cookie-img

Stranica koristi kolačiće

Za omogucavanje usluga interneta, analizu koriscenja oglasnih sistema i funkcionalnosti koju bez kolacica ne bi mogli osigurati. Za daljnju upotrebu sajta složite se sa kolačićima.

writing-img

RE: Zene sa Hidzabom

  
clock-img

12.03.2010, 09:56

clock-img

mamine oci

pencil-img

4300


IZVORNA PORUKA: jasmin

IZVORNA PORUKA: Lalana

i kada mi neko podje pricati o pravima zene u Islamu i kako je ona na sve nacine potlacenauser posted image
jasmin user posted image user posted image user posted image



Ma znas onu,pitaj zenu muslimanku o njenim pravima,a ne medije i sve one koji zene reci da je zena u islamu potlacena.
Jesmo li ikad citale o pravima zena koje nisu muslimanke,o pokretu feministkinja i pogledale godine od kada datira ovaj pokret i cime se bavi.Cinjenica je da je npr.samo u Bosni i Hercegovini tek 2003.g na snagu stupio zakon o jednakopravnosti spolova.
Islam,tacnije Kur`an je to dao zeni prije 1500 godina.Dakle,zena ih u islamu ima i do Sudnjeg dana ce ih imati.To sto neki slucajevi prikazuju krsenje tih prava,pa to je do pojedinaca koji se ne drze toga i toga ima bas svugdje u svijetu kod nemuslimana.Kaze Allah u Kur`anu:
“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život.” (En-Nahl, 97)
“A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, - ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124)
U ovim ajetima je jasna poruka da se zena i muskarac bas ni u cemu ne izdvajaju(osim u prirodi,a i to je u korist zene :)).
Kaze Allah dalje u Kur`anu u suri El-Ahzab 35 ajet:
Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslusnim muskarcima i poslusnim zenama, i iskrenim muskarcima i iskrenim zenama, i strpljivim muskarcima i strpljivim zenama, i poniznim muskarcima i poniznim zenama, i muskarcima koji dijele zekat i zenama koje dijele zekat, i muskarcima koji poste i zenama koje poste, i muskarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i zenama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muskarcima koji cesto spominju Allaha i zenama koje cesto spominju Allaha - Allah je, doista, svima njima oprost i veliku nagradu pripremio.
U islamu zena ima potpuno pravo na upravljanje svojim vlastitim imetkom bez toga da joj se iko mjesa u to,pored toga ima pravo na izdrzavanje od strane muza ili oca,ili muskarca koji svakako brine o njoj,cak i kad ima od cega da se izdrzava(dakle njen imetak).
Ima pravo na nasljedstvo.Neko moze reci,kako to da jedan brat dobije imetka koliko dvije sestre skupa.
E pa,taj muskarac je duzan izdrzavati svoju zenu i kceri,i to nasljedstvo treba utrositi na njih,medjutim zena zadrzava svoj imetak,plus sto ju je muz duzan izdrzavati,pa tako da je zena ovdje samo na dobitku.Allahovi propisi su iz Njegove pravednosti.
I mene ne zanima sta neko misli jesam li sretna ili ne.Ja sam sretna hvala Allahu.
I hvala Allahu sto me pocastio da sam muslimanka,da imam sva prava i da imam one koji se drze toga :).


user posted image user posted image user posted image user posted image
Allah dz.s.,da te nagradi...

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

clock-img

14.03.2010, 11:18

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Hodajuci niz ulicu jednog popodneva u mojoj dugackoj bijeloj haljini i kratkoj frizurici jedan kamiondzija mi poce zvizdati i dobacivati nepristojne rijeci.
Osjecala sam se porazeno. Pa upravo sam bila izasla iz frizerskog salona. Osisala sam se na kratko, cak sam rekla frizerki da mi podsisa kosu onako kako bi podsisala jednog muskarca. Sjedila sam ukoceno dok je frizerka spretno sisala djelic po djelic moje, do ramena duge kose, pitajuci me, sa svakim centimetrom koji bi odsjekla, da li sam nervozna. Nisam bila nervozna, ali sam imala osjecaj kao da se sakatim.
Unistavala sam svoju zenstvenost
Nije to bila samo obicna frizura. Znacila je mnogo vise. Zeljela sam da izgledam muskarasto tako sto cu se osisati na kratko. Zeljela sam da zataskam moju zenstvenost. Ali, ni to nije zaustavilo neke muskarce da me tretiraju kao seksualni objekat. Ocito da sam se prevarila.

Ustvari, problem nije bila moja zenstvenost vec moj spol, ustvari moja seksualnost koju su mi neki muskarci pripisali sudeci po mome bioloskom spolu.
Oni su se ponasali prema meni onako kakva sam ja, tj. kao prema zensko, a ne onako kako bi trebali da se ponasaju kao prema zivom bicu.

Ma, zasto bi mi ustvari i bilo vazno kako me oni gledaju, dokle god JA znam ko sam ja? Medjutim, vazno mi je kako me oni vide u svojim ocima. Puno mi to znaci! Ja vjerujem da muskarci koji vide zene samo kao seksualna bica cesto pocine zlocin protiv zena kao sto su na primjer silovanje ili fizicko izivljavanje tj. tuca. Seksualno zlostavljanje i tuca nisu samo moji strahovi, oni su moja realnost. Mene su zlostavljali i silovali. Ovo iskustvo sa muskarcima koji su pocinili ovaj zlocin nadamnom me ucinio frustriranom i ljutom.
Kako da zaustavim nasilje? Kako da pokusam dokazati da sam zena - bice a ne stvar? Kako da zaustavim muskarce da i dalje misle da biti zena i stvar nije jedno te isto? Kako da nastavim dalje sa zivotom poslije onoga sto sam prezivjela a od cega druge mogu samo da strijepe?

Silovanje me je natjeralo da pocnem razmisljati o mom identitetu. Da li sam ja samo jedna Kineskinja-Amerikanka ili kao i mnoge druge? Prije sam mislila da moram napraviti zakljucak po pitanju ko sam ja, ali sam shvatila da moj identitet konstantno evoluira.

Moje iskustvo “pod hidzabom''
Jedno iskustvo koje je za mene bilo posebno edukativno jeste dan kada sam se "obukla" kao jedna muslimanka i sa trojicom kolega, muslimana, otisla na Crenshaw Bulevar da napravimo projekat za magazin.

Na sebi sam imala bijelu pamucnu majicu dugih rukava, farmerke, patike i posudjenu svilenu mahramu koja je pokrivala moju glavu.

Ne samo sto sam izgledala kao muslimanka, ja mislim da sam se takodjer ponasala kao jedna. Naravno, ja nikada ne bih ni znala sta znaci biti "hidzabovana" -ja sam izmislila ovu rijec za svoju svakodnevnu upotrebu, jer ne znam ustvari kako da nazovem ovu pojavu, i plus sto nisam odgajana u islamskim propisima.

Bilo kako bilo, ljudi su mislili da sam stvarno muslimanka i nisu me tretirali kao seksualno stvorenje dobacujuci mi okrutne nepristojnosti.

Takodjer sam primjetila da oci muskaraca nisu "setale" po mome tijelu kao sto se desavalo kada nisam bila hidzabovana. Bila sam potpuno pokrivena, pokazujuci samo svoje lice.

Sjecam se da sam usla u jedan islamski centar i jedan afro-americki gospodin mi je prisao i obratio mi se sa "sestro," te me upitao odakle sam. Rekla sam mu da sam porijeklom iz Kine. Ucinilo mi se da m to moje porijeklo uopste nije bilo vazno.

Osjecala sam bliskost izmedju nas, jer je on mislio da sam muslimanka, a tako se i ponasao prema meni. Nisam znala kako da mu kazem da nisam muslimanka jer u tom trenutku ni sama nisam znala sta sam.

Potom sam usla u jednu prodavnicu u kojoj se prodavao africki nakit i namjestaj. Izlazeci iz prodavnice jos jedan gospodin me je upitao da li sam muslimanka. Pogledala sam ga i nasmijesila se jer nisam znala sta da mu odgovorim na njegovo pitanje. Sutnja je bila moj odgovor.

Hidzab je promijenio misljenje drugih ljudi o meni
Kada sam izasla iz prodavnice upitala sam jednog od muslimana koji su bili sa mnom: "Da li sam ja musliman?" On mi je objasnio da sve sto dise i sto se pokorava je musliman.

Ja sam zakljucila da ja ustvari mozda i jesam musliman ali jos to ne znam. Ustvari, jos sebe nisam obiljezila kao muslimana jer jos uvijek nemam dovoljno znanja o islamu da bih mogla zakljuciti da sam jedna od njih.

