Ja ih imam milion za napisati, ja vazda padam, naročito na stepenicama
Neki dan sam se izvrnula ispred svekrve koliko sam duga i široka.
Meni je najsmješnije što je to meni postala rutina, svakodnevnica-a raja oko mene u panici da se nisam povrijedila. (sad će neko reći-anksiozna )


Jedan od smješnijih je: Poslala mene mama po tepsije kod komšinice, zgrada preko puta, obukla cura štikle, prvi put i laganini-učim hodati u štiklama (kontam, mala razdaljina, ne može mi ništa biti, aha)...uzela ja tepsije, žena stanuje na 3.spratu i taman što je ona zatvorila vrata, meni zape peta od štikle i HOPPPAAAA-tepsije ispred mene, ja za njima klizeći...klapaju tepsije preko svih stepenica, a ja ispružila i ruke i noge pa za njima...kad sam "prizemljila" ne mogu sebi doć od šoka  šta se desilo....vidim ništa, čitava sam....ustanem, tepsije pod ruku, pa ko po jajima nastavljam hodati. Kako silazim do prizemlja, ljudi otvaraju vrata i u čudu gledaju u mene: ŠTA TO BI?
(a, ja nevino pogled prema gore, ko fol  u "izvor buke" : nemam pojma, nešto lupi ..bjež jadna kući, nisam pokušala opet štikle pronosati 2 mjeseca....


-Jednom sam žurila na ispit, kasnim...niz stepenice fakulteta, ispit prebačan u drugu salu, a ja salto na stepenicama...pravo u blato, bila sam ko mala ...poljepljena blatom, malo se trehni pa na ispit (položila ga to je najvažnije )


hajde dalje, reallove, ti prva

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Ako je tema suvišna, nije na mjestu ili sl...molim vas, bez ustručavanja je maknite, hvala

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Acudesa nasmija me do suza 

_____________________________

Per aspera ad astra
2011 je stiglo naše sunce
2012 čekamo još jednu srećicu

Ja sam jedno vrijeme često padala a u tom periodu sam jednom čak i završila ispod autobusa  . Vidim ja autobus samo što nije krenuo sa stanice i ja pojurim za njim.Na nogama imala cipele sa visokom petom, a za ne falit uopravo kiša stala padat ,ulica mokra,sliska. Kad sam taman trebala nogom zakoračiti na prvu stepenicu, skliznem ispod busa koliko sam duga i široka i samo mi glava ostala virit.Mislim se da sad netko izađe taman bi mi na facu stao  .Brzo sam se digla i uletila u bus,sva mokra,prljava, a reakciju ljudi sa stanice ne moram ni opisivat 

_____________________________

Per aspera ad astra
2011 je stiglo naše sunce
2012 čekamo još jednu srećicu

ti si mala gora od mene, život dovodiš u opasnost

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Pa ja odma reallove,na ovakvim temama sam glavna..
hajd evo ovako..
Imali smo mi nekakvu priredbu u skoli ja bila 8. razred,i sredila se ja..Napolju hladno,snijeg pa sve zaledjeno..Obukla ja nekakve cizme sa ravnom petom i u skolu..Idem ja prema skoli,sve krenem da padnem,pa uspijem da se sacuvam..Bas kada sam bila blizu skole tresnu ja ali tako jaaaako na guzu i kazem auuuu..a neka zena ispred mene,dok se ona okrenu,ja ustala,ko da nista nije bilo..jest me bilo stid..

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

Ima jos jedan..
Bila ja kod dede(rahmet mu dusi) na selu..I kenula kuci obukla suknjicu i cipelice..Negdje na pola puta sam se pruzila koliko sam duga i siroka..Al problem je kada god ja padnem neko me vidi..Jos tada bila u suknjici,a neki ciko pored mene prolazio...

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

Ja sam, isto, jednom pala u novim čizmicama u osnovnoj školi...idem ja, poledilo, dobro pazim gdje ću stati, kad nedaleko od mene "ekipa"  pred kojom moram izgledati savršano, ja zabacim kosu, dignem glavu, ko sam ko ja...tako "ukočena" prolazim ispred njih, čizmica se zaustavi  na pogrešnom mjestu....opaaaaaaa, sve četiri u zrak ...a, "ekipa" jedva dočekala, prolomilo se sve od njihovog smijeha
davno je bilo, ali za mene nezaboravno, više se ne "pečim" ko prije

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Evo jedan svjez pad uh jos me bole koljena

Cekam majstore da dodju da mi poprave masinu.ne dolaze oni u zakazano vrijeme pa ja odem do nane samo da joj nesto odnesem.Ma samo sto sam ja do nanine kuce cujem auto da se zaustavlja ispred moje kuce.A ja kako nisam zakljucala svoju kucu pozuri da ih stignem dok nisu na vrata.Zovem ja njih ko evo me gore sacekaj te me malo.A kako je cesta strma pa jos klizava savrsena za pad.
Onako sva razmahana trcim ja odozgo ma nisam ni jedan metar padnem ja ko sa kruske pravo na koljena.Na brzinu ustanem otresem se ko nije mi nista ma nisam ni dva koraka kad opet se prostrem koliko sam duga i siroka. Vidim ja kako cojek trci prema meni i govori gospodjo jeste.Ma jesam nije mi nista moj ponos progovara iz mene,a dvije ogromne rupe na trenerci.A o koljenima da ne pricam

znam da te boli, ali sam se fakat nasmijala
Gđa klizeći

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Eh o mojim tetralnim padovima se može knjiga napisati ...i da se nasmiješ do suza.Evo jednog:
Bili ja i mm kod moje sveki i svekra u Bihaću i izašli malo u grad...Ja se sredila lagano i sjeli mi u jedan kafić na kafu(kafić pun puncat).Ustanem ja nakon nekog vremena do wc-a i sapletu mi se noge dok sam išla prema wc-u i prostrem se koliko sam duga i široka na sred kafića.Što je najgore jedan čovjek sa susjednog stola me je pokušao uhvatiti onako u letu da ne padnem ali nije uspio....hehhehehe.Dižem se ja a u mene svi bleje...a ja poluglasno"Šta je ne igra mečka!"....heheheheh


_____________________________

Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.

Evo jedan,nije moj,al je  dobar..Krenule sveki i ja kod njene sveki ..cesta  ravna,nigdje nista,a moja sveki odjednom hop na pod..Jooj Boze,smijala bih se al mi zao,dotrca neki covjek,pita jel sve ok..sreca nije se povrijedila..

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

Slozila sam se ja par puta propisno
Jednom sam u stilama od 10 cm poletila niz stepenice u prepunom klubu. Stikle su otisle do vraga, sestra morala kuci po nove cipele a ja coolirala pred simptijom kako sam ok. Ja ludosti, i dan danas imam problema sa tim gleznjem ako ruzno stanem.

_____________________________

.-..-.
`·.·´ nakon 5 IUI i 5 ICSI su došla dva sunašca...
?/
/? "Uspjeti znači prihvatati neuspjeh za neuspjehom ne
/ \ gubeći entuzijazam"...
http://sunasce.blogger.ba/

Dok sam se mm i ja jos zabavljali kaze on meni -Mogli smo na Bjelasnicu,znas li skijati?A ja ko iz topa ma znam A stvarno znam samo sto nisam bas tako vicna toj disciplini
Pokupimo mi stvari i pravac Bjelasnica usput mu govorim da nisam odavno skijala i tako te stvari.On me tjesi ko to se ne moze zaboraviti ili znas ili ne znas.Ma znam reko ja.E tu mi je bio kraj
Dolazimo mi gore parkiramo auto ispred Marsala,vadi on opremu iz auta ja mu govorim hajmo samo pancerice obuci pa ce mo do dole pjeske.Jok ne da on progovoriti sa skijama ce mo.Sva onako zabrinuta oblacim se ja i krenemo polako.Ako znate ono brdo kad se spustate do liftova e mi smo tim putem krenuli.Ma nisam ja ni stala kako treba ja kad su one skije poletile ispred mene niz onu padinu.Aj majko moja vristim ja dok letim izmedju onog naroda...Uspijem nekako smotati na drugu strani i zabijem se u neko brdo od snijega...Sav narod sto je bilo oko mene sve se je to bacalo od smjeha a meni nije do zivota.

