E ja se bojim upravo svoje reakcije kada bi se sta desilo,jer znam da su mi se tada oduzele noge,da sam vristala a sebe nisam ni cula kako treba,da su mi ruke pocele trniti...ma joj strasno...a da ti ne pricam kako ne znam ni u cemu su bili a bili su udaljeni par metara od mene...Do duse mozda bi znala da sam htjela o tome razmisljati kada je sve bilo frisko,ali nisam,a sada je ipak prolo dosta vremena da bi se bilo cega mogla sjetiti.

Ti si tu super reagovala,mada nikad ne znas kakva je budala taj sto te napada....ma nek nas Bog sacuva od ovakvih iskustava...

< Poruku je uredio lely -- 8.10.2009 23:08:50 >

Mene je kao vrlo malu (možda nekih 6,7 godina) jedna ciganka uspjela odvuči na jedno odvratno osamljeno mjesto i par sati me je tamo držala i fizički i psihički maltretirala...sad kad o tome razmišljam bilo mi je grozno i zaista ne želim u detalje o tom odvratnom događaju, ali mislim da sam dobro to nekako sve psihički podnijela s obzirom da se svega toga danas rijetko sjetim...jedino je ostao strah od cigana, baš mi nisu nešto po volji...

_____________________________

Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.

Ljubav, 25.06.2009.

lely ja ni ne znam sta je on htio...napasti me,odvuci me u auto...a sta je htio taj drugi neko...nemam pojma.
na pocetku sam razmisljala o tome dugo vremena a sad vise ne...

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

ovo je jedna od najgorih prica koje sam cula...ko te nasao
jao kako mi je zao
bas si me natjerala u suze

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

Iako je ovdje rijec o strahu, o necemu ruznom, drago mi je da nisam sama i da ima istih kao ja. Nemojte me shvatiti pogresno. Moja prica je ovakva:

Kada sam isla u srednju skolu, pa poslije jednodevne ekskurzije, ekipa iz razreda i ja odlucili smo super dan nastaviti u diskoteci. Tamo sam ostala do 02h, a kuci sam se morala vratiti sama, koja je bila podalje. I prije sam hodala u ta doba sama i po mraku i nikad nije bilo problema. Sve do jednom...
Vracajuci se tako cula sam kako je stalo auto iza mene. Zalupila su se vrata od auta, okrenulo se na putu i otislo. Osjetila sam kako osoba koja je izasla iz auta ide iza mene. Shvatila sam da smo na ulici ta osoba i ja same. Uhvatio me neki strah. Kako je on koracao i nogom zapeo za tlo, tako sam ja od straha poskakivala, ali bukvalno. Polako sam se pomjerala u lijevu stranu trotoara kako bi mogao proci pored mene. Posto je ulica bila osvijetljena vidjela sam njegovu sjenu kako isto tako ide u lijevo i hop, uhvati me za dupe, ali bas jako. Okrenula sam se i odgurnula ga od sebe iz sve snage i upitala sta to radi. On mi je prisao i pitao kao znamo li se. Kazem mu da ga je sram sto tako radi i jos pita znamo li se. Onda nastavlja da me ispituje ko su mi drugarice sto su bile sa mnom, govori gdje nas je sreo, pita me gdje zivim... Lik me cijelo vece pratio. Ja sam od straha sve mu odgovarala tacno. Vidjela sam da cu tu na ulici zavrsiti svoje. Poslije mi prodje kroz glavu kao da rijesim stvar diplomtijom, da to malo otegnem. Kazem mu mirnim glasom, prijateljskim, kako me uplasio i da mu nije bilo fer sto je tako postupio i pitam ga gdje zivi. Drsko mi odgovori kao sta me briga. Opet ja s njim fino i onda se on meni izvine i kaze gdje zivi. Kazem ja njemu da tu imam dosta drugova, a nemam pojma nikog. Poce on nabrajati neke likove, kazem mu da sam super s njima. Tako se mi raspricali, kad zacuse se neki glasovi iza nas i on odjednom nestade.
Nastavila sam kuci sama i neprestano razmisljala o tome. Naidje opet auto, stade neki decko kojeg sam znala iz vidjenja i pita me da me odveze kuci, kazem mu da necu, jer kad sam maloprije prezivjela, da cu sve prezivjeti. Otisao je, a ja sam pocela plakati. Plakala sam cijeli put do kuce i osjecala taj dodir na sebi. Svasta sam razmisljala.
Sutradan sam isla do grada po danu i osjetila kako se neko zatrcao iza mene i uhvatio me za rame. Nisam ni vidjela ko je, ali sam opsovala majku. Bio je moj drug. Pitao me sta mi je. Rekla sam da nije nista, ali da mi nikad tako ne prilazi iza ledja.

