IZVORNA PORUKA: Skvo RR
Za sada kada poredim curetka i deckica u bebecem uzrastu, on je umiljatiji, vise se smije, vise trazi moju blizinu...u drugu ruku, dosta je aktivniji, nema mira..nesto uvijek ronda...onda dok spava isto je "bucan" (okrece se, uzdize, puhce, cokoce)...Ona je bas mirno spavala u tom uzrastu...tek nedavno sam se naucila na ove "zvuke"
Jos cu se akoBogda javljati na ovu temu.
Isto i kod nas, on se samo smije, svima, umiljat je jako, a ima mjesec dana kako me pokušava rukicama obuhvatiti kad mu se približim i s osmijehom guguće prema meni

. Ne znam je li to to što pričaju o mamama i sinovima ili je dijete cijelu zimu zatvoreno samo sa mnom

. U njegovoj dobi, moja klinka je bila vesela beba, ali zahtjevna jako. Bila je od akcije, stalno mlatarala, pjevala, vrištala, tražila nosanje do ogledala, pjevanje, dodavanje igračaka i sl. Nije ona imala vremena za gugutanje i maženje. Njega mogu uredno ostaviti i skuhati ručak, on gleda rukice, dudu pokušava staviti u usta, igračke gleda. S njom je i dan danas sve interakcija i konstantna akcija, priča, plesanje, hodanje... Ja bih rekla da se kod nas malo stereotip poremetio

, barem što se tiče onog stereotipa da su dječaci "življi".
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.