Hidzab kao opresija: Povrsan i netacan zakljucak
Ja sam svjesno izabrala da stavim hidzab zato sto sam tragala za nacinom kako da me muskarci postuju.

Ispocetka, kao student “Zenskih nauka” i zena sa mozgom, povjerovala sam Zapadnom misljenju da nosenje mahrame simbolizuje opresiju.

Poslije ovog iskustva i puno razmisljanja dosla sam do zakljucka da je takvo razmisljanje povrsno i netacno: Hidzab nije simbol opresije ako je popracen dubokim konvikcijama i razumjevanjem.

Najslobodnije iskustvo moga zivota

Taj dan sam se na osnovu licnog izbora pokrila i to je bio dan kada sam se osjecala najslobodnijom, kao nikada prije u zivotu.

Tada sam uvidjela da postoji alternativa izmedju zene kao covjeka i zene kao seksualne igracke, seksualnog objekta.

Otkrila sam da nacin na koji se ja oblacim diktira misljenja ljudi koje stvaraju o meni. Jako je tuzno da je ovo nasa realnost.

Ono sto je takodjer istina jeste to da sam ja prihvatila ovu realnost i da sam izabrala da se borim protiv nje radije nego da budem porazena njome.

Ono sto sam pokrila hidzabom je bila moja seksualnost, a ne moja zenstvenost. Pokrivanje ovog prvog dozvolilo je oslobadjanje ovog drugog.


(Ova prica je originalno bila izdata u magazinu “Al-Talib”, magazin Asocijacije Studenata Muslimana Californijskog Univerziteta u Los Andjelesu (UCLA) oktobra 1994. U vrijeme publikacije, Kathy Chin je bila apsolvent psihologije i “zenskih studija” u UCLA.

(Prim. Prev.: Zbog nedostatka islamskog odgoja i opstog nepoznavanja islamske terminologije, pojam "hidzabovan" autor Kathy Chin koristi da bi opisala njeno privremeno pokrivanje hidzabom i jos vise, njeno iskustvo sa Islamom i njenim identitetom kao muslimanka.)

Napisala: Kathy Chin
Prevela: Sanjanka

< Poruku je uredio jasmin -- 14.3.2010 11:20:05 >


_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

14.03.2010, 17:27

clock-img

mudrost

pencil-img

183

neka mi te Uzviseni nagradi, jasmin user posted image user posted image user posted image

_____________________________

nasa dusa Šejma 22.2.2009

...za cim moja dusa zudi,u Dzennetu Tvome ima...

clock-img

14.03.2010, 17:35

clock-img

mamica87

pencil-img

518

Sara manekenka, djevojka koja se natjecala za miss države u kojoj je živjela. Sara, koja je bila konobarica u noćnom baru. Sara, koja nije imala ama baš ništa sa islamom. Otvori uši i srce i uputi se sa mnom u tu prelijepu oazu Allahove milosti.

Sara je porijeklom Libanka, ali od svoje desete godine živi sa roditeljima u Novom Zelandu. Nije prošlo nekoliko godina, njeni roditelji su se razveli i našli svoje nove saputnike, a ona je ostala sama i nakon završene srednje škole upisala je fakultet, stanovala u domu itd.. Radila je u noćnom baru da bi sebi zaradila za lične potrebe, jer za majku i babu nije ni čula nakon njihovog razvoda, niti su se oni interesovali za nju. Priča o sebi i kaže: "Bila sam jako opuštena djevojka, hodala sam sa svakim, družila se sa svakim i nema tog, islamom zabranjenog, grijeha kojeg nisam učinila. Oblačila sam se eto tako da sam prikrivala sramna mjesta. Kada su moji roditelji bili sa mnom, nikada nisam čula nešto što me podsjeća da sam muslimanka..." Inače, Sara se odlikovala izrazitom ljepotom. Znači, bila je ljepotica. Nakon pritiska njenog društva, odlučila se kandidovati za natjecanje za miss svoje pokrajine i na kraju je i izborila prvo mjesto i postala zvanično najljepša djevojka u svojoj pokrajini. Kandidirala se i na državno natjecanje za Miss države i tu je pobijedila. I u tom vremenu, kada se spremala za natjecanje za Miss svijeta, otišla je kod svojih sugrađana Libanaca, koji su imali satelitsku antenu i pratili arapske programe. Kada je došla kod njih, ova žena domaćica je listala kanale i zaustavila se na jednom predavanju prof. Amra Khalida. To je čovjek koji ima stila, znanja i iskrenosti da čovjeka oraspoloži ako je najtužniji, da mu srce napuni imanom... Ta žena je pratila njegove emisije i Sara uz nju, eto da i ona vidi šta taj čovjek priča o vjeri. Tema je bila «Čednost ili Čast». U toku emisije, Sara je shvatila da je ona daleko od osobina koje se nalaze u osobi koja ima čast. Pogledala je na svoju odjeću i shvatila da kada krene od svog izgleda, ona je djevojka koja nema časti...

Nastavlja Sara i kaže: "Nešto mi se u glavi zamantalo od te zamisli, pogledala sam u svoj život i uporedila ga sa onim što je profesor pričao i našla sam se u velikoj provaliji. Vratila sam se kući i napisala pismo preko interneta prof. Amru Khalidu." Napisala mu je svoje stanje i imala jedno pitanje za njega. On priča i kaže: "Bio sam jako zauzet u tom periodu, trebao sam putovati, pripremati neke papire... i došlo mi je mnogo e-mailova." Nije mogao sve da ih pročita, već ih je stavio na svoj radni stol i imao namjeru da ih prelista kada se vrati sa puta iz Velike Britanije. Nešto je radio oko stola, i rukom je zahvatio listove na kojima su se nalazila pisma i listovi su pali na zemlju. Kupeći te papire, za oko mu je zapelo pismo koje dolazi od Sare iz Novog Zelanda. Nije mogao odoljeti, uzeo je i pročitao pismo u kojem je ona opisala svoj život i na kraju mu rekla: "Sve ovo sam ti napisala da bih te upitala: Da li će mi Allah primiti moje pokajanje ako se pokajem?" Jedva je dočekao i poslao joj pismo u kojem je rekao: "Naravno da hoće, Allah je milostiv, mnogo prašta, Plemenit je." Poslao joj je to pismo i mislio da je stvar završena. Poslije tri dana dolazi pismo od Sare u kojem piše: "Ostavila sam posao u noćnom baru." Poslije dva dana poslala pismo u kojem kaže: "Otkazala sam natjecanje za Miss." Nakon dva dana poslala je pismo u kojem piše: "Slušala sam predavanje o pokajanju i shvatila sam da je veliki Božiji dar da se čovjek vrati svom Gospodaru." Nakon toga, priča prof. Amr: "Dobili smo od nje broj telefona i ja, moja žena i moj mali sin smo pričali sa njom telefonom, a njen arapski je bio jako slab. - Koliko godina imaš Sara? Rekla je 21." Poslije je poslala pismo u kojem moli da joj pošalju fatihu transkripcijom napisanu, jer ona nema Kur'an i ne zna čitati arapski. Poslije je nazvala i zamolila da je nauče klanjati. (Prof. Amr se kune Allahom da je ova priča istinita, a njena prijateljica je potvrdila sve ovo i njena pisma su bila dostupna mnogima koji su se uvjerili.) Našli smo joj stranicu na internetu preko koje je mogla naučiti klanjati... Nakon dva tri dana poslala je pismo: "Ja sam počela klanjati i moram vam priznati da sam osjetila da sam najsretnije trenutke svoga života osjetila upravo u prvom namazu kojem sam radi Allaha klanjala." Poslala je poslije pismo u kojem moli da joj pošaljemo neke kasete Kur'ana da sluša Kur'an i odmah su joj poslali nekoliko kaseta od učača koji zaista mame ljudske uzdahe od ljepote glasa i melodije Kur'anske. Prošlo je tri dana nije se javljala, onda zove sva sretna i uzvikuje: "Naučila sam suru Amme", zatim nije prošlo par dana, piše "naučila sam suru Rahman", poslije toga "naučila sam suru Jusuf"... Jeste li u životu čuli za nekoga ko je bio toliko daleko od Allaha, a ovako mu se brzo vraća? Nekoliko dana je prošlo, zove Sara i sva vesela uzvikuje: "Ja sam počela klanjati noćni namaz. U njemu sam osjetila toliku slast imana i toliko se osjećam blizu svoga Gospodara kada klanjam taj namaz." (Braćo, sestre..rođeni smo u islamu, a jesmo li osjetili slast imana i slast noćnog namaza kojeg je osjetila Sara nakon mjesec dana njenog povratka u islam?) Priča kako je naveliko zavoljela slušati Kur'an, osjetila je neku posebnu slast u njemu tako da nije mogla da ga napušta. Nije prošlo dva dana, zove nas i kaže: "Ja hoću da stavim hidžab." Kaže prof. Amr Khalid: "Ja sam se sledio. Ne mogu joj kazat nemoj, a ne mogu je pustiti da ovako brzo prima stvari iz bojazni da joj ne dosadi i na kraju sve polahko ispusti." Prof. Amr joj je poslao pismo: "Moj ti je savjet da ne žuriš, jer sam imao iskustva sa djevojkama koje su tako brzopleto postupile i poslije se otkrile..." Vratila mu je pismo i rekla: "Ja ne mogu čekati, u mom srcu gori čežnja da budem i u vanjskom izgledu muslimanka."
Obukla je hidžab nesuđena missica svijeta. Umjesto razvrata i golog tijela, obukla je nešto najljepše što može ženu učiniti još ljepšom nego je inače, a to je hidžab. U tom istom pismu je rekla: "Ja želim da nešto uradim za islam!"
Allahu jedini, neka je Tebi hvala. Koliko nas je i život prošaom a nije nikada rekao ovu rečenicu niti učinio korak da ova rečenica bude zapisana i u njegovoj biografiji: Ja želim da nešto uradim za islam! Nakon pedeset godina u islamu, mnogi od nas je ne izgovore, a Sara ju je izgovorila nakon tri sedmice od prvog susreta sa Islamom.
"Ako Bog da Sara, uradićeš ti dosta za islam, nemoj žuriti." -poručio joj je prof.Amr.
Prošla je sedmica dana, ni glasa od Sare. Nakon toga zove i kaže: "Bila sam jako bolesna prošle sedmice. Kako bi mogla učestvovati na natjecanju za Miss, na prsima sam napravila plastičnu operaciju, da uljepšam još više svoje tijelo. Doktori su mi utvrdili da je rak. Moram se podvrci operaciji koja je neminovna, jer ako ne pristanem, moguće je da mi se cijelo tijelo paralizuje i strašna bolest da me snađe, a ova operacija ponekad i urodi plodom." Pitala je za savjet: Da li da se vrati u svoj rodni kraj i tamo učini nešto za svoju vjeru i svoj narod? I na kraju je odlučila da će se poslije operacije, ako joj Allah da života, vratiti u svoj rodni kraj. I na kraju pisma je pitala: "Je li moguće da će mi Allah oprostiti 20 godina moga lutanja u tri sedmice??"
Kada sam pripremao hutbu, zacrvenio sam se od ove Sarine rečenice: Kad sam ja tako nešto pomislio i kada su mene moji grijesi toliko brinuli??
Nastavlja Sara u drugom pismu i kaže: "Trenutno nisam u stanju da uradim za islam bilo šta korisno, ali ću ove kasete što sam ih dobila od vas dati svojoj prijateljici i reći ću joj da je to nešto što mi je najdraže od svega što posjedujem." Otišla je u bolnicu i tu je prestalo kucati srce ljepotice koja je postala još ljepša i privlačnija svojim islamom, hidžabom, svojom dušom koja je kucala za islam za to veoma kratko vrijeme. Znate koliko je živjela u islamu? Od prvog Redžeba do prvog Ša'bana, tj. samo mjesec dana.

