Moje je kako se uzme smijesno i zalosno....

U ratu sam vani sa rajom ispred ulaza sjelila po vas dan i jedan dan smo se nesto zezali i pala sam ni manje ni vise nego na GELER...Uzas, bio je dug oko 4-5 cm, i ispod koljena se "zabio".

Kako ga nisam smjela sama izvaditi.... ...a blizu je bila Hitna i kad smo usli tamo....uspanicena sestra, sta joj je sa nogom....mama zbunjena geler...o ona "evo jos jedne"...uzas sjatili se oko mene, uzeo hirurg da pregleda i govori mojoj mami: "ima li jos negdje?" ... Govori moja mama "pa ona je samo pala na geler", o on "sestro pogledajte ovu zenu i ona je u soku".....Elem, trebalo nam je 10 minuta, da objasnimo da nismo "ranjenici"...Izvadise ga, nisam dala da me siju (imam krater i dan danas ispod koljena), dobila sam tetanus...i eto.....kada skontam....ja sam bas neki baksuz...

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Draga Skvo  , šuti dobro si prošla  al od svega na dunjaluku ti na geler da padneš.  ja sam na ekser i to sa šljive kad sam bila mala...e zamisli od cijele livade ja na ekser naletila...

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Eh, Acudesa... ovakva tema samo tebi može pasti na um... Kontam ja tema ima veze sa teatrom... kad ono imam šta vidjeti!  Suze me obliše, Esma me gleda pa se i ona cereka .

Došla ja tek iz Amerike, bilo mi 18.  Skockala se maca, obukla sve "Made in USA": kratka haljinica na meni, a široka i lagana... na none obukla sandale sa debelim džonom i visokom petom (poput platformi) i idem niz Logavinu.  Taman negdje kog Policije sapletem se i hoplaaaa na dupe... Haljina poletjela gore, gaćice se ukazale, a drotovi u smijeh .  Naravno, zadugo nisam tuda prolazila : )

Nedavno sam kupila nove pantalone i u njima krenula do Općine Stari Grad... kad sam obavila posao krenem prema pasažu.  U krugu Općine, baš ispred pasaža, imaju tri-četiri stepenice koje sam u žurbi htjela preskočiti, al' zakačim cipelom jednu stepenicu i potrbuške legnem preko stepenica... još me i kišobran koji sam držala lupi po glavi... a najgore je što sam poderala nove pantalone na koljenu, pa sam kroz grad morala ići sa tašnom spuštenom niz nogu.  Tad sam zaradila gadne ogrebotine i modrice po nogama.

Jednom sam htjela proći pored gospodina koji je uskim trotoarom išao k'o puž...  Snijeg je padao... Pokušam ja hitro da se provučem između Puža i zgrade pored koje sam prolazila i nagazim na staklo na trotoaru (ispod kojeg se nalazi svjetlo - kao one "podne svjetiljke" u Ferhadiji)... Ehhh, kako sam se razvalila... evo i sad se sjećam kol'ko mi je zadnjica bridila... A onaj čovjek me zbunjeno gleda...

Sad, šta god radim, MM mi kaže "Nemoj past'!"

tek se ja udala i došli nam svekrva, svekar i djever na večeru
Donijeli store za dnvenu na poklon i kao pomoći će sveki da to zajedno okačimo jer ono ima baš prozora pa eto da što prije završimo
I tako, ona stavlja zakačkice ja kačim, ide nekako
U jednom momentu htjela sam da odem do kuhinje da uzmem sok i rekoh preskočiću storu koja je na podu po parketu, skočim i nogom zakačim na komad store, kad sam trehnula svom snagom  a blam mi, ljude dobro i neznam a oni svi oko mene

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

gdje me nadjoste:)

1993, zenica, idemo "odrzati" prvi koncert sa strujom i nosim posudjeni sintisajzer, okrenula se ledjima i masem sva sretna nekoj raji iz mahale kad u trenu, nesta ja. viri stopalo i vrhovima prstiju drzim sintisajzer da mu sta ne bude, ostatak mene upo u otvoren saht! sreca nista nije bilo ni meni a ni sintisajzeru!

nova 2000i neka u Sa, bili na krovu zgrade preko puta pozorista, popili po casu sampanjca na brzinu i krenuli kuci ko hladno nam pa da dernecimo kod kuce, i na prvoj stepenici se okliznem i na guzici se spustim do posljednje, ko u crtanom filmu, raja od smjeha nije mogla da mi pridje da mi pomogne ustati! nekako sam se dovukla do bjelava i nisam ustala iz kreveta punih 7 dana osim puzuci do wc-a trtica bila modra!

bilo ih je jos al ovi su mi u bolnom sjecanju!

Jooooj Hanady ja mislim da bih umrla od stida, tako se sloziti pred momkom

Prije rata smo imali vikendicu u Visegradu i ispred nje je bio ogroman vocnjak. Jedan dan nam naumpadne da izmedju dva stabla sljive zakacimo nekakvu sipku, zatrcimo se punom brzinom niz nizbrdicu i onda se rukama uhvatimo za tu sipku i zaljuljamo. Sva raja regularno to odrade i dodje red na mene. Zaletim se ja tako, trcim, trcim, nizbrdica me nosi, sve vise ubrzavam i tras- pravo u sljivu. Ko da me grom pogodio, padnem na dupe, niz bradu krv, ostala bez zuba Eh, izmedju ta dva stabla razdaljina je bila bar tri metra a ja ni dan danas ne znam kako sam uspjela ofulati sipku i zaletit se u sljivu.

