IZVORNA PORUKA: Anoniman
Moram ovo sa vam podjeliti.
Cesto citam na RR, cesto komenatrisem, uvijek sam na strani braka, nekad branim zenu a nekad muskarca. Ima mnogo forumasica koje smatram ekstremnim u nekim situacijama, te kako odbruse muzu, te kako se postave, po mom misljenju nekad i drsko itd. A nekad me sve moje tako pljusne u lice. Ne od mog muza. Maloprije svrati kolega i ne znam koliko ima da mu je supruga umrla, godina, maksimalno dvije. Mlada bila, zenica ko lutka. Dvoje djece je ostalo. I bas mi je bilo nekako drag, to je toliki gubitak da se probude sva saosjecanja. I on ulazi sav sretan, prva vjest je da sam se ozenio. Ja sam se skamenila. Nekako mi je ukaljao svo ono moje lijepo misljenje o njemu, svu ljubav prema toj prvoj zeni. Jest mi nekako bilo tesko, jedva sam mu cestitala, sve mi nekako glupo. Mislim, nemam pravo da bilo sta kazem, nismo bas tolika raja ali mi nekako prebrzo. Ne znam, nisam pametna. I onda pomislim, vidi, ja kontam on ucviljeni muz, brizan otac a on se tamo zeni, bilo mu to na pameti. I kao zakljucak, muskarci su svinje
.
Nista pametnije mi ne pada na pamet.
Evo, moj nije svinja ali pitam se da li bi i on tako poletio pa se ozenio da mene nema. Bas cu da ga pitam.
Tom tvome kolegi ja bih od srac čestitala...
zaista....
Nikada nisma mislila na dane d aja ostanem bez supruga ili d aon ostane bez mene....
al imama majku koja je rano ostla udovica...
sva moja i ekina nastojanja da sebi nađe prijetlja ona je žustro odbijala...
imala je nas i nama se posvetila...
lijepo do nje i super za nas...al za nju iskreno i nije...
mi jesmo dio njenoga života slatno al moja mama svaku noć sama liježe u krevet, prijetlj joj je daljinski upravljač a jutarnja kada godi kada ima balkon i cvijeće pa s anjim razgovara...
niko ne zna kako je insanu da se bori sa tim gubitkom, kako mu je djecu sam dogajati i kakve samoće njega čekaju...
ja tu samoći i život bez bračnoga druga nebih nikome poželjela pa ni mome suprugu da sutra mene ne bude...
I ne pada mi na pamet da mu kažem nemoj nikada, niti bih mu rekla da moju djecu da nekome na odgajanje...
jer to su naša djca i ja vjerujem da on kada bi birao drugu partnericu vodio bi se istim motivima kojima smo ja i on jedno drugo birali...
znam da ih nikada nebi od moje majke i sestre silom odvojio a ženu koju bi birao nakon mene sigurno vi virao da mu bude dostojna odgoja naše djece jer u tom odgoju učestvuje i on...
on jeste muškarac i jeste muž al je otac našoj djeci...i ja lvrsto vjerujem da bi to uvijek bio...
ne mogu garantirati ničemu...ja ne znam dali bih mogla sa drugims e zamisliti...
al jako bih voljela da me ne zadesi sudbina moje majke...jer to je život i samoća koja iznutra kida srce a da niko ko doživio nije ne razumije.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009