Moj maleni je do pune dvije godine jeo sve zivo (cini mi se i kamen bi svario tad ) i ubrzo nakon drugog rodjendana ga je uhvatio stomacni virus, koji ga je bas napatio. Nakon toga, jedno vrijeme nije jeo bukvalno nista. Znao je dan provesti na tri-cetiri smokija i vodi.
Proslo je od tad vise od godinu dana i jos uvijek je sa hranom na VI. Voce ne jede nikako (jedino prodje banana izblendana s jogurtom) i zadnjih dana cijedjena mandarina, povrce 0 bodova, meso sve zavisi sta je.
Radili smo nalaze vise puta, krvna slika mu je, hvala Bogu, super, ali on jednostavno nece da jede. Sad ima svega par jela koja stalno vrti (makaroni su mu glavni).
Sakrivanje hrane, zabrana na slatkise i ta cudesa nisu uopste palile. Tako da prica "pusti ga da gladuje, trazit ce", kod nas nije pila vode.
Ja samo kazem da sit gladnom ne vjeruje i ko ovo nije licno prosao, nema pojma kakve su to muke.
Da ti kazem da je faza, ne mogu (jer eto i meni su govorili, ali nesto mi je godina dana predugo da bi kao faza moglo proci). Meni je trebalo jako dugo vremena da se "pomirim" s tim (mada ni dan danas bas nisam na cisto s tim), ali postalo je lakse. Jer, sve dok sam ga pokusavala natjerati da jede, ucjenjivala, kaznjavala, molila, nisam imala nikakvog efekta.
Polahko se desi po neki napredak (kao sto su ove mandarine, to do prije mjesec-dva ne bi okusio ni pod razno) i hoce sad i probati nesto novo, ali daleko je to od bilo kakve prehrane (a zdrava ni u ludilu).
Ja opet kazem, meni je najbitnije da je on hvala Bogu zdrav i ostaje mi da se nadam da ce vremenom nadoci opet na onu prehranu na koju je bio navikao.
U svakom slucaju, sretno!
_____________________________
The world is mine!
A. 21.08.2011.