Au, zaista teška situacija, ali ne i nestvarna, znači nešto što se može desiti svakome od nas, i zapravo trebamo očekivati takvo nešto od djeteta, jer oni su radoznali, možda i preradoznali.
Kada idemo u kupovinu Lajla je naučena da pita mogu li uzeti ovo ili ono, može sve , ali prvo mora pitati.
Kada je krenula u vrtić, donijela je kući onaj plastični mobitel, ja sam je pitala otkud joj to, kaže iz obdaništa, svidio joj se. Ja joj kažem, Lajla ne možeš uzeti nešto što je tuđe, a i imaš i svojihpet mobitela. Ona meni odgovori, kao u smoslu, ovaj ili ni jedan.
I pustim ja nu, a u glavi kontam kako će ona to lijepo ujutro da vrati.
I legnemo nas dvije, kad na TVu neki fil ili serija, više se ni ne sjećam tematike, ali znam da je neka curica, bogatašica završila u zatvoru. Pita mene moja Lajla šta je bilo onoj dojčici (djevojčici), kažem ja ukrala iz radnje suknju i policija je odvela u zatvor. I prikazuju čeliju, onako mračnu, bez prozora, svu u betonu. Moja Lajla istog momenta ustaje, odlazi po onaj mobitel i kaže ja ću ovo vratiti.
Ostala sam šokirana, tada je imala možda dvije i po godine.
I dan danas policija, je za nu nešto veoma veliko i dobro, lopovi idu u zatvor, a glavna joj je rečenica ako je neko nešto izradi ko laže taj i krade,
A, da sam pričala, ili istukla je ko zna šta bi bilo, mislim mobitel bi bio vračen, ali kako bi se ona su svemu tome snašla, ko zna.
Ovako taj iznenadni ins_ert zatvora na nju je ostavio veliki utisak i trag vjeruje do kraja života.