moje drugarice su se jednom bez mene napile i ostale do fajronta u curryu. kad su izasle napoljuskroz dan, jutro uveliko svanulo a one tip top nasminkane i mogu mislit razmazane, pjane, na sta su licile. cekajuci taxi za sjele na stepenik tamo negdje u blizini i neki ciko ih iz zgrade kroz prozor vidio i dobacuje: cure, gdje ste to vi bile, gdje su vam roditelji, znaju li gdje hodate od ovih doba? a moja ce drugarica: roditelji su na moru
stvarno, ovoj jednoj bili roditelji na moru a druga kod nje spavala. bilo vec negdje oko 8-9 ujutro. a kad smo bili u turskoj na ljetovanju, ostali u discu do jutra i u povratku do hotela uletimo u onaj njihov kombi, kad unutra ljudi krenuli na posao, svi normalni, sredjeni za posla, a mi napucane za diskoteke, sa sljokicama hahha. i sjele mi tako kad neki mladi turcin koji je sjedio pored moje prijateljice ispred mene poceo da je milki po ruci. pricamo mi na nasem kad ona ce meni odjednom: ovaj me milki po ruci! kad smo mi skocile odjednom i pocele zaustavljati kombi da stane, a svi ljudi gledaju u nas
iskocile ko lude iz kombija, pa onda hodaj dalje do hotela, usput ogladnile pa trazile mc donalds. na kraju ga nasle, kad ono ne radi jos, otvara se za 2 sata, pa doruckovale u nekoj birtiji na plazi, sve muhe letaju okolo, a mi gladne. kad se tad nismo otrovale necemo nikad!
a 1. izlazak ujutro u turskoj zavrsile u zubarskoj ordinaciji. upoznale neke turcine,a jedan od njih bio zubar. nama se islo u wc a svi kafici vec bili zatvoreni i nismo imale gdje, pa nas oni odveli u ordinaciju da odemo u wc
i saljemo mi nasoj prijateljici u sarajevu da smo zavrsile u zubarskoj ordinaciji a ona ce na to: a koga je zaboli zub?
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .