Evo samo da vam javim da sam danas uzela test i da je bio .....toliko sam uzbudena, samo molim boga da mu dadne ovo djete.....

evo danas sam uzela test i bio je ....samo molim boga da mi dadne ovo djete.....

sretno draga moja zelim ti svu srecu i da bude sve ok ........cuvaj se i no sikiriki veliki ozdrav iz Sa 

_____________________________

Princeza dosla 05.02.2010

Sretno i čestitam!!!!

Cestitam!!!
Bice ako Bog da to sve u najboljem redu...i eto tebi tvoje bebice dok trepnes .


_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010

Cestitam,eto tebi aBd za par mjeseci jedne slatke

_____________________________

‎"Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; i iskustvo - ono je najneugodnije."

Zelim ti zdravu skolsku trudnocu
Cestitam!!!

_____________________________

.-..-.
`·.·´ nakon 5 IUI i 5 ICSI su došla dva sunašca...
?/
/? "Uspjeti znači prihvatati neuspjeh za neuspjehom ne
/ \ gubeći entuzijazam"...
http://sunasce.blogger.ba/

Magicze najvažnije je da se ne sekiraš i da puno o tome ne razmišljaš.Biće to aBd sve u redu uz Božiju pomoć.

Sretno!


_____________________________

Prince `05
Princess `08

Ente kalbii, ente kullun fii hajatii..."Moje si srce, sve si u zivotu mom..."

Samo jedan podrške, biće to sve ok aBd. Držimo fige.

_____________________________

"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."

Fatimice ovo se odnosi i na tebe, želim ti od srca da se i kod tebe što prije želja ispuni i svaka ti čast što si sačuvala vjeru.

_____________________________

"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."

Cestitam ti,draga Magicze,zelim ti sve najbolje i da ti tih 9 mjeseci sto lakse prodje,i ako Bo da da se s hajrom  porodis!

_____________________________

Moja ljubicica-bubicica N. 5.5.2010. 2850gr 51cm 18:25
Prohodala 6.6.2011.<3
Bubamara A. je stigla 15.11.2012. 3400gr 55 cm 02:45

cestitam i zelim ti da sve podje u najboljem redu, da rodis zivo i zdravo dijete

_____________________________

Ima nade za bolje sutra...
04.09.2010 rodila se Marisa mamina radost najveca.

Hvala svima....obavjestavat cu vas sta se bude desavalo.....na koji sad da link idem? jeli na ovu istu temu ili na neku drugu? ako bog da da sve bude uredu, sve mi je ostalo svejedno.....

eehh,sad se mozes prebacit,u razgovori u ocekivanju djeteta.Tamo ce te primiti, ruku,sve trudnice mile.Moes s njima izmjenjivati,iskustva .
Pozzzz.


< Poruku je uredio felix -- 15.1.2010 21:31:59 >

Magicze, mila neka ti je sa srećom, to su stvarno prelijepe vijesti.

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

ja sam nova..... htjela sam reč svoju priču....

imam 20godina. i s dečkom sam 4 godine....prije godinu dana, slučajno sam ostala trudna....bilo nam je teško to prihvatit, ali smo na kraju bili sretnii.
u 6 tjednu trudnoće, radila sam u samoposluzi, i na pauzi sam otišla na wc. mokrila sam i osjetila kako mi je nešto iscurilo... pogledala sam,a u školjci je bio 10tak cm veliki krvavi ukrušak....znala sam šta je....pa sam taj dan posjetila ginekologa koji je rekao da je to najvjerojatnije od dizanja kutija na poslu i napornog rada..... zato za sljedeći put strogo mirovanje....

sve trudnice se trebaju čuvato kad zatrudne,mislim ne moramo se izležavati al ono...dizanje kutija ili blokova betonskih(košto sam ja )je stvarno nepotrebno.

