Joj meni je najljepše bilo kad sam poslije poroda nazvala mm, kaže "ej evo ja izlazim iz kruga bolnice, brzo ćeš se ti poroditi ne brini, do ručka će sve biti gotovo " a ja ga nazvala da mu javim da sam VEĆ "gotova"

blago tebi

_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

evo ja i mm sjedimo i prisjecamo se dana D...  sad mi izgleda jos smijesnije nego sto je bilo....
kaze mm: dobro se sjecam ja ti kazem odoh uzeti jednu pivu, a ja mu rekla da se ne bavi kao moglo bi nesto biti, on jadnicak stao pred ulaz i pusio nije ni uzeo pivu... hajd otisli u bolnicu, rekla mu da cu ostati da mi donese stvari iz auta, medjutim on zaglavio s portirom koji mu je izvadio torbu na pultu i poceo tusiti stvari kao na pijaci... mm mu govorio da sam ostala da mi mora donijeti stvari, a on njemu ma evo trenerka za tebe ubila se, nije ni skupa ovo ono...  helem donio on meni stvari i otisao da prijavi u hitnu ostanak i da sredi papirologiju... a tamo udario na jos ludjeg tipa... obzirom da mm i moj otac imaju slicna imena, razlika u 2 slova, jedva se sporazumio s njim ko mi je muz ko mi je otac...
helem, to su dogodovstine mm... a moj najjaci dozivljaj je bio kad me sestra u neko doba noci nazvala da pita dokle sam i kako sam i tako ja odgovaram boli pomalo, jos nema nista, javicu joj kad bude, da bi ona mene pitala "pa Boga ti sta ti radis?" reko pa nista vala, evo pricam s babicom gdje za novu godinu, gdje ima jos da se moze rezervisati...  da bi moja sestra tek tada skontala sta me pitala...  

Rijetko ucestvujem na forumima, jer uglavnom sve sto me interesuje vi ste moje drage već rekle i napisale ali ne odoljeh a da ne napisem i ja svoje lijepo sjećanje na porod. Naime, moj porod nije bio ni lagan ni bezbolan ni brz ali ja se danas samo sjećam septembarske kisice što je sipila po prozoru dok me moj dragi džao za ruku ( u sali već puna tri sata) i babica i doktora koji su zaista bili prefini i covjecni (iako napominjem nisam imala ama bas nikakvu stelu niti sam kome sta platila). A onda su mi na grudi stavili moju ljepoticu, moj život, moju sreću i tog trenutka sam bila toliko sretna i toliko ispunjena da sam mislila da ću poletjeti...Porod je definitivno za mene najbolnije iskustvo koje me učinilo najsretnijom ženom na svijetu.Tu noć sam od mm dobila sms : "Jedva čekam da mi dođete vas dvije, evo plačem od sreće. Osjećam da sam najsretniji na planeti u ovom trenutku. Volim te ljubavi. Ne mogu ti opisati koliko mi je drago sto sam bio uz tebe na porodu. Ovo će mi biti duga noć čekajući vas." Ja sam plakala od sreće.

Drago mi je da si se odlucila javiti i napisati nesto na jednoj od meni najljepsih tema, ane kazem to samo zato sto sam je ja otvorila Kada prođe neko vrijeme, zaboraviš na bol i sjecaš se samo onog momenta kada vidis u rukama to malo stvorenje koje nosiš čitavih devet mjeseci

Bambi 09 i mi smo imali duhovitih scena - mm je cekao pred vratima porodilista da ga zovne doktor da prisustvuje porođaju kad je izašla babica noseći u ruci mušku bebu i govori "evo ga", a muškarac koji je bio otac te bebe je prije pet minuta otišao u kafanu
Eto, mm je zamalo prisvojio tuđeg sina

_____________________________

ja sam u sali provela 5,5 sati i bol je stvarno bila gotovo nesnosljiva.ali na to se brzo zaboravi...najupecatljivi momenat mi je bio naravno kad su mi bebaca stavili na grudi i onaj njegov plac...kaze doktor-e ovo je najglasnija beba koju sam ikad cuo a najkrupnija u posljednjih nekoliko dana...naime nije plakao odmah nakon poroda pa su ga aspirirali ali kad je proplakao...i danas mi odzvanja u usima kao najljepsa moguca melodija koju sam cula.muz je cekao ispred sale i cuo ga kako place ma nikad necu zaboraviti...
eh suze mi krenuse

_____________________________

nista nije ni dobro ni lose samo ga misljenje cini takvim.Sekspir

mamine paše i najbolji drugovi
veliki A 2009
mali A 2013

Meni je drugi porod bio divota u odnosu na prvi! Na prvom je prisustvovao i mm,a na drugi ga nisu stigli "spremiti"!

