IZVORNA PORUKA: Hanady
E najljepše je kad imte kome varta otvoriti na Bajram a i kada vama ima ko doći.
eh ovo kad procitah samo sto mi suze na oci ne krenuse... na pocetku teme sam opisala kako je nas bajram prosao...
nije mi jasno kako tema od obicaja za Bajram dodjosmo do sahranjivanja...kad oci zatvorimo ne znamo gdje ce nas spustiti u mezar da nam tjelo pociva. mozemo misliti tu cemo a nikad se ne zna kad ce nas smrt i gdje zadesiti...ne kazu dzabe "smrt je bliza nego "jaka" (kragna) za vratom"...zato je apsurdno raspravljati o tome gdje cemo biti sahranjeni.
a to da se zivi blizu muzevih ili sa muzevim... meni nema nikakve veze... ja svoj dom stvaram tamo gdje me zivot odvede sa svojim suprugom. mi smo nasa porodica, mi cemo se boriti za zivot a gdje i blizu koga to nam je bas malo vazno... mada bi bilo lijepo da smo blizu nekoga svog, ali nece mi se zivot vrtiti oko lokacije mojih ili njegovih roditelja.
ja svoju majku i oca volim neizmjerno, tako i moj suprug svoje. i ja sam toga svjesna. brak je kompromis a ne samo "ja" "ja""ja" pa "ja". ili samo "moji" i "moji" i niko drugi. kako bih volila otvoriti vrata svojoj majci na bajram i pojesti njen omiljeni grasak isto bih tako volila otvoriti vrata zeni koja je mog supruga rodila, dojila, i odgojila i pojesti njenu sirnicu. ne bih ih volila preskociti ni slucajno, a kome cemo prvo. to mi i nije bas toliko bitno. bitno mi je da se uklopim i u raspored moje majke koja ima i svoje roditelje koji su stariji od nje a i moj otac ima majku, ali i da se uklopim i u plan svoje svekrve koja ima svoju majku staru i svekrvove roditelje u drugom gradu.
ja mislim da obicaje u danasnjem vremenu mi sami stvaramo... a mozemo ih stvarati samo u slozi i dogovoru sa nasim najmilijima
_____________________________
jos uvijek sretno samujemo
"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."