Hvala vam puno, zaista mi toliko znaci vasa podrska i nadam se da mi ne zamjerate sto nisam redovna na forumu i sto ne ucestvujem u ostalim temama, jednostavno jos uvijek nemam snage niti inspiracije nizasta...
Pokusavam da se trgnem bar malo, da prihvatim stvarnost ali tesko mi je...Razgovaram s muzem stalno,pomogne mi... ali i dalje placem, i dalje me boli neopisivo... Kada bi mi bar nekao mogao dati recept, stvarno zelim da nastavim dalje, da budem i ja hrabra i jaka kao sve vi... Uspijem i nekako da se suzdrzim kad mi dodje neko...ali samo na kratko! Cini mi se da ovo nikada nece proci i tako se bojim...a svjesna sam da nista ne mogu promijeniti.
Happy, hvala ti puno, ova prica me je malo smirila i cini mi se podstakla da ustrajem u ovoj borbi sa samom sobom...hvala ti od sveg srca.
Tako mi je drago kad cujem da su se mnoge od vas uspjele izboriti sa slicnim bolom koji i ja osjecam, i da ste uspjele da se vratite normalnom zivotu, da ste ipak ponovo trudne, da imate svoje bebe, da ne odustaju i one koje jos uvijek cekaju...Nadam se da cu i ja ponovo dobiti snagu da bar ovako rijecima budem podrska vama, a uvijek cu vam biti zahvalna... 

Draga Fatimice09  tvoja prica me je definitivno probudila iz nekog sna.
Tako mi je tesko dok sam citala ( cak sam se po par puta vracala na pocetak price)  To sto ti se desilo je uzasno,strasno i vjerujem da si ogorcena na sebe na okolinu, na sve sto se nalazi u tvom okruzenju.Ali vjeruj da je sve u Njegovim rukama tako je bilo sudjeno,tako je trebalo da se desi.Svima nama je odredjeno unaprijed sta ce se desiti (cak i dok ovo pisem ne znam sta ce biti poslije) sve se desava sa Razlogom  i nista nije slucajno. Vazno je  da znas da nisi sama u svemu ovome da imas oko sebe ljude koje volis i koji vole tebe.Znaci nisi SAMA vazno je da ne razmisljas o tome misli pozitivno,zivi dalje zivot,i dalje uzivaj u njemu.Tu bol koju osjecas vjerujem da je strasna ali uvijek razmisljaj pozitivno i vjeruj da uvijek ima "gore"Javi se ovdje kad osjetis potrebu tu smo  izadji vani prosetaj kupi sebi nesto obraduj se,pricaj sa ljudima ne moj biti zatvorena izbaci sve iz sebe.Placi kad osjetis potrebu........
I vjeruj nisi jedina.Moji roditelji su izgubili kcerku- moju sestru pod uzasnim okolnostima( strasno) ali eto nije mjesto niti vrijeme da  ti to pisem.Shvati da nisi JEDINA 

Hvala ti Salmy, vjera u dragog Boga i njegovo odredjenje me jedino i drzi, iskreno vjerujem da je moja curica u Njegovoj milosti...Samo tako boli...sve se desilo brzo i iznenada, pokusavam da shvatim zasto a vidim da nema drugog odgovora...Znam da je puno gore odgojiti dijete pa ostati bez njega, gledam svakodnevno apele za pomoc bolesnoj djeci, slusam puno teze sudbine od moje, a opet sam ocajna. Vjerujem da ima Neko puno jaci i bolji od sviju nas pa upravlja onim cim mi ne mozemo i zato se uzdam u Njegovu milost, vjerujem da moja curica ipak nekako zna koliko je ja volim i koliko patim, koliko mi nedostaje...Sada mi je ostalo samo da skupim snage i budem onakva kakvom bi se ona ponosila. Moj muz kaze da ce ona uvijek biti tu negdje uz nas i da bi sigurno voljela da nas vidi sretne. Ne znam, meni sreca sada zvuci tako strano, daleko, ali moracu da nastavim zivjeti i nadam se da cu nekom drugom malom bicu moci pruziti sve ono sto sam htjela sada svojoj balerini. 