Nakon samog poroda kae babica da ide javiti mm da sam se porodila,a ja njoj:idem i ja sa vama!
I ja sa porođajnog stola hop, na hodnik mm,gleda čovjek u mene i nita mu nije jasno


_____________________________

Čim želja prestane biti želja,
čim minu čežnja, ni slasti više nema!

Porodjaj iz tri napona, odmah prosao, ono cekanje i otvaranje prije bilo jako zeznuto, nisam znala disati a slabije se otvarala . Najinteresantnije mi bilo to jos dok su me usivali, zvoni tel u porodjajnoj sali, sestra Senada divna zena se javlja, i govori, da supruga se porodila, ne nemozete je odmah vidjeti, donesite supu, sokove i sve sto zelite svojoj dragoj, ona je jako dobro, beba super, mali piso , za par min mozete je zvati u svojoj sobi, eto cekamo vas, prijatno.

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

I kod mene isto tako :) Otvaranje nikad pocet :D Al kad je krenulo nikad stati  Samo da sam se iznenadila kako beba tako brzo izadje  I cujem ga kako place ali ne mogu otvoriti oci jer sam jako zadihana. Doktorica govori da je beba dobro i odnesose ga u drugu sobu. Nesto najljepse u zivotu sam dozivjela, kao i vi drage mame, kad su mi donijeli mog sina. On place a ja sam naslonila svoj obraz i usne na njegovo lice i osjetim kako ima najnjezniju kozu na svijetu. Ni sama nisam znala sta vise osjecam. Govorila sam samo "Hvala Bogu dragom!". On se ubrzo smirio ali ga opet uze ona sestra i primjetila sam njegov pogled dok ga je sestra odnosila. I sad se rado sjetim tog trenutka.

kasnije se cujem sa muzem i on mi kaze da je vidio bebicu i da lici na mene. Mozda je tad licio jer sad ( 3,5 mjseseca)skoro nista nema na mene

citajuci vase postove, rasplakala sam se...od neke miline. eh kad se sjetim svog poroda. zaista je to najdirljiviji trenutak u zivotu jedne zene. zao mi je samo sto mm nije bio prisutan. imala sam poprilicno lak porod, boljelelo me je 6 sati, ali cim se pojavila glavica bol je nestao. bukvalno sam se porodila za 10 minuta! i iscekivanje da cujem njegov plac....podigla sam se od stola, a babica mu masira ledja i onda jedno glasno : KMEEEEEEEEE!!!!  stavise mi ga na grudi, pomislih: koji klipan! ocekivala sam jednu malu mrvicu! citavu noc nisam mogla oka sklopiti, bila sam tako uzbudjena!

