smajli80, moja je onda divna . Ma šalim se, naravno, ali ova tvoja je živka i pol, hehehe. Moja Ema je jako dobro dijete, samo što u zadnje vrijeme oblijeće oko stola kad netko dođe (inače je taj stol u kutu kako bi ona imala mjesta za jurcanje i sve igračke koje joj trebaju). Dakle, 100 puta će pokušati dodirnuti ono što je servirano, ali srećom nema bacanja ili histerije. Ne može, ona se okrene i ode, a za dvije minute slijedi novi pokušaj. Pošto je ne želim tući, ponavljanje "ne, ne" zaista smara, ali će valjda nekada upaliti.
To što trči i skače i ne sjedi nikada mi nije problem. Vani pokušaji trzanja i hodanja kuda ona hoće ne prolaze i nema ih previše, uglavnom se dogovorimo. E jedino što dijete ne zatvara usta . Često putujemo u Mostar, cijelim putem govori "idemo dede, idemo dede, ide Ema dede, aha, idemo dede", a na povratku je "idemo u dajajevo, idemo u dajajevo" . LJudi, to je slatko nekih 40 km, podnošljivo dodatnih 30, ali oko Jablanice mi dođe da se bacim iz auta ponekad .
A Hanady, to za kačenje za nogu - kao koala, hehe, učkuri ne drže više. Ma joj, meni je ova tema super, lude mame na jednom mjestu.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.