Fatimice i ja sam prije pola godine slicno prosla samo dosta ranije. Razni ljudi su me tjesili i savjetovali,neki i razloge trazili , ali to meni nije puno odagnalo tugu dok mi jedna draga prijateljica nije rekla jednu kratku ali jasnu recenicu /TO JE ISKUSENJE I VAZNO JE DA NE PADNES NA NJEMU
Pazi samo tu jednu recenicu je izustila i nista vise za razliku od ostalih...isto kao da mi je neko samar opalio pa sam malo dosla sebi poslije toga...zato upamti VAZNO JE DA NE PADNES NA TOME...da ne dopustis da te unisti. Prvi mjesec, pa i drugi su najtezi..poslije kada osjetis da ti se snaga vraca u tijelo i kada malo prizdravis puno je lakse,iz mjeseca u mjesec...

< Poruku je uredio aicha -- 28.9.2009 14:38:36 >

Draga fatimice, ne znam sta da ti kazem sto ti druge zenice nisu rekle. poseno mi se svida ovaj dio aiche...
Vjerujem da ti je tesko, jer svakome je njegova bol najjaca i to je normalno... MOzda je neko i gore prosao, ali moja bol je MOJA i samo moja.... Sve je to normalno....
Pusti jos malo vremena i sto prije se vrati u "normalu" zovi drugarice, idi na kafu, idite ti i MM sami negdje sami... radi neke stvari koje su te cinile sretnom... Sto se prije vratis zivotu bice ti lakse.... Ne znam sta ti je za posao??? I to kada krenes, na pocetku ce biti tesko i pokusaj da ne pricas o tome na poslu.... To je tvoja stvar i tvog MM...
Imas forum, imas muza i dosta je, a naravno prije svega vjera u dragog Allaha...
Kao sto sam ti prije rekla, reci cu opet.... Vrijeme je tvoj najveci saveznik.....  LJUBIM te



_____________________________

Gospodaru moj,
kad ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene.


Naš dječak je došao 04.01.2010.

Draga Aicha, zao mi je sto se i tebi dogodilo slicno, nadam se da nam dragi Bog nece vise slati ovako velika iskusenja. Hvala ti za rijeci utjehe...
Happy, hvala i tebi puno, u pravu si da vrijeme nosi svoje, mada je kod mene jos uvijek sve tako svjeze...Par dana vec izlazim pomalo, muz me izvuce iz kuce pa bude nekako lakse, mada su mi jutra i veceri ipak najgore...Na zvuk telefona se jos uvijek sva nakostrijesim. Ili zovu ljudi da pitaju kako se sve desilo ili da vide jesam li se porodila, da dodju na babine...Trudim se da ne placem i nadam se da ce vrijeme donijeti svoje. Znam da cete mi reci da ne treba da krivim sebe, ali u zadnje vrijeme ne mogu a da ne preispitujem svaki dan svoje trudnoce, stalno se pitam da nisam negdje pogrijesila...

Draga fatimice09 nisi nista pogresno uradila, niti bilo sta da si drugacije uradila ne bi mogla promijeniti ishod. dok god budes sebe krivila u dubini duse neces moci normalno da nastavis. niko nije mogao biti bolji prema svojoj bebi od tebe, citala sam kako si bila divna prema njoj i uradila si sve sto je bilo do tebe. svako ostalo razmisljanje ce samo u tebi stvoriti osjecaj gorcine koji ce te pratiti cijelog zivota. niko ne kaze da ne trebas prestati zaliti ali trebas prestati sebe kriviti, ili sumnjati da si uradila sve sto je bilo u tvojoj moci. kad ti dodje da se isplaces - isplaci se, vristi kad ti se vristi ali znaj da si ti ta koja sebi moze pomoci da se izvuce iz tog ambisa. i zaista, nisi draga nista lose ucinila. slama mi se srce dok citam sve sta si prosla. veoma si jaka osoba, jer prvi korak je najtezi a ti si ga napravila, podijelila si svoju tugu, svoje osjecaje i svoje misli sa nama. i imas pravo da se iznerviras kad te neko nazove da te pita sta se to desilo, imas puno pravo, i ne sekiraj se, sad vodi brigu o sebi a drugi ce shvatiti...ako su pravi prijatelji...tu smo za tebe...

