odlicna tema...meni su bolovi trajali cijelu noc od 23.00 do 10.30 ujutro kada se malena rodila,ali i pored  toga porod mi je ostao u prekrasnom sjecanju...
sjecam se trenutka kada je izasla i proderala se odmah ...prekrasan osjecaj...pa kada su je okupali i donijeli...cijeli taj dan i noc proveden u bolnici nisam spavala...pricala sam joj svo vrijeme...to je doista ljubav na prvi pogled...da i kad je suprug dosao po nas,mi izasle...sjecam se,nas troje u hodniku zagrljeni,dragi se rasplakao...
suma-sumarum...za mene je porod bio predivno iskustvo

Ja se sjecam,kad sam ostala u bolnici(prvi porod),MM i ja se oprastamo(on morao na posao),da su mu oci zasuzile,a i ja sam se rasplakala,ali od srece
A drugom porodu je prisustvovao,i presretan je Mada me i dan dans imitira kako sam vristala i kako sam govorila:mogu li vise tiskati,moram tiskati

ja bih samo tiho da prokomentarisem kako je tema a i vasi postovi divni

_____________________________

jos uvijek sretno samujemo

"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."

Već sam pisala da mi je porod bio lak i skoro bezbolan a sjećanja su mj svježa ko da je juče bilo. Onaj moment kad sam ga vidjela, malog, skupljenog bila sam sva pogubljena je li to onaj mali nemirko što me šuto i skako da ga čitav projektni vidi(u trbi naravno), razne emocije su me preplavile sreća, ponos....a onda  mi je babica raskopčala spavaćicu a doktorica ga stavila na grudi, a moj mali nemirko se priljubio i sluša moje, od sreće, pomahnitalo srće. Doktorica je bila i glavni fotograf jer muškarci u gračaničko porodilište ne mogu ako nisu doktori.
Takođe i onaj trenutak kad smo ja i Tarik otišli do sobe za pripremu(do tu su mi muža prošvercovali) i kadga je Emir vidjeo, prelijepog, još po malo uplašenog.
PS prije nešto više od godinu dana jedna od pomenuti slika je digla veliku prašinu na RR.

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Ja sam jedna od onih sretnica koje su imale potporu svojih muževa na porodu. Kad sam ulazila u kadu, čekao me je u bolničkom odijelu, sa nekim posebnim sjajem u očima. Kad bi počela nepravilno disati, zaustavio bi me i pokazao ispravan način, masirao mi je leđa i hrabrio me. Bili smo sami u sali gdje je kada, atmosfera je bila smirujuća, čekali smo našu curicu. Govorio je: Još samo pinkica i Laura je kod nas...bolilo je kao sam vrag, ali uz njega je sve bilo lakše. Kad je izgon počeo, prvi je rekao:Vidim kosicu!
Jooooj, kad se Laura rodila, stavili su mi je na grudi i dala sam joj pusicu u kosu i odnijeli su je....samo sam pratila pogledaom kuda ju nose, a muž je hodao za babicom i snimao malenu. I kad sam bila na pravom stolu za rađanje, kad su me pregledali, on se nije odvajao od malene kad su ju kupali i tretirali pupak...
Kad sad pročitam post, izgleda kao oda mm, ali s njim je iskustvo poroda potpuno.

_____________________________

Laura je u mom naručju!

Tema mi se jako dopada. Svaka cast na izboru

A ja cu spomenuti samo jedan trenutak koji pamtim kao da je bio prije 5 minuta. Kad su moju djevojcicu stavili na moje grudi htjela sam je zagrliti. Ali se sjetih da mi ruke nisu sigurno ciste i da je ne bih trebala dirati. Ona nije bila ni modra, ni smezurana. Njena koza je bila svijetlo ruzicasta, zategnuta. Stavili su mi je na grudi a glava je bila okrenuta tako da sam mogla vidjeti okice. Kao da je spavala. Prva pomisao je bila Boze kako je samo lijepa. Poljubila sam je tri puta u glavicu i ljubila bih je jos da je nisu tada uzeli. Jos uvijek osjetim njenu mekanu kozicu na usnama. Pamticu to dok sam ziva, bas kao da je bilo prije 5 min.


_____________________________

Nasa princeza je rodjena 3.9.2006, a mladja princeza i princ rodili su se 29.12.2009.

Ja ne mogu ništa napisati, jer plačem k'o luda kad čitam ove priče. Evo sad  mi suze same teku
Jooooooj kako su lijepi osjećaji nakon poroda, želim svakoj ženi da ih doživi


_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

nazalost nemam tako lijepa sjecanja kao vi kad ste tek rodili,pa vam bebu dali meni su moju odma odnijeli isti cas.
Al sto cu se rado sjecat je to kad su mi ga nakon 4dana donijeli iz inkubatora,to je bila prevelika radost suze ma osjecaj za neopisat kad su mi ga dali u narucje ,da doji a on malim okicama me gledi,gledi sav zbunjen ,konta jel ovo moja mama heheh bio je presladak dusa moja lijepa
i poce jest to je bio prelijep osjecaj kojeg cu pamtit uvijek

< Poruku je uredio felix -- 15.10.2009 16:47:47 >

Hvala suzi

felix i moju Azricu su odnijeli u inkubator odmah, ali su mi je ipak prvo stavili na grudi. Sutradan ujturo sam sisla u dio zgrade gdje su inkubatori i isla sam svaka 3 sata. Jesi li ti porodjena na carski pa nisi mogla hodati!!


