ja sam rodila na carski nisam cula njegov prvi plac
ali najljepse sjecanje je kad su mi ga donijeli u sobu da ga vidim budila sam se iz anestezije bol nemoguca ali kad sam njega vidjela nema bola samo suze radosnice


_____________________________

20.09.2009 sam postala najsretnija osoba na svijetu jer sam u zagrljaj dobila svoga sina....Vole te mama i tata
06.09.2010 god.dobili smo prvi zubic sedam dana kasnije i drugi zubic
13.09.2011 rodio se drugi sin Adem

Ima tu puno lijepih sjecanja na porod, ali ono sto je meni ostalo najupecatljivije i najsmjesnije u svom bolu i muci, je babica koja se prepala da ne krene izlaz bebe prije nego dodje doktorica u salu, a bio je bajram i plus jutro 6 sati i nema doktorice u bolnici a zovu je samo po potrebi, a to jutro sam ja dosla otvorena do kraja i izgon samo sto nije krenuo.
A babica pored mene uci sve dove sto zna i moli me da se strpim jos malo dok stigne dokotorica. A ja sam osjecala da necu bas jos, ali mi ona bila veoma smjesna , jos kada mi naidje bol ona sva preblijedi i oko mene moli: strpi se samo jos malooo

_____________________________

Moje tri srece...

joj meni je najljepše bilo kad su mi je stavili na prsa odmah poslije poroda, kako je samo slatka bila, umirila se odmah. onda su je na trenutak odnijeli da je izvagaju i izmjere i odmah je opet meni vratili. tada sam ja dohvatila mobitel i nazvala mm, a ona mu se javila preko telefona . on nije mogao da vjeruje da je to naša beba što plače.
a i poslije kad su mi je donijeli u onaj box, kiflica mala, ma med medeni

_____________________________

mrvica 22.9.2009.
mravić 4.6.2012.
ako ih ne čujem... u zijanu su garant

Ja sam oba poroda prespavala  (rodila carskim rezom, pod općom anestezijom).
Mene je oba puta iza poroda pogodila takva pozitvna hormonska bomba, da je meni sve bilo super.
Nakon prvog poroda super su mi bili i ledara u WC-u na Koševu, i činjenica da nisam spavala 48 sati zbog straha da bebi ne bude šta, i ragade, i slonovske otečene noge, zbog kojih sam u šlafruku prošetala do obližnje barake, 03. januara, da odem na internistički pregled
Istinski prelijepe stvari su mi bile kad su mi par sati nakon poroda donijeli moju štručicu i kad su je prinijeli bradavici, a ona kao mala tigrica navalila, kad sam dobila SMS čestitku od kolega sa posla (nemam pojma zašto su mi krenule suze, poruka je bila najjednostavnija moguća ), prvi osmjeh moje bebe 3. ili 4. dan nakon poroda. E ovo sječanje je smiješno koliko i lijepo, a nije baš za priču, al eto, svejedno ću ga reči: Na prste mogu nabrojati prilike pri kojima sam osjetila toliku sreću kao tog jutra, 5. dana nakon poroda, kad sam u jutro konačno imala prvu stolicu, što je bio znak da MOGU KUĆI
Nakon drugog poroda je sve istinski bilo savršeno, moj oporavak, naš boravak na porodiljnom odjeljenju Opće bolnice, neproblematično dojenje, "ritam" moje bebe.
Izdvojene crtice: naše prvo konektovanje za hranjenje samo par sati nakon poroda, naše zajedničko spavanje, njegov najširi mogući beblji osmjeh nakon što sam mu rekla "pita babo kakav si, a ja mu kažem smrdav".
Imam još jedno posebno sječanje sa drugog poroda
Nahranila ja svog sina negdje oko 2 ili 3 iza ponoći (ispravi me aazra ako griješim, stvarno sam zaboravila tačno vrijeme), on zaspao, kad meni stiže SMS od moje prijateljice sa trudnički vježbi, kaže stigla na sprat više sa laganim trudovima, pita me ko je od doktora na dežuri I tako mi SMS-amo malo u sred noći, moj podstanar spava, a njen se sprema za deložaciju. Ja sutra izašla kući, da žena ima gdje leći
Tužno u ovoj priči mi je to da se i nakon 16 mjeseci nakon ovoga još uvijek nismo uspjele pošteno sastat i upoznat naše hahare.

