ne znam sto reci na ovu temu,malo su sjecanja izblijedila nakon 9 godina kako sam lezala na GAK-u,sjecam se samo sestre Amele oniska,punacka i crvene kose kao jako ljubazne i pozitivne osobe,babice Vildane...s dr.Begicem totalno negativno iskustvo uzas kolika neljubaznost i drskost....o higijeni da ne govorim uzas al eto izdrzi se sve to za svoju .
sada neznam sta nas sve ceka vodim trudnocu u Skerlica kod dr.Rakic,al sam morala ici na GAK zbog problema 2x na UZ i preporucili su mi dr.Nikulina....
kakva su Vasa iskustva sa njim,meni se ne cini los cak je na drugom UZ pustio sa mnom i moju curicu i tako je bio fin prema njoj....
i da li iko zna kad bi se moglo preci na Jezero,ako nista bar ce biti novo i cisto...

moj je dr Nikulin, prema meni je bio divan a i ja sam otisla zbog preporuke drugih njemu i nisam zazalila...i da napomenem nisam dala ni dinara nikome a kamoli njemu niti mi je trazio...uvijek su na uz mogli uci moja mama, svekrva, muz...

_____________________________

29.04.2013-29.10.2013...184 days
For every day, I miss you. For every hour, I need you. For every minute, I feel you. Forever, I love you...

prema meni su svi bili fini, a ni porod mi nije bio tezak, pa nemam neke traume. ne znam jel to zbog toga sto je svekrva platila babici, al su bili svi ljubazni

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

drage moje da vam i ja prenesem iskustva sa GAKa

Pošto sam imala ugovoreni CR došla sam 2 dana  ranije da ležim na patologiji. Kako je karton svake trudnice na njenom krevetu uzela sam da vidim šta upisuju pošto mi niko ništa nije govorio (uzimali su krv, urin, mjerili temp) u tom je u sobu ušla sestra i napala me zašto diram stvari koje ne smijem???? Nije mi bilo logično što sam joj i rekla jer se na kraju krajeva radi o meni. Nakon toga sam obavila CR. Dan kada su me poslali na poluintezivnu, smjestili su me prvo u neku ljekarsku sobu na kraj hodnika gdje su doktori prolazili svakih 30 - 45 minuta, i da sam umrla tad čisto sumnjam da bi imali vremena da reaguju. A krevet na kojem su me ostavili je više nego katastrofa, da vam ne lažem bila sam u nekom nenormalnom položaju bukvalno 2 sata jer nisu imali mjesta na poluintezivnoj a morala sam otići sa sprata jer im je trebalo kreveta. Nakon toga kad sam na jedvite jade došla u sobu znala sam da me čeka samo gore jer mi nije prvi put da ležim kod njih. Nakon svih terapija koje sam primila i nakon čitanja mog kartona od sestre koja je ustanovila da sam završila sa svom terapijom (usput dvije sestre iz razlčite smjene su to isto potvrdile) dolazi doktor u vizitu i govori kako moram svu terapiju da ponovim, što sam odlučno i odbila. Nisam imala namjeru da im dozvolim da se igraju sa mojim životom ako se već igraju sa živcima. To sam im i rekla ali sam morala i potpisati da odbijam terapiju. Dan kad sam  trebala izaći prvi put upoznajem pedijatra (koji se nije udostojio da dođe i pregleda bebe svih 3 4 dana koliko sam bila u poluintez.) i sad govori on kako je upitno da li ću izaći sa djetetom iz bolnice jer postoji sumnja da djeca imaju žutcu. To me je stvarno izbacilo iz takta. Na to sam im svima rekla u slučaju da se dogodi da djeca imaju žuticu ne da ću ih dati u novine, poslati na sud, nego ću se obratiit višim instancama pa će onda da vide s kim se igraju, jer nije mogao svoje lijeno du...e da digne i pregleda bebe. Nakon toga su me otpustili iz bolnice, naravno sa bebom, pretpostavljam da im je laknulo jer su se otarasili jedne "ludače". Al da se bilo šta desilo ili mojoj ili nekoj drugoj bebi zapamtili bi. Mada ima dosta ljekara ali i sestrica koje su ljubazne opet preovladavaju oni koji jure samo za novcem i poklonima