_____________________________

Nasa princeza je rodjena 3.9.2006, a mladja princeza i princ rodili su se 29.12.2009.

suzi nedaj se. To su lijepa sjecanja. Ja sam nakon par dana u dnevnik pisala o osjecanjima i kako sam tada gledala Azric. Sada kad to citam ne mogu vjerovati koliko je to puno topline i osjecanja. 

_____________________________

Nasa princeza je rodjena 3.9.2006, a mladja princeza i princ rodili su se 29.12.2009.

Tu noc,cekala sam jedva da porod pocne ali se zavrsilo carskim rezom.Nisam se bojala,nisam bila ni u panici sta ce i kako ce biti-samo sam cekala trenutak da vidim moga decka.Bio je tako sitan,kad su ga izvadili iz stomaka nije plakao,prvo se popiskio na sviju i onda zaplakao-taj plac je nesto najljepse sto sma ikad cula.

Zamotali su ga u peskir i dali MM.Prisao mi je kod glave da pomilujem bebu i poljubim.Sreli smo se 6 sati poslije toga.Nista mi nije ostalo u ruznom sjecanju,nemam cak ni ranu na koju bih se zalila jer je sve u redu.

Zelim da molitve nasih trudilica budu uslisene i da nam se pridruze na ovoj temi

_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Ja sam imala uzasno tezak porod, u bolnicu dosla sa kontrakcijama na pet minuta a porodila se za 24 sata, zadnjih pet sati na dripu.
ALI...
Onaj osjecaj kada su mi ga  stavili na prsa...  sive okice koje me glede u cudu... jutro poslje, kada sam se probudila a on pored mene pajki... to jutro se i prvi put nasmjesio... onaj osjecaj kada sam ga prvi put stavila na siku da hapi... prva posjeta babe u bolnicu da donese mami dorucak ... sreca u ocima i sutnja... izlazak iz bolnice i ulazak u kucu...

Osjecala sam se ko kraljica!

Sutra bi za njega opet sve prosla... ma sto puta bi ga sebi rodila...


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Drage moje......

Hvala vam puno, puno....Evo kako se blizi rodjendan ja se sjecam prosle godine u ovo vrijeme - kao prvo bilo je ljeto , a termin je bio 10.10, ja rodila devet dana poslije.
I vjerujte da sam ove godine, tog dana pomislila kako je Bilal trebao slaviti rodjendan devet dana prije
da ne govorim o danu koji se priblizava, prvog rodjendana.
Meni jednostavno u sjecanje navire svaka minuta bas svaka i ne znam da li je to nostalgija, ili nesto drugo ali znam da se totalno najezim i suze mi krenu kada pomislim na sve sto se desavalo..Od dana kada sam zadrzana u bolnici zbog prenesene trudnoce, pa do prvih bolova, kontrakcija, muza koji je bio svo vrijeme uz mene..
I mog pileta kada je izaslo na mene, kada sam ga osjetila na grudima, njegovu toplinu..A povrh svega kada se sjetim kako je mali bio tada..Evo i ja placem, Suzi, ne znam sta da ti kazem sam razgovor o ovome tako nas vrati u to vrijeme, nadam se da si se uspjela savladati da ne zaplaces
Ne znam kako vi, ali ja nakon svih vasih postova osjetim zelju da izljubim, izgrlim svoje maleno, koje bas i ne voli da se mazi, ali moram makar malo...

_____________________________

Nova sam na forumu i pozdravljam vas sve :)

za temu! Isplakala sam se citajuci vase price!

Ja sam se uzasno bojala poroda, bila sam totalno isprepadana i kad sam usla u deveti mjesec stalno sam osluskivala hoce li me sta zaboluckat . Na kraju sam imala hvala Bogu stvarno lagan porod, samo dva sata najjacih bolova i sjecam se kad je maleni izletio (ali bukvalno izletio) da nisam mogla vjerovati kako je sve lagano proslo. Babica mi ga je odmah onako zelenog i sluzavog stavila na prsa i to je momenat kojeg se najradije sjecam. Prvo sto sam tada primijetila jeste da ima oblik noktiju kao moj muz
MM je nakon nekoliko sati dosao da nas vidi, bebac tad nije bio tu pa ga je babo vidio tek naredni dan. Nije plakao od srece, nije se smijao, samo je cudno buljio u njega i zagledao ga kao da ne vjeruje sta ima u rukama. Prvu noc u bolnici proveli smo u bezuspjesnom dojenju i gledanju jedno u drugo - svi su mi govorili da tek rodjene bebe ne vide, ali ja odgovorno tvrdim da smo se gledali
Sve vezano za porod mi je u lijepo sjecanju i kad bi svaki bio takav, voljela bih imati troje djece.
I da, zavoljela sam malenog cim sam ga vidjela, a svakim danom volim ga sve vise i vise, to je najljepsa ljubav na svijetu. Svakoj zeni zelim isto!

