4,5 GODINE...
TISINE, CEKANJA, MRAKA...


http://www.youtube.com/watch?v=w2cFEHM9yMw

“Nigde toliko ljudi kao u jednom coveku…
Proceprkas li prostore, iskopaces me iz vetra.
Ima me u vodi. U kamenju.
U svakom sutonu i zori…”

_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

Pre par dana, tacnije 07.02.2010.godine dobih e-mail od nepoznate osobe :

“Draga Nevenka,
ponekad zapazim neke bilborde, ali ovaj bilbord me posebno privlačio. Pitala sam se gdje li su pronašli ovog prelijepog mladića za tu postavljenu reklamu? A danas sam, užasnuta, saznala o čemu se radi čitajući i slušajući sve što ste objavili. Još veoma potresena, želim da Vam se javim i izrazim svoje saosjećanje, kao i podršku u Vašim nastojanjima da dođete do istine i pravde. Pročitala sam i Vaša reagovanja na stradanje Svjetlane Zukić. Više bih voljela da je moj slučaj usamljen, ali mi je sada jasno da se nepopravljive greške nekih ljekara, njihova prepotentnost, nadmenost, sujetnost, bahatost, nedodirljivost, događaju u širim razmjerama”…

Da, taj prelepi mladic, moj sin Denis…
Hocu li docekati pravdu za Denisa?



http://www.youtube.com/watch?v=qPcUH9c5xRM

_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

“jer COVEK se ne radja...
...covek se postaje...”




http://www.youtube.com/watch?v=HZICLrT_aCI

http://www.youtube.com/watch?v=7CZ4gWlZ07o

“...i da izdrzis kada nema nicega vise u tebi
sem volje koja ti dovikuje...ISTRAJ!”

_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

55 meseci…



“SECANJA ZIVE ZAUVEK … POSLE MENE SECANJA CE OSTATI”
Denis – Kazanče, 27.05.2005.godine

http://img696.imageshack.us/img696/7278/besmrtna27052005.png

_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

Na jednom hrvatskom forumu "ram" mi je napisala (prenosim u celosti) :