Dozvolite mi da vam ubrzo pročitam neke isječke iz njenih pisama:

Esselamu alejkum, Ja imam za vas jedno iznenađenje. Naučila sam suru Amme. Ja je mogu sada učiti bez da gledam u mushaf. Ja je sada učim na namazu.
Esselamu alejkum, Ja bih željela da doprinesem za islam koliko mogu, ali izgleda da moj Gospodar želi nešto drugo. Hvala Allahu na svemu što On odluči.
Esselamu alejkum, Da li vjeruješ da će mi Allah oprostiti? Da li vjeruješ da ću ući u Džennet ili ipak da će moj svršetak biti Džehennem. (Nalazimo li se mi ovdje negdje u ovim riječima, ili mi imamo rezervisanu kartu za Džennet? )
Ja ne znam hoću li ikada vidjeti svoju majku koju nisam vidjela punih 6 godina
Poslala je SMS poruku gdje kaže: Ja sam u bolnici
Poslala SMS gdje kaže: Ja ne mogu da spavam, bojim se.
Operacija počinje za nekoliko minuta, neka mi uče dovu moja braća i sestre.
I zadnja poruka je stigla od Sarine prijateljice za koju je Sara rekla da će njen telefon biti kod nje poslije operacije: Nažalost, Sara je umrla.
Neka joj se Allah smiluje i uvede je u lijepi Džennet, a nama podari njenu iskrenost, odlučnost i ljubav koju je nosila prema ovoj vjeri.

Nakon ovoga želim komentarisati ovu priču sa jednim, nama svima dobro poznatim hadisom: «Tako mi onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Džennete sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući će u njega» (Buhari i Muslim)

Nemojte se nikada siliti zato što idete u džamiju, već budite ponosni. Sila i ponos su dva različita pojma. Siliš se i potcjenjuješ druge svojim namazom, svojim stažom u islamu, svojim sedždama, ali ponosan čovjek to ne radi. On klanja radi Allaha, ide u džamiju radi Allaha i on smjelo i ponosno svima dokaziva da je musliman. Budimo oprezni da ne preselimo kao nevjernici, Allah nas sačuvao od te kazne. Amin

Sada na trenutak ostavimo Saru, dođite da govorimo o Gospodaru Sare i Gospodaru svih svjetova koji nas je počastio imanom, vjerom, dao nam sve blagodati Njegove, dođi da o njemu pričamo.

SubhanAllah, 20 godina grijeha, 20 godina daljine od Allaha i smiluje se svome robu u mjesec dana i preseli kao musliman. Kao da Allah dž.š. nam želi reći: Kad god mi se obratiš, ja ću te primiti. Bez termina, stalnoooo!! Danu, noću, zimi, ljeti... Ako mi dođeš a budeš griješnik primiću te, ako budeš mafijaš primit ću te, ako budeš drogeraš primit ću te. ON, subhanehu we te'ala je moćan i milostiv da to sve uradi.

(Isjecak hutbe Nazifa Horozovica)
Izvor: IslamBosna.ba


_____________________________

Benjamin 17.07.2009

clock-img

14.03.2010, 17:48

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Zaista je Allah taj koji upucuje Svoje robove i zaista je On Milostiv.Prekrasna prica.
U Kur'anu Allah kaze:

"I znajte, Allah se, stvarno, upliće između čovjeka i njegovoga srca, i pred Njim ćete se svi skupiti." (8:24)

Muhammed, alejhi ssalatu we sselam, često bi učio slijedeću dovu:

"O Ti, Koji srca prevrćeš, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri! (Ja Muqallibel qulubi, sebbit qalbi 'ala dinike)"

Jednom prilikom, Aiša radijallahu anha na ovo reče: "Božiji Poslaniče, (zašto) učiš ovu dovu?" Muhammed, alejhi ssalatu we sselam, odgovori:

"Aiša, zar ne znaš da se srce Ademova potomka (čovjeka) nalazi između Allahovih prstiju, pa ako hoće, On ga okrene prema Uputi, a ako hoće okrene ga prema zabludi." (hadis prenosi hazreti Aiša, a bilježi Ibn Ebi Šejbe)

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

16.03.2010, 18:10

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Rođena sam prije 24 godine u Srbiji. Moj zivot nije se puno razlikovao od pravoslavaca, iako je moja majka bila muslimanka po rođenju, a koja se udala za mog oca, srbina, i s njim stekla dvoje djece, moju sestru i mene. Moj otac, inace alkoholicar, nije nam dozvoljavao da prakticiramo ni njegovu religiju, a ni maminu. Jos kao dijete radovala bih se Bozicu, jer uvijek bi...

me neko od mojih koleginica i komsinica zvao na njihov rucak, a to je zapravo i bilo ono sto mi nedostaje. Jos kao mala sam težila ka Bogu, mada nisam imala oko sebe puno muslimana. Mama bi nekada napravila za Bajram baklavu i pozvala komšinice na slatku. I to je bilo sve što sam znala o islamu. Oko mene je, kao što rekoh, živjelo više pravoslavaca, tako da mi je njihova vjera, ili bolje rečeneo nevjera, bila mnogo dostupnija. Ali, uzalud. Šta god me je zanimalo o vjeri pitala bih oca. On je uporno odbijao da mi da odgovor ne želeći da se njegova djeca odgajaju po načelima bilo koje vjere.