ja sam se bas pazila iako su mi govorili da pretjerujem ali me nije bilo briga ,trudnoća nije uzalud drugo stanje

pozdrav. nažalost našla sam se u situaciji da moram razmišljati o prekidu trudnoće zbog utvrđene teške srčane mane kod moje bebice koja se ne da ispraviti. doktori su mi tu rekli da nema nade ali da idem u inozemstvo po još jedno mišljenje. idem za tjedan dana , već imam i termin. spominjali su mi komisiju koja odlučuje o prekidu. stvarno ne znam o čemu se tu radi. na čiji zahtjev , preporuku , na koji način, žalba????sad sam u 21 tjednu.još ne mogu shvatiti da se to stvarno meni događa. kao da sam u nekoj magli i nadam se da to sve nije istina. ne mogu vjerovati koliko nas je na foruimu sa sličnim problemima. do prije dva tjedna nisam ni znala da se takve stvari uopće mogu dogoditi.....već sam sve isplanirala za svoju bebicu, a sad taj šok. molim vas za neke informacije.

Pozdrav svima!
Vec duze vrijeme trazim ovako jedan forum gdje bi mogla da iznesem svoju zivotnu pricu koja mi je izmijenila zivot.
Citajuci vase postove na razlicite teme,skupila sam hrabrosti da otvorim svoje srce i dusu,da me saslusa neko ko je isto ili slicno prosao.
Jako tezak period u svom zivotu prosla sam gubitkom svoje dugo zeljene bebice,moja curica i ljubav moja.
Nekoliko mjeseci pokusavali smo da ostanem u drugom stanju,da bi jednog lijepog dana se to i desilo.
Prije skoro dva mjeseca,moja ljubav je postala dzennetska pticica.Jako mi je tesko i dok ovo pisem grlo mi se steze od boli i tuge.
Uzivala sam u svakom momentu,brojala sam dane i iscekivala vrijeme kada cu osjetiti svoju djevojcicu kako se vrti u mom stomaku,milovala sam je i pricala kolika je moja ljubav prema njoj,vec je to bila ljubav velika izmedu nas dvije.
Sve je bilo idealno do jednog dana kada sam osjetila bol u stomaku,tada je pukao vodenjak i sve je krenulo naopako.
Dvije sedmice sam lezala i cuvala se s ciljem da se sve smiri i da moja bebica ostane u meni i da se nastavi normalno razvijati.
Medjutim sve je uzaludno bilo.Voda je i dalje odlazila,moja ljubav nije imala gdje da opstane,da zivi i da se razvija,ali je i dalje zivjela bez obzira sto nije bilo ni priblizno dovoljno vode.Osjecala sam da se borila kao i ja.Zadnju kontrolu ginekolog mi je saopstio da moramo da zaustavimo trudnocu jer beba se ne moze razvijati ,posljedice su ogromne,jer postoji mogucnost infekcije.Rodila sam svoju djevojcicu,bila sam u 21.sedmici trudnoce.Jako mi je tesko ......Rodila sam bebicu svoju,uzela sam je u svoje narucje,bila je predivna,prelijepa zaista ne postoje rijeci da opisem tu ljepotu koja mi je stalno pred ocima,u mojoj glavi i u mom srcu.Plakala sam,govorila sam joj da je volim i da mi je tesko sto nisam uspjela da se izborim za nju,jer sam u tom momentu osjecala krivicu,smatrala sam da sam mogla da dam vise ali nisam uspjela.
Ljubila sam njene male ruke i noge,njeno sitno lice,zaista bol me ubija.....Ostala je uspomena i slike od moje bebice,otisci ruku i nogu koje su uradili u bolnici i jako mi je drago sto imam te slike.
Nema dana da ne mislim na nju,svaki dan mi prolaze slike kroz glavu.Bila sam i kod psihologa,jer potrebna mi je bila strucna pomoc,mada najvise stvari moramo mi uraditi same na sebi.Drago mi je sto sam evo na ovaj nacin imala priliku da ispricam svoju pricu.