_____________________________

16.11.2009. u 7:50 - nova sreca, nova ljubav

Draga MinaMM, hvala ti na razumijevanju...hvala na svemu sto si rekla toliko mi znaci. Nekada se neusudjujem ni prijaviti na forum jer mi se moj bol cini tako jak, svaka moja rijec kao da je pogubna i bude mi zaista zao kad vas sve rastuzim, ali vjeruj da se tesko kontrolisem, ne mogu da se skoncentrisem ni na sta drugo...Valjda ce vrijeme donijeti nesto novo...umanjiti ovaj ocaj...

Kako da Vam opišem najveću ovozemaljsku bol i kako da vam kažem koliko sam danas tužna?????? Kako, kad sam sigurna da ni na jednom kraju svijeta ne postoje riječi kojima vam to mogu kazati.....
Boli tako jako da vas guši, guši, guši i ostavlja tek toliko zraka da se održavate na površini...
istovremeno vas peku rijeke suza koje nikako da isplačete, a u ustima gorak ukus vas stalno podsjeća...
tuga je moja danas velika, veća i od najveće tuge na svijetu... ne da mi ni da pozdravim sunce, da mu se radujem  u ovom hladnom decembarskom danu...
ne dozvoljava mi da mislim i osjetim ništa osim velike praznine  koju ste ostavili svojim odlaskom, a tako sam se radovala....danas sam vas trebala ugledati i poljubiti, grliti, smijati se, letjeti na krilima sreće....
ali nije tako, danas je moj najtužniji dan...dan kad sam se majkom trebala zvati...volim vas blizanci moji..
[color=#000000 size=3] 
[color=#000000 size=3] 
[color=#000000 size=3] 

ACA  

_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

ACA  
probaj tvoj gubitak gledati s druge strane... bila si pocastvovana Bozijim darom da u tvojoj utrobi se stvore mali zivoti, da se zacnu... ali su toliko Bogu dragi bili da ih je uzeo sebi... a tebe ce sigurno nagraditi drugom bebicom kad dodje vrijeme za to...
a na onom drugom svijetu, tvoji blizanci ce te cekati... i zvat ce te MAMA...

uh

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

pumice rasplaka me

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

_____________________________

Nora-21.06.2009. :)

ACA, sreco draga...
Putevi Boziji nama su nejasni, ali On zna...
Ja Ga molim da tebe obraduje...

uuuhhh, ja ne znam šta bih rekla...tužno, pretužno
pumice

_____________________________

:-)

Aca, draga, žao mi je. Tačno znam kako ti je  jer i ja se bojim kako ću se osjećati jednog dana u januaru, za dvadesetak dana,  kada sam po drugi put trebala postati mama. Ali nije bilo suđeno.
Nadam se da će nam se želje ispuniti, moramo ići dalje ...

draga moja budi mi hrabra , zao mi je za tvoj gubitak lagacu te ako ti kazem da ce bol proci ali naviknut ces se zivjeti s njom , jos jedno zao mi je i znam dobro kako ti je na zalost tu najvecu bol sam osjetila na svojoj kozi , nadam se da ce i tebe Bog kao i mene za tvoju bol nagraditi jednom zivom zdravom i slatkom bebacom.


_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Znam!


_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

Aca bas mi je zao

_____________________________

A&V ~moje sve na svijetu ~

Aca,mila,zao mi je puno,puno

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

Ne znam šta da ti kažem. Sva znam, čak i više. Ja sam prije nepuna tri mjjeseca izgubila bebu dan pred termin. Bebu koju sam nosila punih 9 mjeseci i samo je još trebalo da ga rodim i uzmem u ruke. Ali nije bilo suđeno. A prije ovoga sam imala dva spontana pobačaja. I sad kad razmišljam, ti mi pobačaji (u 6 i 10 sedmici) izgledaju tako sitno, tako lako, tako... ne znam kako da kažem a da me ne shvatiš pogrešno. Meni muž stalno ponavlja jedno:˝Ne dao bog goreg, a uvijek ima gore.˝ Evo moja situacija je 1000 puta gora od tvoje, a opet ima neko kome je 1000 puta gore nego meni. Zato digni glavu, naoružaj se strpljenjem, nadu imaš (da je nemamo ne bi ni bile ovdje), i u nove pobjede. Svi mi padnemo u životu, neko na jednom, neko na nečem drugom, ali treba se  podići i krenuti dalje.
Sutra je novi dan..

 jako tuzno ali budi jaka, izdrzi

_____________________________

jos uvijek sretno samujemo

"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."