Krijući se, odlazila bih u crkvu s mojom bakom, koja je uvijek postila za njihove praznike. Ja sam se interesovala zapravo zašto ona to radi, a baka se uvijek trudila da mi kaže sve što je ona znala. Međutim, pritom bi mi govorila i to da su muslimani ljudi i da ne trebam da pravim razliku među ljudima u tom pogledu. „Sine, ljudi se dijele na dobre i loše...,“ uvijek bi mi govorila.

U mjestu gdje sam živjela je bila jedna džamija pored koje bih, uvijek kada prođem, se osvrtala i pitala se šta li to ima unutra? Imam našeg mjesta bi nekada odškrinuo vrata pri ulasku, a ja bih, kada krenem u školu, ponekad zavirivala unutra pitajući se šta se tu krije? „Džamija, šta je to?“, pitajući se. „Šta se tu radi?“ Uz Ramazan sam viđala žene zamotanih glava kako odlaze u džamiju i tu nešto rade, ali nikada nisam znala šta. Moja majka, kada bih je o tome upitala, bi samo odgovorila: “Klanjaju.“ A kada bih je upitala zašto i mi ponekad ne odemo tamo da to vidimo, ona bi odgovarala:“Nemam vremena, šta ću ja tamo,“ i još mnoštvo drugih izgovora.

Imala sam puno pitanja na koja niko nije znao da mi da odgovori. Moj otac se opijao iz dana u dan. Često bi dolazio kući pijan, maltretirao nas sve, tukao bez razloga i sve više nalazio razloge da nas teroriše. Mama bi nas nekada, uz njegovu dozvolu, vodila u Sarajevo, gdje je inace živjela sva njena porodica. Moja nana, Allah joj se smilovao i Džennet joj dao, govorila bi nam kako trebamo učiti zikrove pred spavanje, klanjati dok smo mlađe jer je to bolje, ali nikad nisam znala kako i šta.

Moja nana bi nas često podučavala kraćim surama iz Kur''ana. Mnogo sam voljela da idem kod nje u Sarajevo jer sam znala da ću uvijek naaučiti nešto novo. Kada bih dolazila kući svog oca, pohvalila bih mu se kako me je nana svašta podučila, da znam Fatihu i sve kratke sure, na što bi on počeo da galami, psovao moju majku i nanu, a potom često zabranjivao mami da nas vodi u Sarajevo, što je meni jako teško padalo.

Prolazile su godine, a ja sam još uvijek tragala za Bogom. Sve moje drugarice bi poslije škole, kada su njihovi praznici, išle u crkvu. Neke, koje su bile muslimanke, postile bi, a ja sam se uvijeka divila tome. I ja sam htjela da pokusam, no međutim kada bih to rekla mami, ona bi mi uvijek govorila da je moj otac Srbin, i da ja to ne treba da radim kako ga ne bih uvrijedila. Htjela sam da imam vjeru, da i ja nešto slavim. Moj život je bio prazan. Uvijek bi mi svi postavljali jedno te isto pitanje: "A šta si ti?" Na što bih ja laički podizala i spuštala moja ramenu, uz odgovor: “Ne znam“.

Život mi je prolazio a ja sam odrastala. Otac se nije trjeznio iz dana u dan, a sve to me je ubijalo u pojam. Strahovala sam pri odlasku kući iz škole jer me uvijek čekalo neko ružno iznenađenje od njega, koje je rijetko prolazilo bez batina. Uvijek sam se trudila da budem primjerno dijete za koje niko nema ništa loše da kaže. Uvijek su govorili za mene: "Fina je ona Draganova curica, lijepo je vaspitana...", ali njemu to nije ništa značilo. Za njega, ja i moja sestra smo bile najgore, a mama uvijek za sve kriva. Često bih odlazila u svoju sobu, zatvarala se u sebe i plakala, a niko nije znao kako mi je. Često bih molila Boga, onako kako sam znala, da se oni razvedu i da se taj brak okonča već jednom. Nisam više mogla da podnesem batine, viku, skiku, galamu i sve što ide uz to. Upoznala sam jednu drugaricu, pravoslavku, i s njom počela da živim teškim džahilskim životom, jer mi je tada to izgledalo kao jedina utjeha i spas.

Izlazila bih u kafiće, vraćala se kasno kući. Gledala sam kako da se provedem i da zaboravim na sve, na sav svoj život koji je bio grozan. Često sam pomišljala i na samoubistvo, ali bi mi pred oči uvijek dolazila moja draga mama, i bivalo bi mi je žao. Probala sam po prvi put i alkohol i tada mi se činilo da je to sve najbolji izlaz i rješenje za moje probleme. Iz godine u godinu kako sam stasavala, postajala sam sve veća i veća džahilka, a od sopstvene vjere gotovo da sam sve odbacila, i kada bih htjela da nešto opet pokušam, kočili su me moji grijesi u kojim sam se gušila, i mamurne noći iz kojih sam se budila. Sama sam sebi postala bezvrijedna.

Život mi je dosadio i uvijek sam se pitala: “Pa zašto ja živim??“ Šta je moj zivot?? Zašto sam ovdje?? Šta je moja uloga u ovom prolaznom životu?“ Milion pitanja a odgovora nigdje. Brak mojih roditelja se pogoršavao, a moja seka se udala. Mama i ja smo ostale same sa bakom i ocem. Moja sirota baka ga je često molila da ne pije, ali je on čak počeo i nju da tuče. S njim nikada nismo mogle lijepo da razgovaramo. U rijetkim trenucima kada bi bio trijezan, pokušavala bih s njim da pričam, međutim, na to sve bih dobila odgovor u vidu jednog velikog šamara, na koje sam ionako postala odavno imuna.

Odlazak u Sarajevo

On više nije ni vodio računa o meni, alkohol je bila njegova jedina okupacija, a ja sam sve to iskorištavala. Jednoga dana došao je pijan kući i posvadjao se sa mnom da bi me potom istjerao iz kuće i rekao da se više nikada ne vratim, da ne želi da me vidi, da sam ja ništa... Istrčala sam iz kuće i otišla kod komšinice, gdje sam čekala da on zaspi. Zatim sam se ušunjala u kuću i pokupila moje stvari. Sutradan ujutro sam se zaputila sa mamom u Sarajevo kod dajdže.

Nezamisliva bol me je preplavila kada sam gledala u moju baku dok sam joj govorila da idem i da ću se vratiti, dok su se njene oči punile suzama. Ona mi je tada rekla rečenicu koju i danas pamtim: “Ćero, neka te Bog čuva i sreća prati gdje god bila, tvoja baka te voli.“ Čuvala sam suze u ocima bojeći se da ih ispustim, ušla u auto i zaputila se u Sarajevo. Već sljedećeg dana sam se upisala u školu, pod mojim srpskim imenom, zbog čega me djeca muslimani nisu podnosili. Od tada su počela moja nova iskušenja. Često sam bila nazivana četnikušom, i govorili su mi da se vratim u Srbiju. Mene je to sve jako sekiralo, i dolazila bih kući gdje bi me moja sirota majka tješila, ali i ona se isto tako sekirala za mene. Zatim dolazi moj prvi Ramazan u Sarajevu.

Željno sam odbrojavala dane kada ce početi, uz pitanja: „Dajdža, koliko još dana?" Prvi dan ramazana sam zapostila, a sreća u mojim grudima se nije mogla sakriti. Osjećala sam toliku sreću koju nikad do tada nisam. Postila sam ja, postili su svi, sem moje mame. Ni glad, ni žeđ, ništa nije moglo da uguši moju sreću tih dana. Ispostila sam čitav Ramazan. Djeca u školi su mi se čudila, zašto ja postim. Ja sam im odgovarala da sam i ja muslimanka, sa velikim ponosom koji se vidio na mom licu. Oni su me ismijavali i podcjenjivali me, ali to meni više ništa nije bilo važno. Meni je bilo bitno da ja postim, i počela sam da osjećam da mi još nešto nedostaje. Sada znam da je to bio namaz, ali to tada nisam znala.

Od rodica sam tražila da me odvedu u džamiju i da idemo skupa, ali su one imale momke i govorile bi mi da ih s time ne zamaram, i da ih to ne zanima. Drugarica nisam imala. Sjedila sam sama u kući s mamom i pričala bih joj o mojoj sreći koju sam osjećala dok postim. Ramazan je prošao i bilo mi je jako žao. Pitala sam se šta ću sada? Šta je ostalo od mog islama? Islam nije samo ramazan! Gdje, gdje da nađem odgovore na sva svoja pitanja?

