svaki rastanak je tezak posebno kada ostavljas svoje najmilije,ja sam ostavila mamu,tatu i dvije sestre..pratili su me tuznim pogledom,plakali su..jos cujem rijeci svoje mame"cuvaj se molim te,budi dobra"nedostaju mi puno ali sada imam svoju malu porodicu pa mi oni olaksavaju malo..ma prezivjet cemo mi to drage moje,sta cemo samo smo slusale svoje srce,krenule  tamo gdje nas sudbina vodi

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

slazem se i ja s tobom,i ovdje ima svega i svacega,ovo je drzava koja nudi svakakve mogucnosti,mozes sve sto zelis samo ako hoces naravno,ima radnji,zelenila,svega bas svega lijepoga ali nema rahatluka ko u bosni,mozda drugacije misle oni koji su vani a kojima su svi s njima tu,vjerovatno ih manje vuce bosan i to je razumljivo,ja cu se truditi da barem sto cesce idem dole zbog roditleja dok su jos zivi a poslije cemo vidjeti,nadam se da cemo ja i mm uspjeti ostvariti nas dogovor koji imamo a koji podrazumijeva povratak,ne su korije vrijeme ali ipak prije penzije,hehe

ili sam ja u pms ili nešto drugo ali i vi ste me rasplakale
(joj što ne volim što sam ovako osjetljiva)

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

...ja sam prije rata otisla u Njemacku...zivjela sam tamo tri godine pa onda u Ceskoj jos toliko...prema tome vrlo dobro znam sta je zivot vani. Meni je predobro bilo u Pragu...ali zato mojoj mami nije pa smo se '96 vratile...moj brat je ostao u Njem. a otac je osnovao novu porodicu u Madj....tako da vrlo dobro znam sta znaci rasuta porodica...

ZIVOT JE TAKAV, CUPAV I DLAKAV!

treba se priviknuti...treba nauciti jezik, ne zatvarati se u krugove i ne druziti se samo s nasim ljudima, poprimiti neke obicaje (nista u tome nema lose) i uzivati...jer nigdje covjek nece naci srecu ako sam s sobom ne raskrsti...Ja sada mogu napisati 3 stranice kako je uzasno zivjeti u BiH...al' sta imam od toga?!?

Naravno da je drugaci kada su roditelji ovde, a dole ostala porodica, jer ipak su roditelji, braca i sestre najglavni. Sto se mene tice ja dole rahatluka nemam. sve mj je trka frka. Svako hoce da te vidi a niko ne skonta da smo dosli da se odmorimo. Tako da se vasi umorim nego odmorim. Zato idem samo jednom godisnje dole, jednom na pravi godisnji na more u strane zemlje. Da bar znam zasto radim.

Neki dijasporasi se promijene na silu sto se kaze a neke promijeni okolina...
Sasvim je normalno da se promijene koliko toliko jer svugdje zivot ide brzo i brzo se zivi samo kod nas je to natenane...
Ima onih koji se nafuraju pa za 3 godine zaborave svoj maternji jezik, glume neku elitu a do tada nisu imali pojma o zivotu, a naravno ima i onih koji ostanu ono sto jesu ...
Iskreno, kad bi mi se pruzila prilika da odem iz ove Bosne, ne bih se dvoumila ni sekunde...

< Poruku je uredio MaryamAmina RR -- 3.10.2009 21:39:28 >

_____________________________

Nase Malo Sunce 1.10.2009.

ja nisam nikad tako mislila,ono da bi otisla iz bosne prvom prilikom,cak su se mnogi i cudili kad sam pristala da se udam i odem tako daleko,ali sta cu kad sam se zaljubila i stvarno volim svog muza,s njim bi i na kraj svijeta otisla,sad tek vidim koliko bi jos sretnija bila da je recimo on zivio u bosni,imas divnog muza,divne svekra i svekrvu a roditelji blizu,ma savrseno:)

ma sta ti je...u bosni ni lokum vise nije rahat

[/quote]
ma dobro , znam da se salis...Ja mislim da treba covjek da prihvati ono sta je odlucio, odredio i da snosi posljedice toga. Bez obzira gdje zivi, sta radi, ali isto tako da niakd ne treba da se zaboravi odkud se poteklo i doslo, i svoju djecu treba uciti da smomi Bosanci, bez obzira gdje bili i sta radili.
Naravno da treba svoj zivot da se prihvati, i od njega da se izvuce ono najbolje (takvo me razmisljanje i spasilo) ali nikada licno ja necu zaboraviti svoje korijene, niti ako Bog da moja djeca, i nikada mi nigdje nece biti rahatnije nego u mojoj Bosni, tamo je meni kafa najdraza uz moju familiju, moj narod, pa i uz rahat lokum...
Ja ovu zemlju postujem, svidja mi se mjesto gdje zivim, svidja mi se red i ostalo,ovdje mi je sad zivot, ali nikad mi nece ova zemlja zamjenit moju domovinu, to treba tako da bude, ne samo sto mi fali familija, nego zato sto moja djeca akobogda ce znati gdje je Bosna i kako je dole, nije bitno, ali nije dzaba odbranjena da bi mi radjali nove Njemce, Svedjane, nego da znamo svi odakle smo i gdje nam je domovina ( bar bi tako trebalo da bude)
To je samo moj stav, a razumijem i ljude koji po losem pamte svoju zemlju, ali moj slucaj to nije

_____________________________

Ti si zelja iza koje druge zelje nema