niko prezivio prije tebe a sve bude i prodje..

DRAGE MOJE SVAKA VAM ČAST.

Izvini Alma,u svojoj dobroj namjeri ja sam malko zaboravila na stanje u nasoj bosni,buduci da ja ne zivim dole.Htjela sam samo da te malo motiviram i dam nekih ideja.Obicno svi kazemo ma nije sve u parama,ali opet kud god se okrenes sve se vrti oko para,ali ne sekiraj se ti,bit ce valjda bolje,pa neko ce se naci pametan i toliko human da konacno nesto pokrene i u bosni.Znam mnogi ce pomisliti da meni sa moje pozicije je lako pricati,ali vjerujte da nije.Ja i moj muz radimo od jutra do sutra sto se kaze,jednostavno zivot je borba ma gdje god da zivis.Pretrpi se jos malo dok ta mala bebica malo odraste onda ce biti puno lakse ti to vec znas.Poslije ces biti rahat i zadovoljna jer imas svoju djecicu koji su najvece bogastvo na svijetu.I jos jedna pozitivna stvar u svemu tome je da ces biti relativno mlada mama a tvoja djeca ce biti velika i ostatak zivota ces moci posvetiti sebi i svom dragom i onda cete vjerovatno nadoknaditi sve propusteno.Pusa tebi i tvojoj kompaniji!!!!!

Hvala vas svima na dobrim namjerama.Necete vjerovati ali kod mene je se vec nesto promijenulo a to je da sam svoju Hanu upisala u malu skolu dva put sedmicno po 1.5h
To mi je se mama ponudila da ce ona dolaziti i cuvati ovo dvoje a i da ce to ona financirati,divno zar ne?(sto je majka cijeli zivot zrtva svojoj dijeci)Danas kad smo krenule vise sam se ja radovala neko Hana,dok je ona bila u skoli ja sam sa prijateljicom bila na kafi.Ma joj koje olaksanje,cijeli dan sam kao na krilima.Zaista nisam vjerovala prije par godina sta ustvari znaci ta jedna obicna kafa sto mi je bila svakodnevnica prije.Ma zaboravila sam se bila i ponasati sa zivilizovanim drustvom:-) jer svaki dan sam do17h sma sa djecom i nemam kontakta sa odraslim osobama.
-Slazem se sa clano D_Kda je se sa losek lako naviknuti na dobro i obrnuto evo recimo ja.
Igrom okolnosti sam cijeli rat provela sa nenom u podrumu dok za svoje roditelje pune 3godine nista nisam cula samo sam znala da su u Njemackoj.To je bio pakao za mena kao 13ogodisnju djevojcicu i fino kad je rat presto uspjela sad otici kod svojih sto je bilo ostvarenje svih mojih snova.Tamo smo zivjeli i imali sve mogucnosti za exra zivot no medutim ponovo smo se vratili ovamo u nasu j...nu i vjerujte mi da ni nakon 9 godina se nisam navikla na nasu drzavu(gdje je logika da kod nas ulje kosta 3km a u njemackoj85cent?)No sto je tu je zivjet se mora pa valjda ce doci bolja vremena i ovdje samo mi naumpadne nas narod koji nema nikakvih primanja kako zivi a takvih je ljudi puno.NBebih vise da vas tusim o ovome,ili godi kad se covijek moze nekome izjadati jer ljudi kazu "Podjeljene brige su polovne brige"
LIJEP POZDRAV SVIMA VAMA!!!!!!!!!!!!!!!!!

a bas mi je drago zbog tebe..
tek sada vidimo sta znace ona sitna zadovoljstva, koja su nam prije bila tako normalna ;)
e nemoj samo sad na tim krilima i cetvrto da vam se zalomi - znaci oprez ;) he, he - salim se naravno :)
pusa

E super imenjakinjo!!!!Bas mi je drago da si napravila malo pomaka i izisla iz kuce pa makar i na kafu.Vidis kako se osjecas malo ispunjenije,nesto se se desava u zivotu!!!Puno pozdrava ti saljem i javljaj se nama na ovaj forum kad uhvatis vremena da malo razmjenjujemo iskustva!!!Pusica djecici!!!