Džamija kralja Fahda

Moja mama i ja smo se odselile u blizinu jedne džamije, prelijepe džamije koja će uvijek biti u mom srcu. To je bila džamija Kralja Fahda na Alipašinom Polju.
Često sam šetala pored džamije i gledale je, tražeći način kako da joj priđem i uđem u nju. Nisam ni znala kako se ulazi u džamiju, a nisam imala ni maramu, nisam imala ništa.Ezan me je često budio jutrima kada bi ustajala da idem u školu. A ja bih otvarala prozor kako bih slušala te riječi koje bi me dirale u srce, iako nisam ni znala šta znače. Jednom prilikom sam otišla do prijateljice da posudim svesku kako bih prepisala neke stavke iz škole. To je bila jedina prijateljica koju sam tada i imala.

Kada sam došla k njoj, uzela sam svesku i onda smo zajedno pošle ka mojoj kući jer je ona željela da me isprati. Dok smo se šetale, zaučio se ezan. Allahu ekber, Allahu ekber, eshedu en la ilahe illallah...to je bio poziv na moju uputu, to je bio glas ezana koji mi je dopreo u dušu, to su bile riječi koje su mi izazvale suze. Mene je Allah pozvao, Allahu ekber. Pogeldala sam u prijateljicu i rekla joj: “Sutra idem u džamiju, ako Bog da!"

"Hahahaha, ti u džamiju?“, odgovorila mi je prijateljica. „Pa kako ćeš ti u džamiju, jesi li ti muslimanka?“, pitala me je dalje. „Da, jesam, ustvari, da,...da...jesam, i ići ću u džamiju“, odgovorila sam joj tada. Kada sam došla kući okupala sam se, iako nisam to ni znala da trebam, ali sam se jako radovala sutrašnjem danu. Na praksu pri školi sam išla kod jedno starog hadžije koji je bio strog. Kada sam ga upitala da li mogu ranije da izađem sa prakse, on me je pitao za razlog. Kada sam mu rekla da želim da idem u džamiju, on mi je dozvolio uz odgovor da za takvo nešto uvijek mogu imati opravdanje, a u njegovim očima je sijalo zadovoljstvo.

Ja sam nasmijana krenula prema tramvajskoj stanici i prema kući, gdje sam se obukla u odjeću koju sam posudila od svoje prijateljice. Obukla sam najšire hlače koje sam imala, a tad sam mislila da je to jako široko, stavila maramu i krenula sama. Sama, bez ikoga...pa ja idem u džamiju!!! Kada sam došla ispred džamijskih vrata, nisam znala šta bih dalje. Pitala sam se kako da uđem, šta da kažem. Tada sam vidjela jednu sestru i zamolila sam je da mi pokaže. Objasnila mi je da se moram izuti, što sam i uradila. Kada sam ušla, ugledala sam veliko prostranstvo ove prelijepe džamije. Pa „Bože, je li ona tako lijepa, i jesu li sve džamije ovako lijepe?“, pitala sam se.

Osjećala sam duhovni smiraj, i samo sam sjedila i šutjela, posmatrala i razmišljala. Tu su bile još dvije muslimanke koje su sjedile, ali ja sam željela da budem sama i da samo posmatram. Moje se srce smirilo. Sve je mirisalo, a ne mogu ni sada da opišem u potpunosti taj osjećaj koji sam doživjela. Ezan se ponovo zaučio, a ja sam se pitala šta ću dalje. Ništa ne znam o ovoj predivnoj vjeri! Uradila sam ono što i druge. Ponavljala sam njihove pokrete. Klanjala sam jaciju namaz, iako nisam na njemu ništa učila jer nisam znala kako. Ali, ja sam klanjala.

Vidjevši puno pokrivenih žena u džamiji, to me je učinilo sretnom, i potom sam otišla kući vesela i nasmijana lica. Puna utisaka, rekla sam mami da ću i sutra opet otići u džamiju, ako Bog da. Dan za danom sam odlazila u džamiju. Dobila sam ilmihal i učila sam kako da obavljam namaz. Upoznala sam puno sestara, muslimanki, koje su mi davala savjete pri osnovoj obuci vezano za namaz, abdest i ostalo. Mama je primijetila da često odlazim u džamiju i da se družim sa sestrama, što njoj nije pričinjavalo zadovoljstvo.

Mamin novi muž, bosnjak - ateista

Mamin muž, a moj očuh, iako nosi lijepo muslimansko ime, se izjašnjavao kao komunista, što čini i danas, i on posebice nije odobravao moj novi stil života. Kada bih izlazila iz kuće sa maramom na glavi on bi mi dobacivao: “Idi svom ocu takva, meni takva ne trebaš!“ Ali, ja sam bila sretna, i nije me bilo briga šta bilo ko kaže. Željno sam iščekivala naredni namaz i kada ću opet vidjeti svoje sestre koje sam voljela, a i sada ih volim, u ime Allaha. Željno sam isčekivala kada ću naučiti nešto novo. Ubrzo zatim, jedne prilike me je mama pozvala u sobu da porazgovara sa mnom, i tada mi je saopštila da moj očuh ne želi da ja budem ovo što jesam, da ne želi da klanjam, da se zavijam. Tada sam shvatila da je to moje novo iskušenje! Nisam tad znala šta ću dalje. Zabranili su mi da izlazim vani s maramom, i da oblačim široku odjeću. Mama je bacila moje suknje i marame koje sam imala. Ali, ja sam od tetke posudila nove.

Tetka bi mami govorila da mi ne brani i da je za mene bolje da budem i takva nego da hodam po kafićima i da se opijam i slično. No, mama je i dalje govorila da me ne želi takvu, mada je moj očuh bio najgori u tome. Pitala sam se: “Allahu moj, zašto sad ovo sve? Zašto opet ova iskušenja?“ Riješila sam se oca alkoholičara, a zauzvrat dobila očuha komunistu koji sam za sebe kaže da je nevjernik. Pitala sam se kako dalje, gdje i kako? U džamiju bih odlazila uplakana,, i puno bih pričala sa sestrama koje su mi govorile da je to moje iskušenje i od šejtana, neka je na njega Allahovo prokletstvo, koji hoće da me prepadne na samom startu.

Za nekog je možda smiješno, ali pored svega ovoga, moj iman je jačao! Kad god bi me mama i očuh napadali, to mi je davalo, pored svega, viiše snage i volje i povećavalo moj iman. Apsolutno me nije bilo briga šta mi govore. Tada je došao i drugi Ramazan. Oni su mi branili odlazak na teraviju, ali ja bih im slagala da idem u kafić i tako bih uspijevala da odem u džamiju. SubhanAllah, znam da im je bilo draže da čuju da idem u kafić nego u džamiju. A ja bih oblačila uske hlače i majice, preko kojih bi navlačila pohabanu suknju kada bih se našla vani, i stavljala bih smeđi hidžab na glavu. U tim trenucima sam bila najsretnija.

Taj Ramazan sam dobila želju da stavim i nosim hidžab. Odlučila sam se da to saopštim mami, jer sam smatrala da vrijedi pokušati. Njihova reakcija na moje saopštenje je bila užasna. Dok sam im ja to sa puno sreće saopštila uz ručak, oni su negodovali i donijeli svoju odluku. „Iz ovih stopa ideš svom ocu u Srbiju! Meni si se ogadila, neka on radi sa tobom šta hoće, meni takva ne trebaš!“, su bile riječi moje majke kao odgovor na moju odluku. I eto, kao što rekoh, ja sam se ponovo obrela kod mog oca Dragana. „Ja Rabb! Kako ću obavljati namaz u njegovoj kući?“, Pitala sam se, „s njim, uvijek pijanim?“ Skupila sam snage i otišla. Mislila sam, možda će im Allah smekšati srca, pa će me pozvati da se vratim nazad i da stavim hidžab. Jer ipak, nada posljednja umire.

Kod oca bih klanjala krišom, pod velikim stresom, od straha šta bi se desilo ako bi me otac zatekao na namazu. Ali ipak, klanjala sam tiho da on ne bi čuo pucketanje kostiju dok odlazim na sedždu. Baka mi je pomagala i često me krila. Ona je sve znala i čuvala je stražu dok sam ja klanjala. Bože, moja baka Srpkinja!