Baš fina tema ...hajdemo izbrisati sve one muke i urezati samo ono što je lijepo...Najljepši osjećaj je prvi susret sa bebom ...
Kad se samo sjetim kako je izgledao malen, crne kose i čupave, nisam mogla ni zamisliti da će moje dijete tako izgledati, samo sam govorila "aaa kako je lijep" te ga poljubila i suze su krenule od sreće... babica mi ga je donijela na par sekundi i morali su ga odnijeti...Jedva sam čekala sutradan, onako umorna poslije poroda nisam mogla spavati iščekujući ponovni susret sa svojom bebom. Eh kako smo se grlili i mazili a ja sam toliko lila suze da su me upozorili da to ne radim zbog mlijeka... Tata je tek kroz 5 dana doživio pravi susret sa bebom i dugo, dugo bi ga gledao, držao u rukama i divio se tom malenom stvorenju, po sto puta bi ponovio "vidi mu prstića"...

< Poruku je uredio Breskva -- 15.10.2009 22:50:31 >

Pozdrav svim forumašima čitam vaša iskustva sa porođajima i žalim što nisam i ja iskusila pravi porođaj.Ja sam svoju djevojčicu rodila carskim rezom okrenula se na zadak pred porod tako da sam ja prespavala njezin prvi plač ali neka je ona ipak meni živa i zdrava.sada joj se bliži 3 rođendan

_____________________________

--------------------------------------
Mamino sunce se rodilo nov.2006
---------------------------------------

Ja sam juče rasplakala se pišući i onda fail eror, poludila sam, jer tako sam se bila zanijela i svašta napisala, danas na žalost nemam te inspiracije, ali pokušaću da eto barem bude slično kao jučerašnji post.

Trenutak kada je moja Lali zaplakala je nešto neopisivo, i sada me jeza hvata na taj momenat, a onda kada su mi je stavili na prsa, Bože mili, pomislila sam da se haris smanjio, Harisova glava orginal. Tog momenta postala sam najsretnija žena na svijetu, dobila sam svoje čedo, koje živo i zdravo, porod prošao dobro, mada sam se namučila, ali sve se to zaboravilo, i naravno momenat kada moj muž haman pada u nesvjest, jer zaboga nije jeo dva dana pa mu pozlilo, hahahaha, ko mu vjeruje, niko, ma muškarčina se prepao kao i svi ostali, samo neki se okliuzne, neki ne, heheheh.

Helem, momenat poroda u mom sjećanju je jedan od najljepsših trenutaka u životu, jer ne mogu reći da je najljepši, sve sve onda što dolazi iza toga sve je ljepše od ljepšeg.

čuj nisu ti odmah dali bebu, a gdje si se to porodila, ni meni nisu odmah donijeli bebu u "sobu" zbog teškog poroda, al čim se rodio stavili su mi ga na prsa i malo na sisu

_____________________________

08.02.2007.
23.04.2010.
mama rodila svoje kolačiće

Ni meni ga nisu dali odmah,imala težak porod valjda bio izmučen.
Kad se rodio očistili ga,izmjerili,ocijenili,nakon toga mi ga pokazali i odnijeli .
Zato je meni lijepo sjećanje na porod par sati poslije,kad su mi ga donijeli i stavili na grudi

< Poruku je uredio manuela -- 16.10.2009 10:36:25 >

_____________________________

A- Februar.2017.
E- Oktobar.2008.

Uh nemam ni ja tako lijepa sjećanja na porođaj,porađala sam se 3 ili 4 dana i na kraju su zbog uskog rodnog kanala radili carski rez a ja sam od izmorenosti poslije operacije spavala jako dugo...
Čim sam se probudila odmah sam im tražila da mi donesu bebana.
Nikada,dok živim svojim životom neću zaboraviti njegov pogled i miris kad su mi ga donijeli.Bio je tako sladak!Gledao me svojim malim okicama i nije skidao pogled s mene.Kada sam ga stavila da doji on je idalje malo sisao a malo gledio u mene onako preko oka.Ma osjećaj je fantastičan.


_____________________________

Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.

ja sam rodila na carski. bio je hitsn jer su bebi poceli opadati tonovi srca. sjecam se da sam na operacionom stolu plakala......sljedece cega se sjecam je kako se derem i pitam za svoje dijete. nisam se bila ni skroz probudila. kada su mi ga pokazali i rekli da je sve u redu, pocela sam plakati. to sto sam tada osjecala ne moze se opisati rijecima..........ljubav moja..........

_____________________________

Wenn aus Liebe Leben wird, dann bekommt das Glueck einen Namen : EMAN!!!!!