pozdrav zene, da se i ja ukljucim u ovu temu. trenutno sam stalni gost na forumu zatrudnjivanje, posto radimo na drugoj bebi, ali imam i lijepo sjecanje na prvi porod.
2 sedmice prije termina dobila sam krvarenja, pravo sam se prepala, jer nisam ni bebu dugo osjetila da se mice. otisla sam svojoj doktorici i ona me odmah uputila u bolnicu, 2 cm otvorena, vodenjak samo sto nije puko, kaze budi sretna ako izdrzi do bolnice. ja odmah u bolnicu, u predradjaonu, i nista... 2 dana lezala, nema vise ni krvarenja niti se vise otvaram. vratila se kuci i iscekivala termin. dosao i taj 10.11. a ono nista. 11.11 rucala i malo legla da odmorim, pa htjela ici mami, tetka bila kod mene, da bude tu kad me zaboli. odjednom sam osjetila napinjene me, ali kao da moram u wc, otrcim u wc, nista. tako 2-3 puta u sat vremena. kaze tetka: to su ti naponi. ja se pukla smijati, pa reko necu djete na guzicu roditi, tu me napinje. nagovori ona mene da odemo u bolnicu, amda mi se nikako nije islo, nako prva 3 dana, sta sam se svega nagledala. otisla u bolnicu, naponi svakih 20 min, ali nista, bas nista ne boli. u bolnicu stigla, prestali naponi :-) na pregledu doktor kaze 5 cm otvorena. u preradaoni lezala do sutradan, opet nista. na kraju zamolim sestricu da mi ukljuci infuziju, navecer u 8 dosao doktor po mene i kaze: hajmo. reko: pa gdje cu? kaze doktor: pa da te porodim. ja njemu: pa doktore, nemogu se ja poroditi, mene jos nista ne boli. on je umro od smjeha. otisla oko 20.10 u radjaonu, dali mi drip, probio vodenjak. palako poceli bolovi. oko 22 sta pocelo bas boliti. i u 22.31 rodio se moj mali mis, nakon 3 napinjanja. najljepsi trenutak u mom zivotu, kakva bol, strah, sve je proslo u roku od 5 sekundi, kada sam ga ugledala i cula prvi plac.

Nina....Hvala ti sto si podijelila ovu lijepu pricu sam nama i zelim ti puno srece sa akobogda da uskoro ugledas  i dozivis jos jedno lijepo iskustvo....

_____________________________

A boze sto se isplaka, tema je vise nego dirljiva,svaka cast!
Inace nemam vremena ucestvovati u raspravama ali rado ih citam ,ovaj put moram i ja nesto napisati.
Dobro se sjecam kao da je bilo juce, noc prije mm i ja nismo od uzbudjenja mogli oka sklopiti a ko je znao da ce sutrasnji dan proci tako brzo i da ce promjeniti nas zivot iz temelja.
Imala sam srece sto je porod trajao samo 6 h i  da je mm ucestvovao na porodu iako nije bio prisutan 10 min jer mu je pozlilo  ali moram ga pohvaliti ,bio je glavna sestra ,hrabrio me , drzao mi ruku, umivao i na kraju prerezao pupcanu vrpcu i tada je konacno dosao na svijet nas sin,misic mali, taj osjecaj nikada necu zaboraviti, kad su mi ga stavili na grudi,kako je bio njezan i topao, savrsen,bas onakav kakvog smo ga zamisljali, kad god se sjetim placem od srece i zahvalna sam bogu sto sam rodila zdravo dijete. Tek od tada nas zivot ima smisao, sada zivimo za njega a nadam se za 2, 3 godine da cemo nasu malu porodicu prosiriti jos jednom

ovo i jeste najljepsa tema na forumu

kad sam sad vidjela ovu temu pocela sam plakati jer ne pada mi nista na pamet...porod je bio prelak kad su pocele kontrakcije za sat sam rodila ali kad sam rodila i vidjela bebicu svasta sam joj lijepo govorila iz glave i divila sam joj kao i svakoj bebi jer volim bebe i djecu al nisam bila svjesna da je to moja beba samo mi je bilo drago da sam napokon rodila zivo i zdravo dijete nakon onog lezanja...dosli su muz i kum , muz je treperio sav zbunjen a ja sam se osjecala kao da sam polozila ispit  i ono ne moram vise uciti sad sam slobodna. Sad znam da me je tada vec pocela fatat depresija, ona je trajala mozda 2 mj  i kad je to proslo bila sam opet ona stara me  Drago mi je sto sam sebi odmah rekla da me uhvatila depresija, znala sam da nisam luda...znam dosta slucajeva gdje zene nece sebi to da priznaju i onda ona i duze traje.  Tog perioda se sjecam sa gorcinom u zelucu i dok to ne zaboravim ne zelim drugo dijete jer bojim se da se to ne ponovi.
Sorry sto sam bila duga al eto pijem kavu u tisini i navrle su mi misli.