Ovdje sam relativno ( sasvim) nova, i nisam baš neko ko se inače služi forumima... No kako neka od vas reče, previše sam kući i imam osjecaj da mi je cijela na vratu jer nisam naviknuta na to... Želim samo da vam kažem, kako je lijepo pročitati sve vaše komentare jer su ohrabrujući i puni razumjevanja što svakome od nas je jako potrebno... Jedino što bih ja od vas još voljela čuti je to, ima li neko neku ideju kako da u okviru kuće sebi organizuješ neki mali opuštajući hobi... Jer meni je sve dosmrdilo... Živim u jednom malom gradu koji je socijalno i kulturno haman mrtav, što mene pomalo samo od sebe nervira, jer sam do prije godinu dana živjela u gradu sa dva miliona ljudi, imala užasno brz ritam života i svojom voljom to sve zamijenila za parče ove naše jadne BiH... Ne, nisam se pokajala, sretna sam radi svoje odluke, imam super odnos sa mužem, ali mi nedostaju moje prijateljice, posao, i sve sto uz to ide...  Nisam od onih koji idu sa svekrvom od kuće do kuće i pričaju o novim poskupljenjima, jer me to ne ispunjava, ne volim slušati tračeve, ali odraz toga je da se nekako osjećam usamljenom u svakom momentu kada mi muž nije tu... Neznam ni gdje ni kako da pronadjem nekoga ko će biti tu, s kim ću se družiti bez ocrnjivanja nekih drugih ljudi, jer ova moja sredina to fakat ne zna... Ima ovdje  puno ljudi, sretnemo se ali svi ti kontakti su jako rozirni i bez ikakvog sadržaja, što me ni najmanje ne raduje, no nemam predstavu kako to da promjenim.... Moj muž i ja inače jako puno putujemo i izlazimo, ali sad je to sve malo teže s obzirom da je hladno te da beba treba na svijet da dodje svaki dan... ON (MUŽ) ipak ima svoj život, posao, prijatelje, sport... Što me raduje, jer paralelno uz mene i ovu trudnoću, život ide dalje... Znam da će beba promjenuti moj svijet... No ja želim osnovati neki moj kutak samo za mene, ali neznam kako ako neka od vas ima savjet, ideju, bit će mi zadovoljstvo pročitati takvo sto.... Hvala vam unaprijed....

Draga almai, mislim da si me pogrešno shvatila u vezi mog stava da ne treba u kratkom vremenu roditi troje djece. Ja UOPĆE nisam mislila na abortus. Mislila sam na kontracepciju. I na dobar raspored. Za mene je žena koja danas ne vodi brigu o sebi, promašena žena. A pod brigom podrazumijevam pod obavezno i kontracepciju. Jer neće te niko sačuvati ako se ti sama ne čuvaš. I žena treba da je ta koja odlučuje da li će roditi ili ne. Naravno, uz dogovor sa partnerom. Žena ne treba da srlja u stanje kakvo je trudnoća, a da pri tom nije dobro razmislila o svemu onome što donosi dijete, i dobro i loše. Mislim da ona "svak ima svoju nafaku" je nepotpuna. Da, svako ima svoju nafaku, ali u pravo vrijeme. No, ti si uradila tako kako jesi. Pa, kad već želiš poraditi na sebi, a vidim da si s uspjehom krenula /ČESTITAM.VAŽNO JE POČETI/ onda sada obrati pažnju na svoje tijelo, u smislu kontracepcije.
Nadam se da nećeš i ovo pogrešno shvatiti. Sve je na nivou savjeta koji možeš a i ne moraš prihvatiti.
Sretno!

