Mala kutija
Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodisnju ćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocenu stvar, a para je u onom vremenu bilo vrlo malo.
Bio je Božić. Sledećeg jutra je devojčica donela malu kutiju na poklon i rekla:
,,Tata, to je za tebe!”
Tati je bilo vrlo neugodno, a kada je otvorio kutiju i video, da unutra nema ničega, jako se naljutio. Ćerkicu je prekorio:
,,Ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto nadje !”
Devojčica ga je žalosno pogledala i s suznim očima rekla:
,,Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe”
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred ćerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za oproštaj.
Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvek, kada se osećao izgubljeno i očajno, uzeo je, otvorio, i iz nje uzeo jedan poljubac i setio se ljubavi koju je ćerka spremila unutra.
Svako od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju voljeni, prijatelji, deca, Bog. Ne postoje važnije stvari, koje bi mogli dobiti. Prijatelji su anđeli, koji nas dignu sa dna, kada imamo poteškoće i podsete nas na to, kako se leti.