< Poruku je uredio Lejla Ka -- 8.3.2010 13:14:15 >

_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja

Mila...evo si me rasplakala

Vjeruj mi ni ja necu zaboraviti nikad..ima nesto sto nisam nikad napisala...

Kaze mi doktorica da ostanem lezati u bolnicu ustavri da dođem idući dan jer se ništa ne dešava...ja ponijela mp3 i omiljenu knjigu Miljenka Jergovića da dovršim ko da idem na "plandovanje" rekoh ovaj podstanar ionako ne izlazi pa hajd da odvojim malo vremena za sebe...Ja slušam muziku, čitam knjigu kad me potjera na wc...
I eto onda krenu prepiska s osobom koja je ostavila post iznad mene Ma evo me na poslu ali place mi se kad se svega sjetim...I ujutro ti ode a ja dođoh na tvoj krevet na kojem sam se skoro i porodila

Još više sam tuzna sto se nisu upoznali a dijelili su isti krevet u bolnici kao i nihove mame

Hej a da ti ne ode ono jutro, ko zna kad bi se ja porodila?

zar je moguce da ti se 16 mj. kao sto kazes koliko je proslo od kada su nasi djecacici dosli na svijet nisam zahvalila sto si mi eto ustupila svoj krevet...

Inace, tvoja prica je bar meni veoma dirljiva jer znam sta si se sve prosla..Ti si jedna od najhrabrijih zena koje znam i ovo zaista mislim


_____________________________

Onaj trenutak kad su mi stavili bebu na grudi, taj osječaj sreče se ne može opisati, niti uporediti sa bilo čim, jednostavno su mi krenu same suze od sebe,i nisam mogla vjerovati da sam ja donijela to malo preslatko biće na svijet. Sad kada pišem o tome obuzmu me te iste emocije i zasuze mi oči i volila bi da sam sad kući da zagrlim svoju malu princezu.

Kad su meni donijeli mog momka ujutru ja rekla NECU ga sestrica me gleda i konta ja lude zene .Ali kad sam skontala da je to ustvari moja beba koju sam nosila u stomaku i pricala sa njim svaki uBogi dan,dreknuh se iz petnih zila...hocu hocu........i taj osjecaj kad mi je bebu dala u ruke  mislim dok sam ziva necu zaboraviti  plakala sam ko mahnita..i ljubila mirisala to slatko mrko stvorenje sto sam drzala!...joj osjecaja...hvala ti Boze sto sam dozivjela taj prelijepi osjecaj koji nikad nikad necu zaboraviti!!!!

Možda će te reći da sam luda, ali cijelo ono vrijeme trajanja porođaja i ujedno onaj jedinstveni trenutak dolaska bebija na svijet.... je bilo ujedno i lijepo siječanje. Ma koliko god teško bilo, opet je prelijepo.
To samo žena može doživjeti....


_____________________________

-> 17.06.2009. je došao mamin i tatin frajer - mali Antonio

-> 21.07.2010. je mali Antonio dobio sestru Paulu :-)

kad sam ja bila u bolnici došla nam je u sobu jedna žena(inače javna osoba s tv-a)njoj je to bilo prvo djete što je rodila i tako mi pričamo kako se sve brzo zaboravi čim ti daju a ona će:''b*ga ti,šta ću zaboravit,ta ne patim od amnezije,kako se nebi sjećala ta nije me niko čekićom puka''...

joj milenium ta je prava da je meni moj porodjaj prezivjeti pa budem vam ga ja lijepo prepricala

_____________________________

Malena dusa 01.10.2009 melek i andjeo
Arian 23.08.2010g u 23:11h mamino i tatino veliko srce
Armin 22.07.2012 u 15:47 Nase maleno zlato

