joj ova tema je vječna i uvijek isti problemi.
Ja više ne radim i počet ću raditi isključivo ako i kada budem mogla dati drugo dijete u vrtić jer ne želim neke stvari dva puta prolaziti.
Neki dan me svekrva pita kad ću početi raditi, naravno nisam joj odgovorila, ali MM zna za ovu odluku.
Da se razumijemo, čuvala mi je dijete najbolje na svijetu, pazila je bolje i od nas, ali neke reakcije po meni nisu normalne i ne želim djecu izlagati tome. Super je da ih ponekad pričuva, ali da utiče na jelo, spavanje, uzimanje lijekova, odnosno da moram ponovno raspravljati o načinima na koje mi želimo da se to radi s djecom, zaista ne mogu ponovo to proći.
Umalo Emi ne dade flašicu neki dan (ova ima proljev i razumno s njom dogovaramo da popije sluz i jabuku i dijete pristaje, a nana upada s genijalnom idejom ).
Super joj je kad Ema govori kOkuruz, lApeza, dedera... i sl. Mislim i meni bude smiješno jednom ali odmah joj ukažem na to jer ne želim da se tako izražava i da je sutra djeca provale jer takvi izrazi lako ostanu uvriježeni i poslije belaj ispraviti.
Neki dan pričuvala bebca i naravno 'zaboravila' da se flašica daje dok on leži u krevetiću i da se izlazi dok je još budan, on sam zaspi. Na moju veliku radost, već je naviknut i nije htio piti dok ga je držala u krilu. Vjerujem da joj je grozno što ga ne nosamo dok ne zaspi, kao što smo bili okrutni i prema Emi nekad davno .
Elem, sve ovo nije kvarenje, da se razumijemo, nitko je ne uči da psuje, da se tuče (iako bi voljela nana da bude oštrokondža mala) i sl. ali je ne uče ni samostalnosti, ni razmišljanju normalnom, i onda se ibrete kad skontaju da rasuđuje zrelo i normalno i njima je to mali genijalac, a samo se s djetetom normalno ponaša u kući. E to mi želimo , a rijetke su bake koje će to ispoštovati.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.