Ps...izvinjavam se na pravopisnim greskama to je zbog smjeha

Tako je mm glumio da zna skijati...legenda, umjesto da malo vinta tamo-ovamo, on slobodnim spustom pravo među raju i viče: SKLONITE SEEEEEEEEEE
Svi su, srećom, čuli njegovo urlikanje, osim jedne starije gospođe, koju je nonšalantno pokupio sa sobom,u strastveni zagrljaj, kad su se svalili mislim da joj nije bilo mrsko

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

hahahahahahahahaha ovo mi je trebalo nakon ovakve gungule na poslu
a sto se tice padova tu sam prvak :)
prvi koji je za pamcenja bas je: krenula ja da se upisem u pionire, ono svecanost u skoli pa na zakletvu, mama me sredila bijele stramplice, baka isplela djemper kao kaput stvarno rpedivan i sad bi bio in, i tako ja sva vazna reko idem ja sa bratom (3 godine stariji) do skole pa vi dodjite, kaze mama ne moze nas cekajte, i nekako sam moljakala i izmolila da nas  pusti. E skola je pred nosom ali ima dva puta do nje, iza zgrade pa preko blata ili normalan put, i naravno mi smo preko blata, i brat kaze molim te pazi a ja sva vazna pa idem u pionire i posred blata trehnula, e brat je htjeo bjezati od kuce nije me smio vratiti mami takvu :))))))))))))))))


_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

e sljedeci (rekla sam da je tema ko za mene)
u ratu i nema se vode i sve vec kako je bilo, ja curetak od 13 godina, pubertet drma, moram biti vazna, okupala se ja i sredila, obukla svijetli tregerslus i izasla van (na haustor) sa rajom, i krenula jedna drugarica kuci i k'o ide nas par nju da isprati do zgrade, ja prva u povorci nesto pametujem i odjednom nestadoh, u transe upala, a bilo je zimsko doba i kise su sve razmocile. Uh svi se koce od smjeha a i ja sa njima ali dubok nekakav transe i po onom klizavom nema sanse da izadjem, jedva.


_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Iako sam crkla od smijeha nosila sam modrice mjesec poslije

_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.

Joj i ja nešto često padnem, meni često kažu da imam dvije lijeve noge. Al garant ja kad padnem to je posatala normala više me niko ni nepita jesam dobro 8 mislim ovi koji me znaju).

zabvaljala se ja sa svojim sadašnjim mužem, i koliko se sjećam to nam je bio 1 sastank usred bijela dana kako smo se počeli zabavljati ( jedno mjesec zabavljanja) i ja sa suda idem, obučena u suklnju i sako na štiklama sa aktovkom ( ono kao ja poslovna koka i kontam on će se zadivit sad) a on na čeki. Ja sam valjda jadna tremu imala šta li i ja prelazim cestu od one knjižare svijetlost a semafor se otvorio ovima odozgo i auta krenu ja pogledah al kasno da se vraćam potčim i zapnem za pločnik preko puta...sletim ja svom momku taman pred noge koliko sam duga i široka. Onaj narod se sjatio oko mene...a ja samo pitam gdje mi je aktovka...ko ona mi bitna aj atemu skrećem sa sebe. e tada sam koljena mehlemima raznim mazala, o najlonkama da vam ne pričam...a danas se sa mnom šprda mm ih mene moja kad je vidjela pala na koljena.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009