Od tada imam strah da neko ide iza mene. Uvijek imam osjecaj da ce se ponoviti to isto i uvijek imam osjecaj tog dodira. Nekoliko puta sam se glupo ponijela mislivsi da ce me neko napasti, jer je taj neko slucajno isao iza mene i zapeo nogom za tlo, a ja bi pocela trcati glavom bez obzira, dolazila kuci blijeda, bez glasa i drhtajuci. Ne volim da iza mene ide bilo ko. Taj strah mi je usao u kosti. Zene koje su ovo dozivile znaju o cemu pricam. Do tada se nisam bojala niceg, a poslije svega. Svakog susnja se bojim.

Da bude ironicno, tog momka sam par veceri poslije srela i s druge strane ulice mi mahao kao da smo stari znanci.

Pitam se sta bi sa mnom bilo da nisu se zaculi ti glasovi.

_____________________________

Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.

S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.

Mila, nemoj biti tužna...pustila je ona mene na kraju jer sam joj rekla da ću se vratiti...nevjerovatno kako mi je povjerovala, ali meni ni dan danas nije jasno kako sam mogla biti tako naivna....sjećam se dok sam išla kući, a bez obzira što sam bila stvarno mala razmišljala sam o tome kako sam mogla biti glupa i pasti na njenu priču...mislim da sam na kraju izvukla i neku pouku...


_____________________________

Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.

Ljubav, 25.06.2009.

ne znam smijem li vas malo nasmijati: ako sam ja prevazišla strah od duhova-svi će sve pravazići
mane je moj stariji brat od malih nogu "maltreitirao" duhovima i čudovištima, a ja sam naravno vjerovala starijem braci
pa sam vjerovala u duhove, dugo dugo dugo-jedva sam se kutarisala toga
a, još kad gledam one serijale o dokazima da postoje duhovi zlo mi dođe i oko onih posrednika sa onim svijetom-nigdje veze

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

mynxlee-strasno ....znam taj osjecaj,mada sam sada super u odnosu na protekle godine,ali sto ti rekla taj strah ostaje i najgore je sto se vraca....

Mya-81-e ovo je bas vrhunac,nedao Bog nikome,sigurno je bilo strasno i to pogotovo za djete...uh...

a, moram napisati za svoj prvi post da je onaj lik vidno bio pod uticajam ali čega nemam pojma-što je dodatno otežalo sve to, da je bio normalan vjerovatno bih i ja smjelije nastupila

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

oj nek je samo proslo i nikad se ne ponovilo,a ovi moj (cuj moji ) nisu bili ni pod kakvim uticajem i mogu reci da imam srece sto su pobjegli kada sam vristala,ma samo da me je jedan dotakao prstom pala bih ko svijeca cini mi se...

pa jel se i ti bojiš cuka kao i ja, ali mene nije ujeo,  jest me napao, vučjak veliki odvratni

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

znaš kako si me nasmijala

< Poruku je uredio acudesa -- 8.10.2009 23:40:24 >

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

imala sam 15 godina,kada mi se to desilo:(
taj "nazovi covjek"  od 50 godina me napao,htjeo me silovat  nakon mog moljenja da me pusti i kada sam rekla da cu svima reci,onda me pustio,pobjegla sam vani,^plakala ko kisa,sama sebe mrzila./..onda sam se vratila unutra,mama je dosla hB nekako brzo,ja sam se okrenula na drugu stranu kreveta i plakala..nisam vise bila ista osoba...sve je postalo mracno,na svaki zagrlaj od bilo koga  sam se zgrazavala...onda sam jednu noc mami (koja je znala da nesto nestima) rekla" mama mom prijatelju netko napao curu,htjeo je silovat i svasta nest "mama" pa sine,sta ces ti tu,zasto onda ti places ,nemozes joj pomoci" i onda sam ja pukla "mama pa ta cura sam jaa  i moja mama se onesvjestila...eh zamisliite kako je meni bilo prvu bracnu noc...

