Htjela bih vam ispričati svoju priči i svoje nedoumice, od prijateljica se ne mogu ni jednoj povjeriti,jer znam da mi ne bi mogle pomoći i bojim se da bi ispričale dalje, pa se mile moje obračam vama!
Oprostite na duljini posta, ali sam željela sve napisati, ako vas još sto zanima pitajte!
Ida napomenem da ni ja nisam med i mlijeko, ali ja bar priznam da sam takva!
Naime, mi nismo u braku, ali kao da jesmo, u vezi smo 10 godina, živimo zajedno 3 godine i planiramo klinca!
Prvo želim reći da je moj dragi inače divan, pažljiv i pun ljubavi prema meni, sve što si jedna žena može poželjeti! Bio bi savršen muž i savršen otac! Stvarno ne mogu naći riječi kojima bi ga najbolje opisala i nahvalila- ma predivan je!
Ali kad se posvađamo, s time da mogu reći da su naše svađe uvijek (od samog početka veze) bile žestoke - mogu reći da su s godinama blaže, oboje smo tvrdoglavi, ali bi si poslje toga bili najbolji. On ima neko pravilo da kad ga povrijediš, on ti mora barem tri puta više vratiti-ne bira riječi, izgovorimi takve ružne stvari, makar znam da to ne misli, nego to govori u naletu bijesa, sve jedno me jako boli i još kad vidim onaj njegov hladan pogled-kao da me stvarno mrzi...O bacanju stvari u zid i da ne govorim...ali ja ga već predobro poznajem,pa se sada najčešće u takvoj situaciji smijem, jer sam rekla da sam dosta proplakala radi toga, a njega to još više ljuti...
Postoji još jedna stvar-mislim da je on toliko opterečen svojim lažima oko svog studiranja (preda mnom nema tajni meni je priznao istinu i ja mu želim biti podrška, ali se ipak još uvijek nadam da će završiti fakultet-ne radi titule nego da bolje živimo), naime on laže svojim roditeljima da je predao diplomski i da čeka odgovor od profesora, a prava istina je da je još na trećoj godini, a ima još i četvrtu-pa je vjrojatno sad svjestan da je pred zidom i da je pitanje dana kad im sve mora priznati! Nije stvar u tome što on to neće završiti, već u tome što im je tolike godine lagao (prvo da je upisao četvrtu, a onda i dilomski-to traje godinama)...
Zadnja svađa je bila jučer, poslje koje mi je rekao da više ne želi biti sa mnom u vezi, da možemo biti prijatelji i da trenutno ne osjeća ništa prema meni, na to sam ja rekla da ću se spakirati i otići k svojima, na što je on rekao da me on nikuda ne tjera i neka ostanem! Normalno razgovaramo, spavamo u istom krevetu, samo nema poljubaca i seksa... Ja znam da me on voli, i mislim da s time na neki način kažnjava samog sebe...navećer smo gledali film u boravku i on je sam otišao u sobu po dekicu da me pokrije i po noći sam osjetila par puta da me je pokrivao, mislim da bi ga baš bilo briga za mene da me ne voli...
Šta vi mislite???
Ne zelim ga ostaviti jer ga volim ludo i nekako mislim da će sve to nestati kad prizna svojima...
_____________________________
Ja 32, dragi 33 godina i jako, jako želimo našu prvu bebicu!
ja: visok testosteron (PCOS)
on: asthenozoospermia