Ubrzo zatim mi je tu dosadilo zbog manjka islamskog okruženja. Drugarice koje sam tu imala su me zvale da s njima idem u grad, kao i prije, na što sam ja odgovoarala da je to haram i da sam sad muslimanka i da ja ne izlazim. SubhanAllah, one su poštovale te moje nove osobine!

U međuvremenu je moja mama nazvala moju sestru u Srbiji i saopštila joj, i ostaloj robdbini, ko sam ja i da ne želi više da me vidi takvu. Nakon toga ja odlazim sestri i zetu. Moj zet Vitomir nije imao ništa protiv da klanjm kod njih. Dopuštao mi je to sve uz riječi da smo mi svi ljudi od krvi i mesa. Namaza nisam propuštala, elhamdulillah, ali moja želja za maramom, iako sam bila u Srbiji, je postajala sve veća i veća. SubhanAllah, majka me šalje u Srbiju da bi spriječila moje stavljanje hidžaba, odnosno pokrivanje, a u meni se javlja još veća želja za hidžabom! Ja sam samo o tome pričala i planirala kako ću to da uradim. Nakon dužeg vremena se vraćam u Sarajevo i opet pokušavam sa mamom da pričam na tu temu. Njen odgovor je i dalje bivao ne, ne i ne! Ali, ja sam jednostavno znala da ja to moram da uradim.

Slali su me kod psihijatra

Moja mama je tada nazvala hodžu i psihijatra kod kojih je napravila termine za mene, neuzubillahi te´ala. Ja sam za nju bila luda. Ona bi govorila našoj rodbini da sam poludila i da imam problema, da ona ne zna šta joj je s djetetom. Ja sam joj uporno govorila da me pusti na miru i da će vidjeti na kraju da će sve to biti u redu. Odjednom bi kuća bila puna familije, svi su mislili da sam bolesna, a ja sam znala da sam zdrava, ustvari, zdravija nego ikad, jer mi je srce bilo zdravo, a to mi je bilo najbitnije od svega. Tada sam uvidjela da za mene osim udaje nema nikakvog drugog rješenja, udaje u ime Allaha swt. Život u stanu sa mamom i očuhom me je izluđivao. Pio se alkohol, gledao se televizor, trčalo se za svim mogućim haramima. Sve više se je u meni javljao osjećaj da ja tu ne pripadam. Srce mi se samo smirivalo kada bih otišla u džamiju ili u kuću gdje su se okupljale sestre. Kući bi se vraćala tužna jer sam znala šta me kod kuće čeka, nakon ove harmonije.

Konacno dolazi olaksanje

Jedne prilike mi je prišla jedna prijateljica, sestra, i pitala me da li bih se ja željela udati. Nije mi bilo jasno kako bih se željela udati za nekog koga ne poznajem. Ona me je uvjerila da će sve biti u redu samo ako joj kažem da li sam zainteresovana. Rekla sam joj da se želim udati, ali samo za brata muslimana, jer mi je vjera bila bitnija nego sve ostalo. Željela sam vjernika koji bi razumio moje stanje i izbavio me iz tog stanja u kome sam sada. Ubrzo potom je moj broj telefona došao do tog brata, tj. moga sadašnjega muža, elhamdulillah, i mi smo se čuli telefonom par puta, nakog čega sam uvidjela da je to ustvari bilo to. Allahu Ekber! Sve što sam željela ovaj brat je posjedovao! Imaću muža vjernika, s njim ću obavljati namaz, njegova porodica je također u islamu. A za mene je to sve značilo jako mnogo, i to je bilo sve što želim.

Reakcija moje mame se ne mora ni spominjati. Suvišno je sada da išta i kažem o tome. Nisu mi dozvoljavali da se vidim s njim, niti da se čujem. Nekako sam uspjela ipak da to obavim. Dovila sam Allahu da mojoj mami omekša srca i pokušavala sam da joj objasnim da je on fin momak koji nosi bradu i živi po načelima islama. Davala sam joj priliku da ga upozna, ali je ona to uporno odbijala. Allah joj je konačno nakon nekog vremena smekšao srce, pa je pristala da ga upozna. No o braku još nije htjela da govori. Ja sam joj uporno pokušavala objasniti da je to ono što želim i da je on muž kakvog ja hoću. Nisam željela momka koji nema namaz, a želim islam i samo islam. Sva sreća je bila u tome da se mojoj mami moj muž doista i svidio, i jedva nekako je odobrila naš brak.

Nakon dvije godine mučeničkog života sa mamom i očuhom, na red je došao moj islamski brak. Naravno, prije toga je došao na red hidžab jer su oni tada vidjeli da nemaju pred tom mojom odlukom nikakvog izbora. Sve to ne bi bilo da moj Gospodar, swt, nije olakšao i primio moje dove koje sam upućivala Njemu u dugim noćima punim suza. Željela sam islam, a Allah, swt, mi je to i podario, elhamdulillah! I danas živimo u tom divnom braku, elhamdulillah, a Allah nas je počastio divnom kćerkicom, našim biserom, našom radošću. Živim s tim ubjeđenjem da na Allahovom putu samo treba biti ustrajan i ne oklijevati, ne posustajati nakon što na putu naiđete na iskušenje.

Allah nas iskušava da vidi da li mi zaista to želimo, a On, swt, najbolje zna ko smo mi. Moji roditelji su se pomirili sa činjenicom da sam ja ovo što jesam, a godinu dana kasnije sam prekrila i svoje lice, gdje je takodjer bilo suvišnih komentara i ljutnje, ali sve to je prošlo. Moj otac Dragan zna šta sam i ko sam, i čak je i on to prihvatio sasvim odlično. Allahu ekber, kako je samo naš Gospodar milostiv.

Danas često viđamo brata ili sestru koji krenu putem islama i imaju velika iskušenja, i zapravo je pravo čudo, keramet, naći nekog da ih nema, ali uvijek savjetujem svima da se samo drže Allahovih propisa i da ne odustaju,jer Allah je na našoj strani. I protiv mene su bili svi, ali Allah, swt, je moj pomagač, pa nema nikoga jačeg od Njega, Slava Mu i hvala. Sada svi žive sa tom činjenicom, a za nepovjerovati je da moja mama sada ponekada kaže da joj je i drago da sam ovakva kakva jesam, i da je ponosna na mene. Moj očuh, iako komunista ,kada im dodjem u posjetu ne prima muške jer sam ja tu, paze me, vole, a sve to, jer Allah tako hoće i jer je Allah vidio moju čvrstu odluku u tome i omekšao njihova srca. Često se zapitam šta bi bilo da sam, nedao Allah, posustala iz straha da me ne prihvate, a sada kada vdim ovo, vidim sta bih propustila.

Nikada se ne kajem za uradjeni postupak. Mnogi se čude kako sam se mogla udati za čovjeka koga sam jednom vidjela, ili možda dva puta. Elhamdulillah, brak kakav imam svima želim. Tražila sam islam i moj Gospodar mi je dao islam. I sada, kada odem u Sarajevo, vidim skolske drugarice koje su mi govorile da sam četnikuša, a one i sada lutaju ne znajući ni kuda ni šta, a mene je Allah uputio, elhamdulillahi Rabbil allemin.

Često se zagledam u cure kada hodam kroz grad, masovno otkrivene, i pomislim „pa moj Gospodar je mogao dati da ta neka bude na mom mjestu sada, a da ja budem ona, zašto je mene baš moj Gospodar odabrao???“ Allahu ekber, pa koja je to blagodat upute, mi ni svjesni nismo!

Opet, svima savjetujem: krenite putem islama, sva iskušenja su prolazna, ono što dodje poslije njih je najljepše, kao što reče naš Gospodar "sa mukom je i last". Islam je nesto najljepše što se desilo u mome životu i ljudi uistinu ne znaju sta propuštaju dan za danom kada nisu u islamu. Elhamdulillah, rano sam se pokrila, ali opet mi je žao za svaki izgubljeni trenutak koji nisam provela u islamu, i ja molim Allaha da mi ga nadoknadi. Život džahilijjeta i islama se ne može ni uporediti. Sestre sa kojima se sada družim i džahilke sa kojima sam se prije družila su neuporediva razlika. Volim svoje seke i radujem se susretu sa njima, osjećam istinsku vezu koja nas veže; vjeru u jednog i samo jednog Boga.
To je ono sto nas veže bez obzira gdje se razilazile.

Skraceno sve jednom recenico: “Islam je nesto najljepše, to je ono što sam htjela da kažem...“ Zahvala pripada samo Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selleme, i njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede jedinu pravu i ispravnu vjeru islam do Sudnjega Dana. Esselamu alejkum we rahmetulalhi we berekatuhu...

