Ovde se pokvari zaista lijepa tema!


Hajde da se malo vratimo na crteze, ja imam jedan crtez iz 87, godine i nacrtala sam prsten (za vas info imala sam 6 godina), i na dan udaje sam dobila "nevjerovatno" taj isti prsten, uzas, koincidencija ili nesto drugo, ali to je to, sa vrlo sitnim oscilacijama!
Moram vam to fotkati i postaviti!


_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

to je divno skvo!
Ja i sestra smo se uvijek takmicile u crtanju princeza, i ono sto mi je bilo smijesno je da je moja sestra umjesto nosa uvijek crtala dvije tackice, pa je princeza ızgledala kao piggy, a ja slovo L kao da joj je neko slomio nos.

I ja imam svoj prvi crtez. Mama je to uredno sacuvala. 
Na crtezu su mama i tata, cicaglise su oboje, samo sto ona ima haljinu na kojoj su dugmad veca od glave. Drze se za ruke, buljavi su i sa osmijesima.

Skvo, obavezno nam slikaj, bas me zanima.

čovječe...hajd postavi sliku, jer ja sam zamislila identičan, da vidimo..
sudbina

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

E ja moram malo OT, Shee dobro nam se vratila!  Da znas da sam postala kuharica dok te nije bilo, cak sam i slike postavljala.  Ljubac tebi i princezi... 

Hej, drage moje, cim odem do mame uzet cu crtez, jer se cuva u sehari , radi vjerodostojnosti cu ga skenirati na poslu, jer je papir vec dobro pozutio, bilo je to poodavno , i slikat cu prsten na ruci! Sokirat ce te se, ali ne vise nego ja!

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

ma dusa moja, znala sam ja da u tebi ima potencijala! Samo naprijed ima da nas sve preshıshash!
hvala na dobrodoslici i poljupcima!

ja taman htjela da napišem kako mi djete od 3 godine po cjeli božiji dan crta balone i piše svoje ime i nevjerovatno kako fino oboji crtež. ja joj kupila flomastere svi me zezali kako ću mjenjat namještaj al jok moja Hanadi samo po papiru. Eleme dok ja nađoh vrijeme za tipkanje ovjde se haman zahukalo.

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

nemoj me zezati?

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

piše garant svoje ime i sad je i sestrino naučila jedino je R malo zeza kad sekino piše.

ma dobila je neku tablu heloo city sa magnetom  pišeš i brišeš i onako kroz kuću sve me pitala kako vovo slovo kako ovo i prije nego se razbolila napisa fino svoje ime i tri balona jedan meni jedan njoj i jedan seki a babi ćemo kaže na drugom papiru ovdje nema mjesta. I mene šokirala al ona piše i čak H zove svojim slovom a F sekinim. Ako sutra bude bolja za igranje baš ću joj dati tablu da napiše pa da vam slikam.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

moj mali "veze sa slovima nema" , a i njemu je tri godine
ma, samo mogu reći: bravo za curicu
ljubi je acudesa, šta će tek svašta naučiti kad je počela tako rano pisati...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

moj mali mi od trece godine svaki dan trazi da mu upalim word da pise slova. sad ce, za mesec i po, 5 godina, zna sva slova, i da pise, i da cita, malo mu sporije ide da veze, ali ih veze u rec. inace, jako pati sto ne ume da cita. kada mu kupimo gormita, pa ima ona slicica i na njoj pise, kao, sta koji gormit moze, on tako bespomocno pita svakoga ko dodje u kucu, da mu ispocetka cita. jos na sve to, vidi mene non stop, ili sa knjigom, ili sa laptopom u ruci, i pisanje i citanje dozivljava kao nesto najvaznije na svetu, a on to ne ume. al eto, SAM je naucio. sam samcat. ponekad me pita koje je ovo slovo, ili kako se pise ovo slovo, ima bukvar, i pravi i elektronski, i - kazem, kad god je racunar slobodan: mama, ukljuci mi ono da pisem! tako da, meni tabla pisi-brisi, pored dva kompa u kuci, uopste nije trebala, cak se osecao mnogo bitnije dok je pisao na isti nacin kao ja 

Ja sam za to da djeciji crtez treba pohvalit, ne samo crtez, nego sve sto rade, kreativno naravno.

Moja kcerka je uvijek volila crtati i kuca je puna bojica, flomastera, i imam jednu veeeeeeliku kutiju punu crteza od kuce i iz vrtica sa datumima.
To mi je dobro i kad negdje odemo i ona hoce da crta i bas sam rahat.


OVO JE PRIMJER KAKO NE TREBA:

Jednom smo otisli kod prijatelja i ona je nesto nacrtala i pokazala tim domacinima kao da je nacrtala njih, a kad se gospodja pocela smijat i hahahhaaa, sta ti je to, hahahaha, ne moze sebi da dodje. Ona je dusa draga ukocila se, cas pogleda u mene i muza, cas u nju i nista joj nije jasno. Samo da napomenem, doticna gospodja je prosvetni radnik.

ODLIČAN PRIMER!
moje dete je u fazi kad je provalilo gramatiku, posebno kad je počeo da meša ekavicu i ijekavicu, bilo smešno do suza, jer su te izvedenice bile takve da ih odrastao čovek ne bi mogao sastaviti i pored celodnevnog truda. ali se nikad nisam smejala. objasnila bih mu kako treba i uvek dodala da može i tako kako je on rekao. jednom je u autobusu rekao: "vidi tata, mesec" na šta se neka žena trznula, kao, a on je preduhitrio "a može i mjesec". Doduše, znao je reći i "sjunce" , ali bi i sam skontao da to nikad nije čuo, odmah nakon što bi izgovorio, pa je i njemu bilo smešno. nisam se kliberila ni kada je prvi put pokušao da opsuje, to mi je najodvratnije, i uvek sam govorila da moje dete neće psovati, bez obzira što ja sama psujem k'o kočijaš, na šta su svi kolutali: "sva deca psuju, to je faza". ja sam taj problem rešila tako što nikada nisam odreagovala na psovku kao nešto simpatično, a jednom sam odglumila da ću početi da plačem i više nikada mu se nije desilo. objasnila sam mu da će moći da psuje kad poraste, kao i mnoge druge stvari, eto, sad čeka da poraste. i jako sam ponosna na njega zbog toga.