a ti mene rasplakaaaa  hwalla i tebi a i drugim dragim frendicama koje me ovdje razumiju...moja mama zna za ovo,i jedna frendica,nitko vise,eto sada znate i vi,lakse mi je:)  zato se zgrozavam nad nasilnim scenama,samo me produ neki trnci kroz citavo tjelo,stresem se...jednom mi se desilo da u toku odnosa sa mm da me je on malo jace samo pomjerio za ruku i da sam ja plaka ko kisna godina,pitao me sta mi je,a nije znao da me isto za ruku uhvatio i......  nikada nisam imala hrabrosti recu mm za ovo,mislim da me nebi razumio,nije njegova ljubav prema meni tolika da bi on sve to shvatio   nazalost

_____________________________

25.08.2010
Selina, pile moje malo

Tako ti je to, prijatelju znaj
danas ili sutra svemu dodje kraj
nema vise nade srce da je nadje
sve su moje druze, potonule ladje...
01.04+++29.04---- :(

elkina_mala, stvarno mi je zao sto si bila zrtva nekog bolesnika. Vjeruj da ce ga stici Bozija ruka, jer od nje niko nije pobjegao, niti ce. Ljubim te.

_____________________________

Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.

S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.

imam strah od rata i svega vezanog za to jer sam provela 6 dana u logoru i to je toliku traumu ostavilo na mene.Da ni dan danas ne smijem sjediti na stolici ako iza mene ima otvoren prostor,najradije biram stolice kod zida,ne volim previse buku,autobuse .A od price o ratu nocima ne spavam,stalno imam nocne more.I imam bukvalno fobiju od cet...a

Tako mi je zao draga. Ne znam sta pametnije ili osjecajnije da kazem...


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

hvala ti  ena,to je jednostavno nesto sa cim covjek nauci zivjeti i sto ostavlja poslijedice za cijeli zivot ma koliko se mi trudili to zaboraviti potisnuti ali je tako.
I zato se sa svima suosjecam koji imaju bilo kakav strah ili fobiju,od nebitno cega jer znam kakva to moze biti kocnica u zivotu.

ja se bojim aviona mislim voznje u avionu al sta cu jbg moram ici u bosnu

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

Zaista, ali od srca, se divim ljudima poput tebe. Da smo u nekoj naprednijoj zemlji o tebi bi novine pisale i psiholozi vrsili ispitivanja i pisali knjige o tome kako zivis nakon tog soka.

Ja imam takodjer ratno iskustvo ali sam to prebolila izgleda dok sam mala bila, jer nakon sto su nas istjerali iz naseg sela ja sam sedam dana bila u bunilu, uopste ih se ne sjecam, mama kaze da sam bila u nesvjesti, samo spavala i povracala. Vjerovatno je to bila neka faza "ciscenja" i mozga i organizma od traume. Doduse, ostao mi je strah od buke. Petarde i grmljavina me izlude.


Zene, svaka vam cast, svakoj od vas, sto ste prezivjele tako strasne stvari a uspjele ostati normalne i danas ste kompletne osobe, mame, osobe sposobne voljeti, poklanjati njeznost i zivjeti normlanim zivotom.



_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Kad sam bila curica od 7 godina, u nas stan su upali vojnici (neki..) i odveli mog tatu..
nikada necu zaboraviti taj osjecaj prestravljenosti, nemoci i tuge.
Radi toga sam narednu godinu dana vristala u snu.



_____________________________

♥ Masterpiece - 03.09.2009.♥
Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer su svi drugi razlozi gluplji.

E ovako: Kad sam imala 11 god. u moj rodni grad je upala vojska(ovaj sada rat).... Da napomenem da su svi mjestani napustili grad, a mi nismo mogli jer mama nije htjela ostavit svoje stare roditelje.... Sjecam se kako smo nili sakriveni u stubistu, potom je uslo par vojnika i odveli su nas.... Pored nas je bilo more vojske, pljuvali su po nama, jedan covjek je mome didi prislonio pistolj u prsa i htio ga ubiti no ovaj drugi koji je poznavao moga tetka mu je sklonio pistolj ili pusku ne sjecam se vise i rekao da se odmakne....... Odveli su nas u jednu prostoriju i tu smo bili zatvoreni par dana s tim da smo jeli i pili ono sto je bilo u tom stanu odnosno prostoriji.... Ulazili su razni vojnici, jedan nam je oborio stol ispred nogu i rekao kako smo mi pobili sve njegove(valjda je mislio na nasu naciju).... Sutra ujutro je dosao nas tetak koji je bio u armiji s jos nekim jaranima i odveli su nas tj.spasili.... Za nama su galamili sjecam se kao da je bilo juce: Ustase pobjegose!!!! A to vece su nas htjeli ubiti....... I dan danas imam razne strahove i puno ih je upravo zbog ovoga.... Jedno vrijeme sam krivila i mamu sto nismo otisli kud i svi ljudi nego smo ostali??? Kad se danas sjetim moglo je biti i gore.... I zato danas mrzim cuti one rijeci, ustase, balije itd.........  Poslije zato se toliko bojim rata, moja mama kaze da vise nebi docekala ni jednu vojsku kakva god bila... Ima toga jos ali ovo je dio price.....

_____________________________

Imam dva zlata, to su Nika i njen tata -:)

ne ponovilo se...


_____________________________

♥ Masterpiece - 03.09.2009.♥
Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer su svi drugi razlozi gluplji.

