e ovako je bilo i kod mene prosle sedmice. ja nemam nikakve reflekse pa kad se razvalim padam direkt na glavu ili na guzu. a ja se zavelesila niz stepenice i gledam kako mi se kcerka sredila kad samo pljuus. a obukla mlada neke lude najlonke klizaju se po ravnom a kamoli po stepenicama. i ja dok sjedim na stepenicama, boli guza, dok se malo oporavim skontam 'odvalila sam guzicu' pa me smjeh uhvatio a kako me desna strana vise bolila kontam kako cu na posao ako mi desni guz natekne a lijevi sljepljen pa opet zamislim kako bi to bilo pa u smjeh..

< Poruku je uredio D_K -- 20.1.2010 22:04:15 >

D-K 
garant svakakve percepcije slika sebi složiš u glavi evo i ja zamišljam takve guzove na poslu


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

E ovako je bilo i sa mojim odlascima u skolu. Ne svaki put.  A kako si opisala kao da si opisala put do moje osnovne skole u Svrakinom.

_____________________________

Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)

The best thing to spend on your children is TIME...

Ja sam jednom prilikom sjedila na klupi ispred osnovne skole,cekala drugarice i stalno neko dolazi i sjeda na klupu i ja se uvijek pomjeram,i pomjeram i tako nisam skontala da sam dosla do kraja klupe i tras na guzu


_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

da nebi vise se ofirala sa svojim padovima evo samo jos jedan i necu vise :)

nedavno, ja na poslu, drzavna zgrada, puna ljudi i policije, i zamoli mene sefica da izadjem pred neku zenu da je uvedem jer nema licne, a na poslu imam neke cipelice koje nikad nisam obukla, i to jutro ih navucem jer su mi cizme prokvasile,  i izadjem ja, sacekam zenu i krenuli prema mojoj instituciji, a cipele klizave uzas po onim plocicama, i u jednom momentu pricam sa zenom  a u jednom na podu :), svijeta okolo uzas, ja skocila na noge i kao nista se nije desilo (a u glavi sam sebe zamisljala kako drugima izgledam onako na podu), kaze zena je li sve u redu :)


_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

Samo ti Majo, udri

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Slična situacija kao tvoja, hodnik pun ljudi, svi nešto čekaju, ja u jednoj ruci nosim veliku knjižurinu , u drugoj neke kesice, ko magarče natovarena, ali bez štikle-nigdje. Penjem se lagano uz stepenice , ali sad više nije peta nego pomodarski "špic" na čizmama, predugačak brate...zape mi  stepenica naprijed, a ja opet nagonski širim ruke (kese lete na sve strane, jedva sam ih pokupila, gdje ih sve nije bilo), ukočene noge ispružene iza mene, na licu izraz , i što je najgore kod mojih takvih padova ja ostanem par trenutaka u tom X položaju od šoka, taman da i oni što nisu vidjeli mogu stići da sve dobro skuže...ne smijem se okrenuti prema ljudima, znam da svi gledaju, pokupi prnjice, sagni glavu i što prije iza ćoška, samo da ne osjetim onaj pogled ljudi..

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

hahahahahahha ti fakat predobro znas opisati, ja uvijek nekako previse nebitnih informacija dam


_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

Nekad 2005 kod nas u hercegovini zapadao snijeg nenormalno blokirani bili skroz,mislim takav snijeg je u bosni normala al kod nas havarija..ja imala neke mocne cizme iz norveske a sva moja raja one klasika zimske za nase uvjete,elem to trajalo par dana i svi imali padova i lomova sem mene Taman se poceo topiti i ona bljuzga bila i podjemo mi na kavu ja obujem neke obicne cizme ono kao prosla opasnost e malo sutra tresnem ja niz jednu stranu isad me dupe boli kad se sjetim al da stvar bude gora odnekud se pojavi auto nasta vriska ne znamo moze li covjek zakociti a ja kako se histericno dizem jos vise se kotrljam jer je klizavo,auto koci al proklizava,ja vristim majko mila poginut cu skoci ovaj jedan prijatelj i uspije me povoci u obliznji jarak,nastavak pokusajte zamisliti sva peksina i izgrebana al ziva...od tad kad vidim snijeg na tv-u sve me trnci prodju

_____________________________

NOA 16.03.09 mamina krofnica(je curica)

PS-dat ću ti ja, Majo, suvišne detalje..nema toga

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...