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

smijem li se nasmijati...draga, nikita
ko: kutarisala obavezu
to je normalno...i ti si super prošla, kako to znaju biti stresne situacije za majku, kojoj hormoni naprave baš neke glupave osjećaje...niđe veze sa ljepotom i uživanjem sa djetetom...(i, meni je bilo gadno brate)


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

samo se ti smiji to i jest smijesno al i zalosno, vjerujes ti meni da se ja ne sjecam ti 2 mj skoro nikako...juce sam bila na krstenju bebi od 2 mj uzela je u ruke i nisam je znala nikako drzat i kontam u sebi pa gdje si ti zeno bila prije par mjeseci ...ja sam samo plakala i plakala , jedva cekala da nekom uvalim dijete da ja ne moram nista

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

lijepo sjećanje: (traži, traži, pa ćeš naći )...
ja sam sveki dan zvala mm iz bolnice i govorila kako liči na mene, da mi je baš žao što nema ništa njegovo, da je pravi ...(pa kažem svoje prezime... )...
I, upoznala sam super ženicu sa kojom sam u kontaktu, a moj dječak ima druga vršnjaka...pa se mi prisjećamo naših problema: hajd..molim te-pazi da se ne prevrne, dok ja odem u wc...odnesu ih na kupanje (obojicu), a samo jedan plače: mi se svađamo-čiji plače: moj!!..nije, bona, moj!!! ...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

hajmo ja i ti na postporođajnu...ti si hrabra pa priznaš...a, ja još ne izgovaram naglas stvari koje su mi se motale po glavi nakon porođaja...ja mislim da sam imala teži oblik depresije...koji me još nije popustio...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

prebaci postove da ne kvarimo lijepu temu

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

Bolovi jesu bili jaki al ja ih se sad stvarno ne sjecam, ma cim sam cula svog malog andjela da je zaplako, sva bol je prestala i pocela sam se smijat kad sam ga vidjela, onda sam nazvala mm i plakala od srece... kad su me i usili(za to sam vrijeme pricala s dr.koja me usivala i smijala se) kaze meni babica ako ti sta bude trebalo ti malo jace zovni odosmo mi zapalit a ja cu ti njoj ej de sacekaj i ja cu tamo u sobu ne mogu ja ovdje ona pada od smijeha, kaze ma zeno boz'ja lezi tu dva sata... i kad sam (nakon sat i po ) posla da ustanem, stoji babica kraj mene i kaze polako, mnogim pozli, nemoj se prepast ako ti pocrni pred ocima, ako krenes da padnes, ja sam tu drzim te, bla, bla...prica ona a ja vec i ustajem, ona mene ko pridrzaje i pita dr.kako joj ide, jel joj dobro, kaze babica njoj ma pici ona ne mogu je stignut, a ja preko hodnika pozurila da mi je na mekan krevet lec
a mm je bio krvav, ja mu napisala prije poroda na papir sta ce sve trebat uradit kad budem u porodilistu jer znam da ce se spetljat ko klupko, i pise on meni poruku sta ono da ja uradim i ja opet napisem da navuce posteljinu na deku koju sam PRIPREMILA i jastucnixu i sve sam ja njemu ostavila na jednom mjestu sta ce... ispleglano sve fino...ja dolazim kuci on od duplog jorgana slifer navuko na dekicu kako je stojalo smotanu dugo izguzvano ni na sta ne lici

_____________________________

14.03.2010. :-) Erol

Ja sa poroda imam samo lijepa sjećanja! Išla bih opet rodit bez problema!  Zato cure koje se spremate uskoro, ne brinite, nije to ništa strašno!!!!!!

_____________________________

Vjerujem u anđele jer jedan sniva u mom naručju!

vremenom se neki detalji zaboravljaju ali ce mi zauvjek u sjecanju biti njene napucene crvene usnice...  i kako sam zbunjeno trazila neku slicnost s MM ili sa mnom i osjecaj da imam "dusu duse moje"

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Htjela sam napisati isto to Koliko sam se naslusala svakavih prica, mislila sam da me gore ceka, u najmanju ruku, bol od koeg se nikad zena psihicki ne oporavi. Ali iskreno meni su sva sjecanja lijepa, i trudovi, i disanje, i porod... sve zaista. To zena nece puno puta u zivotu dozivjeti, a istina je da je to iskustvo zivota, barem meni.

_____________________________

Stigla sam 25.11.2009
Mama i tata su sad najsretniji na svijetu ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

_____________________________

14.03.2010. :-) Erol