Drage moje,
danas sam radila HSG na poliklinici Sunce kod doktora Muminbasica, iskustvo je pozitivno, a ja sam presretna, jer mi je nalaz uredan, oba jajovoda su prohodna
Za sve zene koje trebaju raditi isti nalaz, napisat cu svoje iskustvo, mozda ce nekome dobro doci, jer su i meni neke od vas mnogo pomogle.
Kao sto kaze doktor "najbitnije je rascistiti s mozgom", jer sve mi odemo tamo isprepadane na smrt i mislimo da cemo umrijeti od bola na onom stolu. I ja sam bila takva. Tresla sam se "ko Banja Luka" i preznojila se dok sam cekala doktora iako mi je bilo hladno. Primila me sestra Sajda, koja je divna i dok smo cekale doktora koji je ocitavao nalaz prethodnoj pacijentici, sestra mi je u potpunosti objasnila postupak i pokazala mi instrumente koje ce doktor koristiti.
Doktor je ubrzo dosao i odmah sam primijetila da nije nikakav mrgud, doktor je pozitivan i duhovit, prijatan je i lahko je s njim ostvariti komunikaciju. I on mi je objasnio sta ce i kako raditi i rekao mi je da moram s njim suradjivati, tj. sve vrijeme govoriti sta i gdje osjecam. Pregled je poceo kao i svaki ginekološki, samo mala nelagoda, zatim mi je umetnuo kateter i tada sam osjetila pritisak u donjem dijelu trbuha, meni je to bilo bas kao kada mi je mjehur prepun. Zatim je umetnuo dvije tanke savitljive cijevcice kroz koje ce propustati kontrast, ni to nista ne boli. Tu je pola posla govoto. Vratila sam se iz polozaja za ginekoloski pregled, tj. spustila noge sa drzaca, i tada je doktor kroz cijevcice poceo ubrizgavati iz male sprice providnu tecnost. Pitao me sta osjecam, ali ja zaista nisam osjecala nikakvu bol. Tecnost je nesmetano prosla kroz prvi jajovod, doktor ke izisao i napravio snimak. Zatim isto i drugi i treci, sve je proslo bez ikakvog bola, s tim da sam sve vrijeme osjecala onaj pritisak od katetera. Doktor se vratio, povadio to sve, i odmah sam osjetila olaksanje. Sestra mi je pomogla da ustanem, izmjerila mi pritisak, bila sam dobro. Doktor mi je u svojoj ordinaciji pokazao snimke, sve mi lijepo objasnio, pitala sam sve sto me zanimalo...
Izasla sam s osmijehom na licu i rekla gospodji koja je cekala na snimak da se opusti, da je sve ok i da ne boli...
Ovo pisem jer bi i meni bilo puno lakse da mi je neko tako rekao...
Izvinite na opsirnosti, ali zaista sam osjecala potrebu da sve ovako napisem, jer sam prozivjela nekoliko dana u strahu bez razloga.
Nadam se da ce nekome biti od koristi ovaj moj post...
A ja idem dalje dok ne dobijem svoju