U Alzasu, u Biblioteci Humanista u Selestatu se može naći prvi pismeni pomen o prodaji jelki u 1521 godini u arhivama grada. Iz tog razloga, Alzas je kolijevka Božićne jelke. Evo njene kratke povijesti... Postojanje okićenog stabla u Alzasu datira iz Srednjeg stoljeća. 24 decembra, jedna jelka je bila postavljena u crkvenom horu gdje je, za vrijeme predstave „Adam i Eva“ predstavljala Rajsko stablo prepuno jabuka simbolizirajući voćku izazova. Tokom vremena, dodali su joj hostije, simbol pričešća i voće iskupljenja. Tako su u županijama postepeno zamjenjivali grane jelke cijelim stablom, okićenim u tom stilu, bez sumnje već početkom 16. stoljeća. Prve jelke su dakle visile sa plafona sa jabukom pri dnu,ili okićene malim crvenim jabukama zvanim "Christkindle". Krajem 16. stoljeća dodaju im se ruže i drugi predmeti od šarenog papira ili ponekad od finog tankog metala, rađenog u zlatu podsjećajući na stablo Jeseovo koje predstavlja vezu sa Hristom, ali i Božićna Ruža. Zatim ,krajem 18. i početkom 19. stoljeća počinju se koristiti zlatni i srebreni orasi u dekoraciji. Malo po malo, hostije su zamijenjene poslasticama od šećera, badema i hljebom od anisa. Drugom polovinom 19. stoljeća, širi se upotreba obojenih i presanih sjajnih slika, izrezanih i presanih u reljef koji se onda nalijepi na predmete od šećera ili čokolade. U to vrijeme se izmišlja preljev od šećera i posipa se hljeb šarenim zrnima šećera. Medenjaci su slikovito preliveni šećerom i obojenim motivima.
I najzad, krajem 19. stoljeća do naših dana, pojavljuju se figure od voska, posebno figure malih anđela od tankih listova zlatnog i srebrenog metala, od kojih se takođe prave vijenci ili zvjezdice. Boje se jabuke, ukrašavaju se kuglice, cjevčice, zvona, napuhani orasi i umjetne ledenice od stakla, kosu anđela, kuglice od napuhanog stakla, inspiracije staklara iz Meisenthala.
E nisam ovo znala... Bas slatko
_____________________________
Imam dva zlata, to su Nika i njen tata -:)