par stvari kojih se rado sjetim, nekima i nasmijem

MM kad me "ostavio" u bolnici, grli me i ljubi a okice mu pune suza, blijed, zabrinut a ja sva hepi i hrabrim ga, biće sve ok, nemoj da brineš
Okice moje bebe kad sam je rodila, babica je okupala i smotala u tetra pelenu i donese mi je a ona me gleda crnim krupnim okicama, izgledala je kao da je stara 2-3 mjeseca a ne tek rodjena, savršeno biće
Prenose me na krevetu nakon poroda kroz hodnik a moj brat mi prilazi grli me i ljubi i kaže mi da me voli najviše na svijetu
Osoblje koje iz sobe (par sestara, babice i doktori/ce) mašu mi dok me voze na krevetu i dobacuju: čestitamo S., svaka čast, sretnoooooo a ni ja s ove strane ne ostajem dužna
Čistačica koje me bodri tokom poroda, čestita mi nakon istog i kaže aferim ženo, tako si brzo rodila
Moj drug koji upada iznenada u boks ujutru da me pozdravi i čestita (oh Bože otkud on pa nikom ne daju ući)
Sestre koje me ujutru obilaze s unezvjerenim pogledom i riječima ti si ona što si rodila onu krupnu bebu
DR NIkolin koji dolazi da mi čestita, komplet osoblje, telefonski pozivi, sms poruke, cvijeće, bombonjere, moja mama koja cijelu noć zove i šalje poruke, moje drugarice, moja snaha....
Ja dok se šminkam pred ogledalom a hodam ko da bure jašem
Porodilja koja mi kaže da je cijelo vrijeme učila da mi Bog pomogne
Sutra dan izlazim, moj mužek upada sa stvarima, cvijećem i silazimo na I sprat po bebicu, ostavljaju nas u jednoj prostoriji i kao sad će nam dovesti bebicu a mm ide za sestrom i obilazi sve bebice koje su tu smještene, uzalud mu govori da ne ide za njom i kad njeno upozorenje ne pali obraća se meni i kaže "pa recite mu" a ja
A tek kako je vozio do kuće 20 na sat, došlo mi je da zgrabim volan i da mu pokažem kak se to radi

< Poruku je uredio veeseelaa -- 8.3.2010 15:48:21 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

najljepse sjecanje mi je kada mi je MM sa medicinskom sestrom donio bebu, ja se tek budim iz anestezije i on govori uzmi ga... Nikada mu nisu oci sjajile kao tada i njegov osmijeh nikada nije bio ljepsi. Uspjela sam pogledati bebu i reci imaisti nos kao ti i onda sam ubrzo ponovo zaspala....

_____________________________

dusha mamina 11.10.2007.

upravo zato sto je tako topao, osmjeh je ljepsi od bilo kojeg cvijeta na svijetu....

Ti trenuci se ne zaboravljaju...Ja i mm ćemo čini mi se dozivotno prepričavati dozivljaje s porođaja
Stvarno nekako zaboravi se i na bol i sve, kada se prvi put vidi taj maleni "smotuljak" mislim da je to najljepsi trenutak u zivotu...

_____________________________

hhahahahahhahahahahah zena u pravu skroz! bravo za nju i za čekić

Meni su oba poroda ostala u predivnom sjecanju i oba su bila na carski rez.U prvoj trudnoci nismo znali sta nosim,porod je bio hitan,moj muzek se jadnik pravo zbunio.Kad sam dosla sebi nakon anestezije pitam muza kako je beba,kaze ne znam i ode da vidi.Vraca se kaze dobro hvala Allahu.Reko sta sam rodila...kaze ne znam i opet ode da vidi.E to mi je bilo pravo smijesno,a ne mozes se smijati.Naravno,dobili smo curicu :).
A na drugom porodu,babica je zamolila muza da izadje dok mi ona stavi kateter.On je izasao,a ona je pazljivo radila svoj posao,bas kad joj je trebala najveca koncentracija sestrica je otvorila vrata,a babica zaurlala la,la,la(ne,ne,ne) misleci da je moj muz.I to mi je bas bilo smijesno,jer se jadna zena vratila nazad.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

naravno najljepsi osjecaj je kada sam uzela mog sina u ruke,stavila ga na grudi,a on me gleda odozdo prelijepim plavim ocima,odmah se najezim kad se sjetim...
ali i moje kolegice mame iz sobe,posto sam porodjena carskim imala sam srecu da su samnom u sobi bile 3 najbolje zene,pomagale su mi u svemu,dodavale bebu prvih dana posto je on bio 4,800kg tezak a ja nisam mogla ustati iz kreveta,nisu ni one ali eto ,smijale smo se toliko da sam mislila da ni jedan konac nece ostati citav,ma bile smo ko sestre bez pretjerivanja i nikad im necu moci zahvaliti
i jedna med.sestra koja nam je pomagala sa dojenjem,nisam vidjela njeznije i strpljivije stvorenje