Citajuci ovaj tvoj post,prepoznala sam sebe iz perioda mog zivota dok nisam imala djece.Bilo je bas tako kako ti opisujes dosadno i monotono.Zivjela sam bukvalno cekajuci da dodje vikend i da ja sa svojim velikim stomakom i otecenim nogama malo se sredim u neku novu trudnicku krpicu i izidjem sa muzem koji je mrtav umoran od stresane cijele sedmice,i koji bi najradije lezao, grickao cips i gledao neki film.To je bilo uzasno dosadno razdoblje u mom zivotu,jednostavno nisam znala sta cu od sebe.Hormoni u trudnoci ucíne svoje pa tako bi raspolozenje se u danu promjeni od euforicnog pa bi se onda na kraju dán zavrsi u suzama bez nekog posebnog razloga.Ja sam na primjer jako puno provodila cisteci stan i uredjivajuci sobicu za moju bebicu.Sedmicno bi kupi neki stvarcica i onda bi ja to peglaj slazi itd.gledala sam tv-e jako puno.Iskreno ja ti nisam od neke pomoci kad je u pitanju to razdoblje u zivotu.Puno srece ti zelim da se lako porodis,e onda ti nece biti dosadno beba ce te ispuniti u cjelosti!!!!PUSSSSSS!!!!

draga ami, možda će ti zvučati kao šuplja fraza, ali razmisli malo o tome
žao mi je što si morala baš promijeniti sredinu i malo me podsjetilo na prije nešto više od godinu kada sam se udala iako sam veoma blizu mojih roditelja osjećala sam se kao istrgnuta iz korjena, nova kuća mi je bila strana, kada izađem pred vrata sve mi je bilo tuđe i strano, nisam se nikada ni ja zamišljala, a hvala bogu to i ne radim, kao snaha koja sa svekrvom obilazi njene kone i prepričava ili sluša njihove priče
uglavnom, u nama je sve i sreća i tuga i darovitost i kreativnost i želja i volja i kuda god da krenemo to nosimo sa sobom
tako sam novu kuću polako i pomalo ali prilagodila sebi, napravila police i već imam svoju malu dragu biblioteku najdražih knjiga. časopisa pun paket od kojih nikada nisam neke ni otvorila jer nisam imala vremena, naučila sam šiti jastučnice, na muževom kompjuteru napravila svoje foldere u koje trpam svoje zanimljivosti, šteta što nemam kući internet jer sam evo našla i forum pa pričam i družim se i pitam i savjetujem i čitam savjete i sve tako
ne može ti niko pomoći i ispuniti do kraja tvoja očekivanja ipak ćeš opet ostati ti na kraju sama koja će to morati da riješi
ali vjeruj sve već nosiš sa sobom i u sebi i kada to aktiviraš momentalno ćeš privući ljude sa kojima ćeš moći da komuniciraš na način na koji ti želiš, nećeš se ni snaći a možda na ulici ili u prodavnici upoznaćeš buduću povjerljivu prijateljicu
da te ne tušim previše
želim ti sreću i zadovoljstvo   

_____________________________

strpljen - spasen

Hvala vam drage moje... Svjesna sam ja da je bračni život jedna velika promjena, bas kao i promjena koju donosi jedno malo stvorenje koje prvo 9 mjeseci nosimo u sebi a onda cijeli život uz sebe.... I neću reći da se ja ne zabavljam nikako, ima tu i magazina kojekakvih i internet i sve  to, no mislila sam više na neku opipljivu ideju, nešto pozitivno... To sa tim šivanjem i nije loša ideja, vrijedi pokušati... hvala vam lijepo za vaše reakcije....