"draga Nevenka, ovo sam pronašla na jednom blogu i jako me je dirnulo.
Šta je normalno kad izgubiš dijete?
Normalno je da imaš suze iza svakog osmijeha kada shvatiš da netko važan nedostaje u svakodnevnici tvog obiteljskog života.
Normalno je da se pokušavaš odlučiti što ponijeti na groblje za rođendan, Božić, Uskrs, Novu godinu...
Normalno je da se osjećaš kao da ne možeš sjediti ni minutu više, a da ne ustaneš i vrisneš, jer više ništa ne možeš presjediti.
Normalno je da ne spavaš dobro, jer ti tisuće «ako» i «zašto» prolazi kroz glavu i to neprestano.
Normalno je da ti se nesreća ponavlja pred očima i u mislima, tako da se uhvatiš za glavu nadajući se da će to prestati.
Normalno je da uključiš TV čim uđeš u kuću da bi pravio buku jer je tišina zaglušujuća.
Normalno je zuriti u svakog dečka koji je jednako star kao moj sin. I onda..razmišljati o tome koliko bi godina on imao sada. Zatim se upitati zašto je važno to zamišljati - jer se nikada neće dogoditi.
Normalno je da svaki veseo događaj u tvom životu ima tugu u pozadini koja vreba u blizini, zbog praznine u tvome srcu.
Normalno je pričati o smrti tvog djeteta kao da je to normalan, svakodnevni događaj i onda vidjeti zaprepaštenje u nečijim očima zbog toga što to tako grozno zvuči. A ipak shvatiš da je to postalo dio tvoje normale.
Normalno je da svake godine imaš težak zadatak da nađeš pravi način da odaš počast uspomeni na svoje dijete, njegov rođendan i preživiš te dane. I da pokušavaš naći balon ili zastavicu koji odgovaraju situaciji. Sretan rođendan? Ne baš!
Normalno je da ti srce zaigra,. a onda potone pri pogledu na nešto posebno što bi mu se svidjelo. Razmišljati kako bi mu se to dopalo, ali nije tu da u tomu uživa.
Normalno je da je neke ljude strah spomenuti tvoga sina.
Normalno je da se pobrineš da ga drugi zapamte.
Normalno je da nakon sprovoda svi drugi nastave živjeti svoje živote, ali ti nastavljaš žaliti zbog svog gubitka.
Normalno je da tjednima, mjesecima i godinama nakon prvog šoka tugovanje postaje sve teže, a ne lakše!
Normalno je ne slušati ljude kako uspoređuju bilo što iz svog života s ovim gubitkom, osim ako su i oni izgubili dijete. Ništa se ne može s time usporediti! NIŠTA!!!
Čak i ako je nečije dijete na najudaljenijem dijelu svijeta, daleko od roditelja-ne može se usporediti.
Izgubiti roditelja je užasno, ali pokopati svoje dijete je NEPRIRODNO!
Normalno je uzimati tablete, i pokušavati da ne zaplačeš cijeli dan, jer znaš da tvoje mentalno zdravlje o tome ovisi.
Normalno je shvatiti da ipak plačeš svaki dan.
Normalno je da si nestrpljiv sa svakim i svačim, osim nekoga pogođenog tugom zbog gubitka djeteta.
Normalno je da sjediš za kompjuterom i plačeš dok s prijateljima sa chata dijeliš osjećaje jer su i oni izgubili dijete.
Normalno je da ne slušaš ljude kako traže izgovor za Boga:
«Bog je to možda učinio jer…»
Voljela bih vjerovati da je moj sin na nebu, ali slušati ljude kako izmišljaju isprike zašto je fantastičan mladić otišao s ove zemlje se ne može uvažavati i nema smisla majci koja je u žalosti.
Normalno je da si preumorna da brineš jesu li računi plaćeni, je li ti kuća pospremljena, rublje čisto ili ima li hrane.
Normalno je da se sada pitaš da li ćeš nekome reći da imaš dvoje ili jedno dijete, jer tu osobu nećeš više vidjeti i nije vrijedno objašnjavati da ti je sin umro. Pa opet kada kažeš da imaš jedno dijete da izbjegneš problem, osjetiš se užasno, kao da si iznevjerila svoje dijete koje nije više tu.
Normalno je pitati Boga zašto je uzeo život tvoga djeteta umjesto tvoga i pitati se ima li Boga uopće.
Normalno je znati da nikad nećeš preboljeti svoj gubitak, niti za dan niti za milijun godina!
Normalno je da se i terapeuti slože s tobom da nikada nećeš zapravo zaliječiti tu bol i da nema ništa što bi oni mogli učiniti da ti pomognu jer i oni znaju da bi jedino povratak tvog djeteta stvari učinilo boljim.
Normalno je da naučiš lagati svima koje susrećeš i govoriš im da si dobro. Lažeš, jer je drugima neugodno ako zaplačeš.
Naučila si da je lakše lagati nego govoriti istinu da se još osjećaš prazno i da to nikada neće proći-NIKADA!!!
I KONAČNO..
Normalno je kriti sve ovo što je tebi «normalno» da osjećaš, tako da svi oko tebe mogu misliti da si ti «normalna»." 


_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

Draga Nevenka ova me prica bas rasplakala izgubila sam majku sa 7 godina kad mi je bila najpotrebnija nje nazalost nije bilo...a po svakoj vasoj prici borbi za prsavdu vaseg sina vidim sto znaci imati majku
Mogu samo da zamislim koliko je tezak gubitak vaseg djeteta kad je meni tesko bez majke ali to tek sad kao odrasla osoba shvatam neke stvari...
Otac je otac ali majka je majka vi ste ociti primjer..Svaka vam cast,zelim da se izborite za pravdu da bar malo olaksa bol koju nosite u sebi...I mene boli boli me zivot bez majke ali moram dalje...I vi isto tako morate dalje da je lako nije ali morate uzmoci snage..Da je vas sin ziv bio bi itekako ponosan sto ima takvu majku...

_____________________________

Nase malo zlato Antonio stiglo je 30.06.2009
Nasa mala princeza Ana stigla 14.04.2013

svaka rijec je suvisna ...saljem ti zagrljaj draga zeno

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

kako tužno.....mogu samo da zamislim kakva je vaša bol .....
  

draga gospođo Nevenka ja vjerujem da vama moje suze trenutne kada čitam vaše postove ne znače mnogo jer vaše suze su stalne i vaša bol veća od moje. ipak drago mi je što vi svoj trenutni mir nalazite djeleći vašu bolnu priču sa nama...svakim danom kad se najviše na svoje pačiće naljutim vas i Vašeg sina se sjetim i onda svaki trenutak sa svojima porvodim u zagrljaju. I eto neka to bude moja priča...vaša ljubav tako snažna i emotivna postala je djelom moga života, podsjeća me da je život prekratak da bi sebi dopustila trenutke u kojima neću pomilovati svoju djecu.