Ovu pricu nam je poslala sestra Suzana P. i ova prica ulazi u natjecaj "MOJ POVRATAK ISLAMU"

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

17.03.2010, 09:57

clock-img

mamine oci

pencil-img

4300

preljepo jasmin svaka cas_t...

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

clock-img

17.03.2010, 10:26

clock-img

aazra

pencil-img

2141

Evo i ja pročitala bez daha..Stvarno neobična sudbina i svaka čast ženi na hrabrosti..
jasmin, ja pomislila da nije to slučajno tvoja životna priča, pošto sam novinarka odmah bih napravila intervju s tobomuser posted image

_____________________________







clock-img

17.03.2010, 10:50

clock-img

jasmin

pencil-img

4600


IZVORNA PORUKA: aazra

Evo i ja pročitala bez daha..Stvarno neobična sudbina i svaka čast ženi na hrabrosti..
jasmin, ja pomislila da nije to slučajno tvoja životna priča, pošto sam novinarka odmah bih napravila intervju s tobomuser posted image



hahahahaha,ma trebala bih razmisliti imam li kakvu dobru vlastitu za clanak :):):).Salim se.Vjeruj mi,s obzirom da pominje Sarajevo,voljela bih je upoznati.Znam samo da se zove Suzana.Mozda insaallah nekad.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

18.03.2010, 01:19

clock-img

Madam Mohamed

pencil-img

156

Mir vama!:)
Iskrene cestitke hanumi sto je dosla na ideju za otvaranje nove teme. Ja sam maramu stavila kada sam imala 17 godina..svojom voljom hvala Allahu, ali sam imala i podstrek roditelja koji su vjernici. Drago mi je sto na ovom forumu mogu citati i pisati sa vama. Nadam se da cemo se lijepo druziti.

_____________________________

Kazu da sam mistik,mrznja je moj jedini neprijatelj,ne ljutim se ni na koga,meni je cijeli svijet jadan..Junus Emre

clock-img

18.03.2010, 10:42

clock-img

mamica87

pencil-img

518

Drage moje mozete li mi reci kako znati koja knjiga hadisa je vjerodostojnauser posted image Ima ih mnogo ali cula sam dosta da ima izmisljenih hadisa koji nisu vjerodostojni,pa vas molim da mi kazete koju knjigu ustvari koji autor da uzmem a da ne pogrjesimuser posted image

_____________________________

Benjamin 17.07.2009

clock-img

18.03.2010, 10:55

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Nakon Kur`ana,najvjerodostojnija knjiga je Sahihul Buhari,pa Sahihul Muslim.Sahih znaci vjerodostojan.Vecinom pored svakog hadisa imas njegov stepen,tj,je li sahih(vjerodostojan),hasen(dobar),daif(slab),apokrifan,tj izmisljen i td.Evo nesto o hadisu:
Šta je hadis? Hadis je sve ono što je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem rekao, uradio, šutnjom odobrio, njegov izgled (vanjština ) i njegove osobine (ponašanje).

Šta je sunnet? Sunnet označava Poslanikov, sallallahu alejhi we sellem, postupak i način njegova vladanja. Sunnet označava ono što je preporučeno i što je lijepo raditi, a nije stroga dužnost.

Hadis Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ili sunnet je drugi vjerski izvor u islamu i on je ujedno i samostalni vjerski izvor i šeriatski argument.

Glavni šeriatski izvori su Kur’an i hadis, jer posljednja dva izvora nisu samostalni nego se temelje na Kur’anu i sunnetu. Na osnovu hadisa kao i na osnovu Kur’ana možemo zaključiti da je nešto stroga dužnost (farz i vadžib) ili da je preporučeno (mendub) ili da je dozvoljeno (mubah) ili da ga je bolje ostaviti (mekruh) ili da je pak zabranjeno (haram). Pojedini propisi nisu sadržani u Kur’anu nego samo u hadisu kao na primjer: način obavljanja namaza, namaski vaktovi, način uzimanja abdesta, šta kvari namaz i abdest i slično.

Sada ćemo ukratko spomenuti neke definicije
koje se najčešće koriste u hadiskoj terminologij.

Hadis Merfu’ – to je hadis koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem.

Hadis Mewkuf – to su riječi koje se pripisuje ashabu i ne možemo tvrditi da je to čuo od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, osim ako se u hadisu ne spominju neke gajb stvari.

Hadis mektuu’ – to su riječi koje se pripisuju tabi’inima (generacija poslije ashaba) i onima koji su došli poslije njih.

Podjela hadisa na osnovu načina na koji je prenešen

S ove tačke gledišta hadis dijelimo na El-Mutevatir i El-Ahad.

El-Mutevatir je hadis koji u svakoj generaciji prenosi skupina ljudi od početka lanca prenosilaca pa sve do kraja, tako da je nemoguće da se slože na nečemu što nije istina. On se dijeli na El-Lefzij (ono što je tekstualno prenešeno) i Ei-Manevij (prenosi se značenje ili postupak Poslanika, sallallahu alejhi we sellem)

El-Ahad to su sve ostale vrste hadisa koje nisu dostigle stepen mutevatira. Dijeli se na tri vrste: El-Mešhur, El-Aziz i El-Garib.

El-Mešhur je hadis kojeg u svakoj generaciji prenose najmanje tri prenosica ali ne dostiže stepen mutevatira.

El-Aziz je hadis kojeg u svakoj generaciji prenose dva prenosioca.

El-Garib je hadis kojeg prenosi samo jedan prenosilac.

Podjela hadisa obzirom na njegovu vjerodostojnost

Prema mišljenju većine hadiskih učenjaka hadis se obzirom na njegovu vjerodostojnost dijeli na tri vrste: sahih (vjerodostojan), hasen (dobar) i daif (slab).

Sahih hadis je onaj hadis kojeg, jedan od drugog, prenose pošteni i sigurni prenosioci, a uz to nema nikakve skrivene mane niti je u kontradiktornosti sa nekim jačim hadisom.

Uvjeti da neki hadis bude sahih su sljedeći:

• Da lanac prenosilaca bude spojen i neprekinut tj. da je svaki pojedinac u lancu prenosilaca lično čuo dotični hadis od onoga od koga ga prenosi,
• Poštenje tj. da prenosilac hadisa bude pobožan i pristojnog ponašanja. Pod pobožnošću se podrazumjeva to da se čovjek (prenosilac) kloni ružnih djela i velikih grijeha te da ne ustrajava na činjenju malih grijeha,
• Da je svaki prenosilac dobro upamtio hadis ili ga kod sebe zapisao,
• Da hadis nema skrivene mane koja se na prvi pogled ne može primjetiti a umanjila bi vjerodostojnost hadisa,
• Da prenosilac hadisa ne dolazi u kontradiktornost sa drugim prenosiocem koji prenosi taj hadis i koji je pouzdani u svom prenošenju.

Hasen hadis je dosta blizak sahih hadisu. Od sahiha se razlikuje u toliko što mu prenosioci nisu pouzdani i jaki (ovo ne znači da nisu pouzdani) kao što su u sahih hadisu. I sahih i hasen hadisi služe kao šeri’atski argument i dokaz.

Daif hadis je onaj hadis kojem nedostaje makar jedan uslov koji smo spomenuli da bi hadis bio vjerodostojan.

Najpoznatije vrste slabih hadisa su:

1. Eš-Šaz je hadis koji prenosi jedan pouzdan prenosilac ali se njegovo prenošenje protivi i sukobljava prenošenju pouzdanijeg prenosioca ili prenošenju većeg broja prenosilaca. Nasuprot ovom hadisu je El-Mehfuz.
2. El-Munker je hadis koji prenosi slab prenosilac a njegova predaja se suprostavlja predajama jednog ili više pouzdanih prenosilaca. Nasuprot ovom hadisu je El-M’aruf.
3. El-Maklub je hadis u čijem je lancu prenosilaca prenosilac greškom ili hotimično zamjenio jednog prenosilaca sa drugim ili je uz hadis kojeg prenosi spomenu lanac prenosilaca koji mu ne pripada.
4. El-Mu’allel je hadis koji na prvi pogled djeluje ispravan i bez mahane, ali se nakon istraživanja ustanovi da ima neku skrivenu i skoro neprimjetnu grešku bilo u lancu prenosilaca ili u tekstu, a koja utiče na njegovu vjerodostojnost.
5. El-Mudtarib je hadis u čijem su se lancu prenosilaca ili tekstu sami prenosioci razišli tako da se ne može dati prednost jednoj predaji nad drugom.
6. El-Metruk je hadis koji prenosi prenosilac u kojeg se sumnja da je lažac.
7. El-Mevdu’u je lažni ili apokrifni hadis. Hadisi ove vrste zapravo i nisu hadisi, jer ne pripadaju Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, ali se nazivaju hadisima s obzirom na njihovu vanjštinu.
Tekst je skinut sa medina-bosna,stranica studenata bosnjaka koji studiraju u Medini.