Uhhhh gdje da pocnem?'???
Po prirodi sam jako komunikativna osoba,na poslu sam po cijeli dan bila okruzena kolegama,strankama,muz i ja smo redovno izlazili,pila sam kafe sa prijateljicama,i zivila fakat dinamicno.A onda se rodio moj sin koji je u pocetku toliko dugo dojio da ja nisam mogla do toaleta da odem,a kamoli frizeruOsjecala sam se s jedne strane divno sto sam majka,a sa druge strane kao da to nisam bila ja.Kao da mi je neko preko noci uzeo identitet.Kada se to malo stabilizovalo,nakon neka 3  mjeseca odlucim ja da odem do bankomata i do trgovine da kupim par stvari.Kad ono uuuuuuu,ne znam ni ulicu da predjem,panika me neka uhvatila.Ma osjecala sam se käo divljak pri prvom susretu sa civilizacijom.Sada je to vec puno drugacije,malenog znam ostaviti sa muzem,mamom,svekrvom,a ja to vrijeme iskoristim da napunim baterije.U pocetku sam osjecala griznju savjest sto mi je potrebno vrijeme za sebe,ali sam u razgovoru sa drugim mamama shvatila da nemam razloga da se tako osjecam i da je to nesto sasvim normalno.Vesela mama jest jednako veselo dijete!!!

P.S.Uvijek me razveseli kada procitam ovako tople rijeci,poput MOJA KOMPANIJA.Vjeruj mi pobudila si u meni prekrasne osjecaje i zelju da svom malenom podarim jednog kompanjona heheh

_____________________________

Adian 01.02.2007

Draga ami78, znam kako je kada je čovjeku dosadno.
Poslije apokaliptične trge za vremenom i obavezama, koje su se pretežno svodile na moje individualne, ulazimo u period monotonije, koja je vrlo teško pada svakoj ženi, jer po prirodi rijetko koja od nas je statična.
Međutim moj savjet od srca jeste-čitaj knjige i piši dnevnik.
Ja sam kroz gotovo cijelu trudnoću bila više kod kuće nego na poslu, zbog komplikacija, i bilo mi se teško odreći uživanja skakanja po gradu, i dinamike posla. Međutim kada sam jednog dana vidjela da moj život postaje život kućenice koja zapostavlja sebe, i zvocka mužu kada dođe: gdje si bio,šta si radio, hoćemo li izaći, što ne možeš da šetaš, meni je dosadno...a on jadan mrtav umoran (kao ja to nisam znala)?
Tada sam odlućila da sebi upotpunim život: nabavila sebi tonu knjiga , obavezno relaksirajućih, i počela da ih bukvalno gutam. Nakon toga sam bila nekako veselija ( a čitala sam da bebama godi kada smo mi vesele, raspoložene, a naravno i lijepo je čitati naglas kako bi smo umirili naše male nogice koje se šutaju u stomaku-i vjerujete da je upalilo).
A kad apadne noć, onda sam pisala dnevnik, moga dana, događaja, mojih misli, mojih želja....
Vjeruj mi draga moja kada danas čitam te stranice..to je tako slatko, da sam odlučila da nastavim ga pisati, i da jednog dana kada osjetim potrebu podarim ga mojoj kikici da joj bude nauk za njen život, i vodilja, ukoliko naravno to ona bude htjela.

Draga ami ja te uistinu upotpunosti rszumijem jer sam i sama prije 9god.zivjela u
velegradu gdje vlada hektika,uzurbanost,termini i tacnost i to sam sve zamijenula preko noci za provinciju gdje laufa sve sporo i neodgovorno.
moj bi ti savjet bio da se posvetis trenutno sebi i svojoj bebi i da imas dosta strpljenja.
Razmisli malo bolje da li zelis da uskratis svome djetetu dosta stvari koje mu nudi grad u kome si prije zivjela ili pak ga zelis odgajati u maloj sredini.ja mislom da vrijeme sto vise bude odmicalo da ce ti vise faliti tvoja stara sredina,prijatelji,igraonice za djecu,i dosta stvari.
Kako god odlucis se ja ti zelim lagan porod i sve najbolje!!!!!!!!!!!!!!