Hvala, Ewice!
I sama ćeš uskoro vidjeti kako je lijepo postati mama,nema ljepšeg osjećaja na svijetu...Posebno kada ga prvi put vidiš....
Ja sam premašila termin porođaja, i nakon 7-og dana su me ostavili u bolnici, na Patologiji trudnoće. To je praksa na Paprikovcu, a i bolje je jer ti stalno prate otkucaje srca bebe, pregledaju te...Jeste da je grozno što nisi svojoj kući, ali šta da se radi. Ja sam tokom cijele trudnoće mislila da ću iz svoje kuće krenuti na porođaj, ali nije bilo tako.
Te subote sam imala bolove, ali jako slabe, na svakih sat otprilike, da bi negdje oko 21h krenuli jaki bolovi, koji su postajali sve jači, i na kraju su kontrakcije bile na svakih 10-ak minuta.Oko ponoći me pregledao doktor i rekao da bez obzira na jačinu i učestalost bolova još uvijek nisam dovoljno otvorena za porod.
U nedelju ujutro, oko 8h sam opet pregledana i tad su mi rekli da spremim stvari i siđem u porođajnu salu jer sam 3 prsta otvorena.
To je bili moje prvo porođajno doba koje sam ja uglavnom prehodala, mada sam i ležala i sjedila...Jednostavno ne znaš šta ćeš više sa sobom, pa svakakve poze isprobavaš. I disala sam kako su me učili u školi, to mi je pomoglo.
Prije odlaska te obavezno klistiraju, ništa strašno niti bolno, samo neugodan osjećaj...
Sestra me odvela u porođajnu salu sa mojim stvarima, koje ostaviš pored svog kreveta, i odmah su mi priključili indukciju, ili drip. (poput infuzije) Indukcija mi je bila uključena cijelo vrijeme. Nakon nekog vremena dr mi je probušila vodenjak, ništa bolno, i ne osjetiš!
Obavezno moraš ležati na lijevom boku dok čekaš porod, ne znam zašto, nisam se sjetila pitati, uglavnom tako je. Ne daju ti se okrenuti!
I tako sam ja ležala i ležala, i trpila bolove, i opet disala, mada te i oni stalno podsjećaju da moraš pravilno disati, jer u suprotnom gubiš snagu. I stalno pitala dr i babice kad će krenuti, jer su bolovi stvarno jaki i samo čekaš da počne porođaj i da beba već jednom izađe van...
Kad je dr procjenila da se beba dovoljno spustila, a i ti sama ćeš to znati jer ćeš osjetiti pritisak kao da ćeš vršiti veliku nuždu (to je znak da je konačno gotovo ), babice ti zavežu noge za sto (ništa strašno, to je samo iz razloga da ne skupljaš noge tokom poroda) i i govore ti da guraš iz sve snage. Znači da nema čučećeg položaja, samo ležeći. Ja sam pametnica gurala iz glave, mada sam znala da ne smijem i ne trebam, ali boljelo je pa ne znam ni gdje više guraš , tako da su mi kapilari u očima tako popucali da su mi oči narednih 10 dana bile potpuno krvave.
Kod mene je sve bilo gotovo za nekih 5 min. Beba se rodila iz trćeg napona i stvarno je istina da čim vidiš svoju bebicu sve zaboraviš. Više ništa ne boli. Za taj trenutak vrijedi živjeti i sve pretrpiti...
Bebicu malo okupaju, umotaju i odmah ti je daju....
Ja nisam pitala za epiduralnu, mada mislim da kod nas nema.A i da ima, pitanje je kako su naši dr stručni, jer je epiduralnu potrebno baš precizno dati.
Svaki dan u porođajnoj dežuraju 3 dr i bukvalno je po principu koji te dr zapadne. Mene je "zapala" dr Rosa Jeftović, divna dr. Ona te cijelo vrijeme obilazi, pregleda i na kraju i porađa. Pored nje, tu su dvije babice koje te takođe obilaze stalno, mjere otkucaje srca bebe, kvase ti gazu da se osvježiš jer ne možeš piti vodu....
Poslije porođaja te sašiju ako si pukla ili ako su te sjekli. To malo boli, ali pretrpi se.
Nakon toga te odguraju do tvojih na par minuta, zajedno sa bebom, koju odmah stave u inkubator, da joj je toplo, i ostave te ispred porođajne sale nekih pola sata, da ti prate stanje nakon porođaja.
Poslije toga, ideš u BAbinjare, gdje se odmoriš nekih 2-3 sata, nakon čega donose bebu na prvi podoj....
Što se toga tiče, mislim na dojenje, to je posebna priča, i mogu ti samo savjetovati da pripremiš bradavice za dojenje...
Eto, napisala sam se svega i svačega, i što jesi i što nisi pitala,ali nadam se da će ti biti pomoći....
Pitaj opet nešto ako te zanima, i ako sam nešto slučajno propustila
Bebica se probudila i moram ići....
Ako te