IZVORNA PORUKA: hanabanana
Hanady, moj savjet:
- izaberi školu u koju će dijete moći ići samo.
U početku je teško, prva tri razreda je ne smiješ ostaviti samu.
Ali nećeš je ni voziti svih 9 razreda ti u školu....
Možda je najsretnija varijanta da je prva tri razreda daš u školu gdje ima produženi, a onda je prebaci u onu koja je najbliža mjestu stanovanja.
Kad sam ja trebala upisati kčer ja sam išla logikom koja je bila u moj vakat upisa "u najbližu školu". U jednom trenutku, slušajući priče drugih roditelja malo sam se zamislila. Shvatila sam da nisam u obzir uzela ni jednu drugu školu, a da sam realno imala izbora. Jednu školu pored mjesta gdje radim, jednu u neposrednoj blizini moje majke (koja mi je djecu čuvala do 3. godine) i tu "našu".
Kad sam podjelila svoja razmišljanja sa MM-om on je dao jedan argument o kojem izgleda malo roditelja razmišlja: šta je to što će djetetu u prijateljskom, socijalnom okruženju odgovarati? U trenutku kad prijatelji postanu jako važni, kad potreba za druženjem sa njima preraste vremenske okvire nastave u školi, gdje će oni biti? Koliko je meni prihvatljivo da svoje dijete vodim negdje dalje na druženje, i najvjerovatnije vozarim.
S obzirom da je "naša" škola izrodila dosta jako dobrih učenika, da slovi kao kvalitetna (ne naj kvalitetnija, ali mene zadovoljava), ima produženi boravak i blizu mi je, izbor je od jednom postao savršeno logičan.
Da je škola problematična u bilo kojem smislu vjerovatno bih tražila alternativu.
Za početak sam jako zadovoljna, moja kči je zadovoljna što mi je najvažnije, pa ćemo vidjeti kako ide dalje.
Jedna od škola koje sam imala na "izbor" ima taj, po meni problem uticaja "uticajnih" roditelja na status svoje djece u školi i bukvalno na nastavni proces. Zbog toga je bila daleko na dnu moje liste i to mi je nešto od čega bih na sve načine bježala.
_____________________________
Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja
DjeCa pored djece,
i moje
Dojenje nakon dojenja