< Poruku je uredio elkina_mala -- 8.10.2009 23:57:57 >

napravila si gresku i nisi stavila na anoniman
bilo bi ljepo od nekog moderatora kad bi o mogao da popravi jer vidimo da ne zelis to tako ocito djelit sa nama i sto je razumljivo
...zao mi je

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

Mila ovo je strasno,ma prestrasno...nemam rijeci...gad jedan..
Najgore je sto ni sami ne znamo koliko takvih slucajeva ima,a ovo je stvarno za ubiti ...

< Poruku je uredio lely -- 8.10.2009 23:53:50 >

da lulu,neznam kako biti anonimna :( grr gotovo je sada:( nema veze jbg

_____________________________

25.08.2010
Selina, pile moje malo

Tako ti je to, prijatelju znaj
danas ili sutra svemu dodje kraj
nema vise nade srce da je nadje
sve su moje druze, potonule ladje...
01.04+++29.04---- :(

bilo bi lijepo da se to ispravi.... Ali iako ne nista se nece promjeniti, mislim necemo te gledati drugacije nakon ovog posta, svaka cast na hrabrosti A takvim ljudima treba odrezati onu stvarcicu pa nek se onda...

_____________________________

Imam dva zlata, to su Nika i njen tata -:)

 leli on je bio oko 50 godina,ima 3 sina naj stariji 26 god,naj mladzi 20

_____________________________

25.08.2010
Selina, pile moje malo

Tako ti je to, prijatelju znaj
danas ili sutra svemu dodje kraj
nema vise nade srce da je nadje
sve su moje druze, potonule ladje...
01.04+++29.04---- :(

I ja bih voljela da moderatori ili Visnja ovaj post stave pod Anonimna....
Tako mi je zao.....

nama veze mi smo porodica i ovo treba biti porodična tajna

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

dik ti jos vazi UREDI poruku udji i obrisi ako ne zelis da drugi citaju...evo ja sam obrisala sto sam te citirala..

izbrisi sav post...razumijem da ne zelis djeliti to...idi na uredi i izbrisi

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

eto uredila sam malo,,izbrisala sam one grozne datalje....

_____________________________

25.08.2010
Selina, pile moje malo

Tako ti je to, prijatelju znaj
danas ili sutra svemu dodje kraj
nema vise nade srce da je nadje
sve su moje druze, potonule ladje...
01.04+++29.04---- :(

daleko od toga da ću je drukčije gledati, ona je bila jedno malo dijete koje ništa nije znalo o životu, samo sad imam još više saosjećanja za tebe elkina mala, jako mi je žao
monstrum

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Mi nismo nista krive, jer smo zrtve pogresnog mjesta i pogresnog vremena.

Prije 3 godine mi je iz ruku neki oteo telefon. Povukao me za ruku i telefon. Gledala sam u telefon i nisam mu vidjela lice. Mislila sam u tom trenutku da se neko zeza. Kada sam se okrenula za njim vidjela sam da ja tog momka ne poznajem i da on odlazi sa mojim telefonom. Povikala sam ''Hej'', a on je poceo bjezati i ja potrcala za njim po mrkloj noci. Sreca bio petak, pa grad pun ljudi. Drzala sam kisobran, pa ga htjela gadjati Kad je utrcao u mrak, stala sam. Pozurila do policajca koji je bio na ulici, prijavila kradju. On se bacio u potragu, a ja u policijsku stanicu da prijavim stvar. Bila sam tad okurazena jer sam uveliko radila u sudu, pa kontala zakon je na mojoj strani. Isla sam 2 puta tamo davala izjave i cak sam ga prepoznala, iako mu nisam vidjela lice. Imao je specificnu frizuru. Nije nikad uhvacen, mada je taj vikend pokrao telefona i telefona, cak je jednu curu i napao.

_____________________________

Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.

S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.