žao mi je zbog raznih stresova i strahova koje ste doživjele
ja sam isto imala bezbroj u životu ali mislim da nijedan nije ostavio posljedicu na mene u vidu kasnijeg straha, bilo je sve momentalno,  sve te strašne stvari su me ojačale
Za sebe mogu reći da sam jaka osoba, nisu me ubile neke stvari, ojačale su me
Jedino što primjetim i smatram čudnim u mom ponašanju je strašna nelagoda kada čujem zvuk sirene hitne pomoći, inače se ne dam
Preživjela sam mnogo teških dana, jedan rodjak u jednoj mojoj teškoj  životnoj situaciji mi je rekao: ti nisi moja sestra, ti si moj brat
 

< Poruku je uredio veeseelaa -- 9.10.2009 1:54:26 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Kako ste sve vi hrabre zene!!! 
Ostala sam bez teksta na ove vase strahove...
Zao mi je iskreno zbog ruznih dogadjaja, necu imenovati ni jednu, jer svaka prica je potresna na svoj nacin.
Saljem gomilu mojim hrabrim curkama!

Hm,,,moje strasno iskustvo kojeg sam se sjetila tek kad sam imala mozda 14 godina...
Ja i moja jaranica bile smo djeca mozda nekih 6 godina, i i grale se.Naiso je neki covjek, nizak, tamnije puti, kovrcave kose, ma isti Zeljko Bebek , i ja ne znam kako, odveo nas dvije negdje dolje u livade. Samo se sjecam da smo sjeli na travu, i on je meni reko hodi da ti nesta sapnem: Hocemo se igrat jedne igre, Koje, Pipanja ja sam mu rekla mi se ne znamo toga igrat (mada nisam ni znala sta misli, ali osjetila sam, tako mala neku opasnos) povukla jaranicu i potrcale smo jako brzo
Ni sad mi nije jasno zasto on za nama (HVALA BOZE) nije posao
Eto to je jedno jako ruzno iskustvo
U Sarajevu su nas jednom pratili neka dvojica, ja sam izvadila telefon i kao pricala s bratom: Hej buraz, ah tu si, evo skreni desno pa ljevo...i oni su otisli...

_____________________________

Ti si zelja iza koje druge zelje nema

Zao mi radi tebe i svih zena koje su pretrpjele bilo koje strahove, sada kad pogledam kako rulja huliganska razbija tudje gradove, mlad covjek pogine, radi takvih moze opet da bukne rat, a nastradace jadni nevini ljudi...
bas je ovaj dan tmuran...

_____________________________

Ti si zelja iza koje druge zelje nema

Draga lely, ja u porodici imam jako blisku osobu sa "istim ili slicnim" problemom! Dobro je sto si suocena sa svojim problemom! Ukoliko ti treba broj jednog dobrog psihologa (specijaliziranog - upravo vezano za tvoj strah), kontaktiraj me preko pp-a!
Moj ti je savjet, je da se za pocetak sazivis sa svojim problemom, kada pocnes raditi "zamisli" najsigurniju rutu za odlazak i povratak na posao, uvijek sacekaj u mjestu ako nema nikoga da neko naidje pa kreni uz te "ljude"! Za pocetak izbjegavaj nositi "tasnu", sada ce i ruzno vrijeme, pa i u mantilu i u kaputu hvala Bogu ima dzepova!

I da, postepeno ce ti biti bolje, jer ces upoznati svaki "kamencic" svoje sigurne rute! Postepeno (kada strah toliki prodje, mijenjaj metar, po metar svoj put do i od kuce na posao)!

To ce mila biti dobro!

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Moje zenice,pa toliko nas je sa ti mekim strahovima i uzasima u glavi...opet kazem hB pa se ziva glava sacuvala...
Tako mi je zao sto ste prosle kroz tako ruzno iskustvo i nikad se nikom ne ponovilo.

Skvo-mila meni se ovo desilo podavno 4-5god. i hB opet sam dobro,mada se ne zelim sjecati tog ruznog osjecaja poslije te situacije.
Sada sam dosta slobodnija,ali opet kazem rijetko gdje i dem sama,uvjek je mm sa mnom ili ako nista moje zlato,ma i uz njega sam nekako sigurnija.Samo mi je bitno da nisam sama,a znam da me niko ne moze nadgledati 24h.
To sto si rekla za torbicu si u pravu,ja poslije tog dogadjaja sigurno nisam nosila torbicu pola godine nigdje,imala sam fobiju od torbica.
Ma nekako cu i to pregurati jer mislim da je to jos ostalo da se rijesim tog straha za sva vremene...
Hvala puno mila na podrsci,a ja vam svakako javim kako napredujem,ali kad pocnem raditi,jer sada sam OK (mada puno razmisljam sta cu i kako cu ).
-evo jedan zagrljaj podrske i za ostale zenice....

Mislim da sam vec bila trudna kad sam ujutro u 7 krenula na posao i ugledala finu macu i pocela joj tepat. odjednom iza sebe cujem glas strava dubok kaze: fina maca, jelde
reko': jest
kaze on: tvoja je sigurno ljepsa
ja prvo šok, pa ga pogledam, on grmaljčina ko izvaljen iz brda
ja: ''mrš'' i trk do tramvaja
dakle toliko sam se prepala da na poslu rijec nisam progovorila a i par sedmica poslije me cimerka pratila na posao


_____________________________

♥ Masterpiece - 03.09.2009.♥
Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer su svi drugi razlozi gluplji.

ma pusti budaletinu vulgarnu...
Ne znam sta je s tim ljudima, bolesno majke mi...
Bas te briga, zaboravi to

_____________________________

Ti si zelja iza koje druge zelje nema