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

bez rijeci

Zelim vam mnogo snage od srca

Svoju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju da prebrodis trenutak,
jer trenutak je tezi i strasniji i duzi
od vremena i vecnosti.


_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

Cekanja su kao lastavice, odlaze … da bi se opet vratile

_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

"Ima ljudi koji nam govore ali ih mi ne slušamo;
ima ljudi koji nas povrede i ne ostavljaju traga,
ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u našem životu
i ostave zauvek trag.”
 
http://www.youtube.com/watch?v=NHJP9D6NrfQ
 
 


_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

 Nevenka.

Draga gospođo Nevenka toliko sam puta pokušava da nešto napišem na ovoj temi i jednostavno suze same krenu i pomislim šta se može reći majci koja je izgubila dijete.
Za Vas ne postoje riječi utjehe ali ću vam samo reći da ste hrabra majka i da vas se često sjetim u nekim običnim životnim situacijama koje mi se čine teškim i odmah svatim da mi nije ništa teško.
Drago mi je kada se javite i uvijek pročitam sve vaše postove kojima čuvate svog sina od zaborava. Hvala Vam što ste i Vi dio ove naše RR zajednice.

http://www.youtube.com/watch?v=nBRdKQsJogw

Draga Nevenka,svi mi proživljavamo dugu i bolnu smrt zvanom život,veseli se danu kada ćeš zajedno sa svojim sinom uživati u vječnosti , a do tada .

ja sam tek sad vidjela ovu temu i neizmjerno mi je zao zbog vaseg sina,ne mogu ni da zamislim vasu tugu!
ja sam prosle godine,isto u Tuzli,izgubila ocuha,bas zbog "strucnosti"tzv ljekara!otiso je na takoreci obicni pregled(na kronografiju-da vidi koliko su mu zakrcene vene),koji je radilo nestrucno lice,vjerovatno neki pocetnik!otiso je od kuce nadajuci se da ce se vratit za 24 sata(jer se toliko prelezi na odjelu nakon toga),a vratio se mjesec dana nakon toga,ali vise nije bio ziv...prvo je zbog njih izgubio nogu,a onda i zivot!

imam prijateljicu na medicini u sarajevu!drugu godinu polaze vec 3 ili 4 put,a sve zbog anatomije!polozila bi ona nju da ima 4 hiljade maraka,jer toliko traze za nju!to je javna tajna tamo...e bas zbog toga se sve ovo i desava

zelim da sto prije istjerate pravdu na vidjelo,nadam se da su ljudi u pravu kad kazu da je pravda spora ali dolazi...

_____________________________

Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi

moje sunce 19.09.2009 ¦ ¦

http://www.youtube.com/watch?v=WgVL0cL36C4


_____________________________

Pravda za Denisa

http://nevenkagaragic.blogger.ba/

Draga gospodžo Nevenka...često svratim na ovu temu i pročitam vašu priču.
Par puta sam pokušacala nešto napisati ali nemam riječi kojom bi mogla izraziti ono što osjećam.To što vi prolazite prošla je i moja majka i svaki dan gledam njezinu tugu i tugu mnogih majki koje su izgubile djecu.
Čuvajte uspomenu na sina......oni koji su ga otrgli iz vašeg života nemogu ga ukrasti iz vašeg srca.Oprostiti nikad nećete moći i ne trebate ali ćete se naučiti živjeti sa time.Znam po mojoj majci.Budite sretni....jer vaš sin nebi volio da vas vidi tužnu...a vidi vas sigurno.Na kraju....mi ćemo opet biti zajedno sa našim voljenima.Neka vas to drži.Molim Boga za vas i za sve uplakane majke na ovom svijetu da vam podari strpljenje i snagu,a snagu crpite iz ljubavi koju osjećate prema vašoj djeci.Ona je beskrajna i bezuvjetna.