_____________________________

Ne znas ti majko, kako je dijete roditi

da Bog sačuva ...malena šarena

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Suti, sramota

_____________________________

Ne znas ti majko, kako je dijete roditi

Žene drage, ne pamtim kad sam se ovako ismijala... a Esma me gleda, konta njoj se smijem pa se i ona smije

acudesa, jest da je totalno offtopic al kad si trazila, evo pojasnjenje:
u to vrijeme dosadu smo "ubijali" kreativno, jedini prezivjeli snimak je ovaj: http://www.youtube.com/watch?v=PqkxpBq6mdU 
Ovo je mm snimao (tada smo se zabavljali) pa sam i ja nekako zavrsila na ovim snimcima , stim da ne znam ko je "montirao spot". Jedini koji su nastavili baviti se muzikom iz te grupe grupica je zenicki dio dubioza kolektiva, a svaka mahala je imala svoju grupu.. i btw ja nisam bila clan ove alfa 7, "moja" je bila brotherhood

kupio meni tajo bicikl,ja jedva cekala da sjednem i da pokazem svojim drugovima .A nisam imala pojma vozit dobro,a hocu ja nesto da se pokazem.I tako ja sutra dan sjednem na bicikl i pocnem se ko ucit vozati.Bilo nas je dosta ,a ja sad luda ko fol da se pokazem idem ja bez ruku na biciklu vozim znam ja to(a u stvari nemam pojma)
Kako sam silazila niz nistrmicu,jako brzo dignem ruke i naletim na pijesak sto je bio pored ceste i kako sam vozila i vikala ja znam vozit bicik bez ruku ehehe,nisam do kraja ni izgovorila ja sam letila prije bicikla naprijed.
sVA  se izubijala,i plus nos razbila
ovi oko mene su se smijali,nisu sebi mogli doci kako sam ja samo smijesno letila.
Nikad vise nisam smjela sjest za bicikl.!!!

Dobro je pa nije bilo: Vidite, vozim bez zuba

neka forumasica je pisala o skijanju....pa se ja sjetih mene i mog skijanja....

muz je trener skijanja, i naravno ja pametnica htjela da naucim skijat da ne bih samo sjedila u kafani dok se on gotivi.....kazem ja njemu haj ti mene odvedi negdje gdje je blaga staza i gdje nema puno ljudi, pogotovo djece odvede me negdje kad se krene prema kiseljaku, pa se prodje i Kiseljak, cini mi se da se zove Pridolci....
vjezbice na ravnom su super prosle, rekoh hajmo mi na stazu, sad il nikad....stala gospodja ponosno pored muza i ceka red za sidro da se penjemo....iza mene jos 20 djece...dolazim ja na red, kao velika gospodja sjedam na sidro umjesto da se samo naslonim, i padam....skije preko mene, odvalila se jedna od pancerica....samo sam cula djecu kako vriste od smjeha...i da, moj muz se smijao, a ja sam od sramote pocela plakati....jao sramote majko mila....

i da, ja sam se ipak vratila u kafanu, a gospodin muz nastavio da skija, sto je sigurno, sigurno je


_____________________________

You may only be a person in this world, but for someone, you are the world ¦ ¦ ¦

09.11.2009 :) Noa



07.01. prohodali :)

 jooj bas mi zao tebe tako veselu da rastuzim jos na ovako veseloj temi  al mi malo i drago da se jos neko toga sjeca  ajmo od pocetka citati postove ove teme i vratiti osmjehe

Moram i ja off topic

Didu i sad cesto pjevam, i ja sam iz Zenice, sjecam se i Gluhog doba, Boze kako smo se ko djeca furali na njih

_____________________________

Ne znas ti majko, kako je dijete roditi

Joj ja sam prije par dana sletila niz stepenice u kuci...ne znam ni sama kako, mrak u hodniku, (inace ja to znam sve napamet),muz sjedi gleda TV, dijete spava...ja haman stala na kraj stepenika na plocice, papuce klizave i krenema ja ,hvatam se za ogradu, dizem, padam...i na kraju sam na straznjici sletila.Muz jadan gleda sta bi,ko to leti,...a ja nit mogu ustati, a ni prestati se smijati, bole me prsti od hvatanja ograde, straznjica od stepenica...

Jednom sam kod svekrve kacala zavjese i stolice joj nekakve klimave, ko babin zub sto bi rekli, ona oko mene ide samo ponavlja"pazi da ne padnes",i kad negdje pred kraj ,stanem na kraj stolice i tras, letilo je sve oko mene vaze i vazice, jos i dijete se tu negdje naslo, ne znam kako sam ga u onom letu odgurnula da ne odem pravo na njega.Jadna sveki se prepala polomi se snaha, ali poslije par dana je bilo uredu.


_____________________________

»Gospodaru, Ti moje znanje povećaj«

30.1.2007
23.06.2013

kao djevojčica , zajedno sa svojom sestrom sam se vozala s biciklom, ona je vozila ,a ja sam bila pozadi. i popele smo se na jedno veliko brdo, naravno nismo ga vozile nego smo ga vukle. kad smo se vračale s brda ja se popnem na biciklo i da se spustim. sesra mi je govorila ne moj , nečeš moći zakočiti, ali je ja nisam htjela poslušati i počnem se spuštati. i stvarno nisam mogla da zakočim. biciko je se jako zafuro i u tom momentu sam odučia da skočim s bicika i bacia sam se na kamenje koje se naazilo. kojeno me jako boljelo , svo krvavo . nisam mogla da hodam. sestra mi dotrča ,reče, jesm ti rekla da se ne spuštaš da je opasno. plačući sam otišla kići i što je najglavnije nisam smjela reći roditeljima da sam pala. a oni saznali od komšija do noći,,,hehhehe tračari