_____________________________

Mamino sunce - 26.12.2009
Mamin smjesko - 20.01.2015

tema je za 10...
meni je mama, kad god bih je pitala kako izgleda porod, jeli puno boli, govorila da se ta bol, ma kolika bila, zaboravi najbrze...
ja sam bila jedna od sretnica ciji je porod bio zavrsen samo 3 sata nakon prvih bolova...
kad su mi stavili na prsa moju princezu, gledala sam te njene prelijepe plave okice...preslatki nosic...i u glavi mi je odzvanjalo "savrsena je!!!"
kako neko prije mene rece...ljubav na prvi pogled...
shvatila sam sta je prava sreca i sta znaci biti ispunjen...
ne postoje rijeci kojima bi se opisao taj osjecaj...

svakoj zelim laganu trudnocu i porod kakav sam ja imala, a trudilicama da nam se sto prije pridruze na ovoj temi


_____________________________

09.09.2009. najsretniji dan u mom zivotu...

super tema...
nikad necu zaboraviti kad su mi ga dali nakon poroda...tresem se i gledam ga a on se smrko i zmiri ...poljubim ga i pomislim "boze zar je moguce da je ovo moje dijete, i da ovoliko lici na Adnana(mog muza:) ) ...
nakon 4 sata sam opet vidjela i slikala i snimala i tepala mu a one zene me cudno gledale sto je mene jos vise iznenadilo...
i sad imam snimke kad se tek rodio i svaki put se rasplacem kad ih gledam...
e kako vrijeme brzo prolazi a djeca jos brze rastu....

_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

sonja  podsjetila si me na taj osjećaj, hehehhe, ja sma svoga gledala i naglas rekla: hej pa nije ni ružan

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

Kako vrjeme vise odmice sve vise zaboravljam ruzne stvari s poroda a sve vise me neka njeznost oblije kad se sjetim 


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

ena upravo tako nema ruznih sjecanja na porodjaj
moj je doduse protekao brzo i bez problema, sjecam se kako sam je ugledala i pomislila "a majko moja vidi kako je crna"  posto se rodila sa crnom kosicom
i kad sam ja nakon poroda upitla dr i jel to to jer je adna ispala u jednom naponu

_____________________________

mrvica nas obradovala 26.juna 2009.
seka stigla 13.aprila 2012.

_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

Oba moja poroda su bila relativno laka, drugi lakši jer sam bila spremnija , psihički. Prvi sam preplakala.
Iz drugog bih izdvojila predivne babice, koje su dobrim dijelom bile zaslužna za to što sam bila tako opuštena;
svoju sreću jer sam došla do tog čina;
babicu, koja je kad sam pitala dr. kolko je teška beba, jer do tada to nisam znala, kaže: gotovo je, sine, sad, kol''ka je tol''ka je ,
moju radnu kolegicu ,koja mi šalje poruku ohrabrenja dok se ja nalazim na lopti i dišem,
jednu trudnicu, koju sam samo sretala na pregledima, a taj dan smo bukvalno zajedno rađale, ja morala izaći iz rađaone, da bi se ona imala gdje poroditi... i danas smo u kontaktu, takvo iskustvo zbilja poveže ljude;
dr. koji  kad me šije, govori: ljubim te ,smiri se..a ja kažem, ne znate vi doktore kako je to ;
momenat kad  mi stavljaju bebu na grudi, još dok sam ja na porođajnom stolu...

Sjecam se kako je babica rekla: dajte trakice ( ili tako nesto) da joj vezemo kikice, u toku poroda, a ja se sva pogubila,kao je l'' me to zeza i naravno svaki sekund poslije toga je prelijep , a mozda glupo zvuci ali sjecam se kako sam se super osjecala kad sam lezala ono prekrstenih nogu odmah poslije poroda i docepala se mobitela pa zvala sve redom, a niko njie vjerovao da sam se porodila,hahahahahahaha

moje najljepse sjecanje na porodjaj je bilo kada su mi donijeli moje malo pile onako umotano kao sarmicu a ona me gledala svojim preslatkim okicama kao neka matorka taj pogled nikad u zivotu necu zaboraviti i naravno tu srecu!