< Poruku je uredio jasmin -- 18.3.2010 10:58:29 >


_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

18.03.2010, 18:07

clock-img

mamica87

pencil-img

518

Hvala Jasminuser posted image user posted image

_____________________________

Benjamin 17.07.2009

clock-img

18.03.2010, 18:15

clock-img

mamine oci

pencil-img

4300

Zašto da se pokrijem?

Ovo je dobro pitanje na koje postoji divan odgovor!
Allah nam je naredio izvršavanje svega što je dobro za nas i zabranio
nam izvršavanje svega što je loše za nas. Allah naređuje svakoj ženi
muslimanki da se pokrije kada izlazi iz sigurnosti svoje kuće i kada je u
prisutnosti muškaraca koji su ...joj strani. Znači pokrivanje je izvor
velikog dobra za tebe -ženo muslimanko- iz mnogih razloga. Neki od tih
razloga su:



1.Stičes Allahovo zadovoljstvo. Pokoravaš se naredbama tvoga Gospodara
pokrivajući se i time možes očekivati velike nagrade za uzvrat.

2 .Hidžab je Allahova zaštita tvoje prirodne ljepote. Previše si
dragocjena da bi se "reklamirala" svakom muškarcu.



3 .Hidzab je Allahovo očuvanje tvoje čestitosti.



4 .Allah čisti tvoje srce i misao kroz pokrivanje.



5 .Allah kroz tvoj Hidžab uljepšava tvoj vanjski i unutarnji izgled. S
vana tvoj hidzab reflektira nevinost, čistoću, skromnost, stidljivost,
mir, zadovoljstvo i pokornost tvome Gospodaru. Iznutra kultiviraš istoivajući se i time možes očekivati velike nagrade za uzvrat...


_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

clock-img

19.03.2010, 12:32

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

user posted image user posted image user posted image

http://www.youtube.com/watch?v=ykzpE1JzGVg&feature=related

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

19.03.2010, 17:49

clock-img

mali dijamant

pencil-img

19

Selam evo da se i ja javim na vasu temu:hvala Allahu pa da mozemo razgovarat i na ovakve teme.ja sam pokrivena sest god i uvijek mi je to bila zelja ali kad sam se udala za svog muza to vece sam se pokrila.Nije mi mama bila pokrivena jesmo klanjali i postili.hvala Bogu da sam se pokrila kad bi mi neko dao sve pare svijeta nebi se odkrila.Dok sam bila otkrivena bila sam popularna i zgodna djevojka i kad sam se pokrila svakom je bilo cudno sto tako lijepa djevojka da se pokrije i neki su me gledali sa sazaljenjem.ali sad je sve drugacije i ponosna sam na sebe.Znam dosta o vjeri al nemam bas uvijek vremena da pisem.Zanima me dali ste i vi ostale djevojke bile kao i ja u situaciji da drugi misle da ste se morale pokrit a vi ste to uradile svojom voljom.user posted image

clock-img

19.03.2010, 18:05

clock-img

mali dijamant

pencil-img

19

user posted image user posted image user posted image Neka Allah nagradi sve pokrivene zeneuser posted image

clock-img

19.03.2010, 20:15

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Dobrodosla draga!
Ma to je normalno da se prica da si natjerana,ili sta vise dobivas pare za pokrivanje...hehe.
Najvise mi je sega kad pitaju dobivas li ista sto si pokrivena,kazem aha...samo sto im oci ne ispadnu...
pa ponosno dodam,Allah mi je obecao ogromnu nagradu...e onda ucute,jer nije odgovor koji su trazili,pa da jedva cekaju prenijeti dalje tako bitnu informaciju.Heheh.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

22.03.2010, 17:56

clock-img

mamica87

pencil-img

518

Drage moje da vas pitam sto se tice oblacenja zene s hidzabom-jeli dozvoljeno da se nosi onako kako vecina se nosi npr.hlace tunika preko ali i dalje oznacava tijelouser posted image Gdje god sam naisla sto se tice nosnje zabranjuju ovako da se nosi hidzab i da je to neispravnouser posted image

_____________________________

Benjamin 17.07.2009

clock-img

22.03.2010, 18:51

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Nije dozvoljeno zeni da van kuce,i opcenito pred osobama koji joj nisu mahremi(osobe s kojima je zabranjeno sklopiti brak) nosi odjecu koja ocrtava njeno tijelo,odjecu koja je uska i izazovna.Nekad ces naci pokrivenu zenu da je izazovnije odjevena nego ona koja ne nosi hidzab.
Hidzab pokriva sve zenine ukrase i time je stiti od bilo koje neugodnosti.Zena te ukrase brizno cuva samo za svog voljenog muzica,i one koji je smiju vidjeti bez hidzaba.Hlace se mogu odjenuti,ali ne toliko da se vide,osim dijela koji pada na obucu pa se svakako vidi prilikom hodanja.Allah najbolje zna.
Prelijep ti je avatar mamice.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

22.03.2010, 19:00

clock-img

mamica87

pencil-img

518

Hvala jasminuser posted image Cesto vidam zene koje nose samo hlace i majcu i marama na glaviuser posted image Zalosno je to sto moze druge zene da pomisle da se tako nosi hidzab i onda one nose isto tako smatrajuci ispravnouser posted image

_____________________________

Benjamin 17.07.2009

clock-img

22.03.2010, 19:07

clock-img

jasmin

pencil-img

4600

Da subhanallah,nazalost,cesto se to moze vidjeti.Trebamo nase sestre koje su tako odjevene upozoriti lijepim rijecima na hadis Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem gdje kaže: "Dvije skupine ljudi koje su u džehennemu nisam još vidio. Jedna je skupina koja drži bičeve poput kravljih repova i njima udaraju ljude. I žene koje su pokrivene, a otkrivene koje poučavaju i druge žene tome, koje su skrenule sa pravoga puta. Njihove glave izgledaju kao grbe deva. Neće ući u džennet,niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na velikoj daljini." (Muslim
Znaci,jako je opasno biti nepropisno pokrivena,mislimo da smo sve pokrile,a nosimo hlace i uski sako koji ocrtava struk i zenine grudi,pokrivena a otkrivena,tj otkriva ono sto je ispod,ali pak prozirne suknje,tunike i sl.Vise je privlacna lijepo odjevena zena,nego skroz bez odjece.Da nas Allah sacuva dzehennemske vatre.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

clock-img

23.03.2010, 00:16

clock-img

mudrost

pencil-img

183

jeste, subhanaAllah, danas je puno njih koje nose uske hlace, majicu, a na glavi im mahramauser posted image ja se naprosto sva najezim kad to vidim! ali, subhanaAllah, sejtan radi svoje. jer im docarava da tako izgledaju ljepse, da su opet bolje od onih koje nisu nikako pokrivene, a ustvari suprotno. takve jos vise privlace poglede ljudi. ne razmisljaju sta je ustvari smisao i znacaj hidzaba! par puta sam pokusala da ukazem na te greske, ali sam bila napadnuta. i odmah sam nazvana ''vehabijkom'' a Allah mi je svjedok da nisam nista lose mislila i da sam im samo hajr zeljela.
molim Allaha da nam se svima smiluje i da nas spasi od dzehennemske vatre-amin!

_____________________________

nasa dusa Šejma 22.2.2009

...za cim moja dusa zudi,u Dzennetu Tvome ima...

clock-img

23.03.2010, 20:40

clock-img

SdZ

pencil-img

2784


KLIK
user posted image user posted image


_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

clock-img

23.03.2010, 21:09

clock-img

mamica87

pencil-img

518

Da vas pitam jos nesto ali je ot sto se tice hidzaba-e ovako sta mislite o bezalkoholnom pivuuser posted image Ja sam nekad davno gledala reportazu i tu su utvrdili da ima neki mali procenat alkohola ali eto kome god da spomenes napravi se zbrka.Za moj pojam vjernika ne bi trebalo ni to bezalkoholno pivo privlacit!Zanima me vase misljenje o tomeuser posted image

_____________________________

Benjamin 17.07.2009

Zadnji članci

article-img