ne znam da li ce nekome koristiti, ali s obzirom da nasa bebica danas ima 5 mjeseci i 20 dana, a vec skoro tri mjeseca nemamo problema s njom prilikom uspavljivanja, nadam se da ce nekome pomoci nas "sistem".
kako nisam osoba koja ce sve prepustiti slucaju i nadati se da ce to nekako proci s vremenom, ne znajuci zasto je nesto tako kako je (u ovom slucaju problemi sa uspavljivanjem), detaljno sam danima iscitavala o tome kako rijesiti problem da beba lijeze kasno i uz to tako ide na spavanje da smo na kraju i muz i ja na izmaku snaga i nemamo volje ni da jedno drugo upitamo za zdravlje...
prvo sto sam uradila bilo je uvesti red u dnevna spavanja. bebi je potrebno dnevno vise sati sna i ako mi to ne vidimo, to je nas propust. za uzrast bebe od 5 mjeseci to je san od oko tri sata po danu. kazu da bebi dan treba da traje od 7 - 8h do 19 - 20h. kako je inace bila pospana svako prijepodne oko 9 sati, to smo ostavili kao kratki prijepodnevni san koji ne treba da bude duzi od jednog sata.
kako sam zakljucila da je vazno da djeca (pa i starija, ne samo bebe) imaju popodnevni san koji traje oko 2 sata, insistirala sam da to bude nekad izmedju podne i 15h. jednostavno bih je spustila u krevetac (ona svakako vec pokazuje znakove pospanosti tada) i s vremenom se naucila da je to vrijeme za odmor. nekad bi spavala jedan sat, pa prekine i opet zaspi, nekad se ne bi nikako vise smirila nakon prvog budjenja nakon 45 minuta (navodno vrijeme kad se vecina beba budi jer zapada u lagani san), ali najcesce je to dobar, dug i zdravi san od oko 2 do 2,5 sata, nakon cega se budi nasmijana i sretna i pomalo gladna i spremna za dobru klopu.
ako je pospana kasnije, ne bih joj dala da spava dugo nakon 17h, jer to utice na dobar nocni san, a posebno vrijeme uspavljivanja. u krevet se ide oko 19h. podojim je jos jednom prije moga spavanja oko 22-23h, najkasnije 23h i ona spava do ujutro, 06, 06.30, 07h. i dan opet ide iznova.
u pocetku nije tako mirno htjela ostati u krevetu sama, ali sam svaki put kad bi plakala, povremeno ulazila u sobu da je smirim. nakon par dana nisam ni to vise trebala. ona nesto sebi prica i pjeva i sama se uspava. naravno, ovaj sistem se samo prenio na nocni san i kad se probudi sama u toku noci, u 99% slucajeva sama nastavi da spava bez nase pomoci, a da ne spominjemo ljuljanje, nosanje, siku i slicno.
ne znam da li ce ovo ikome pomoci, ali mozda vrijedi pokusati.
inace, cini mi se da su roditelji cesto povrsni u stvaranju navika kod beba i misle da se to ili brzo moze rijesiti ili nikako, ali mislim da je potrebno danima i sedmicama ponavljati odredjene stvari i tako stvarati asocijacije za bebe. negdje sam procitala da bebe ne razlikuju dan od noci, nego samo asocijacije vezane za dan ili noc, pa eto, nije lose imati ih. za dan - igra, pjesma, hranjenje, za noc - kupanje, masiranje, hranjenje, muzika, mazenje... za dnevni odmor - zamraciti prostoriju malo, pustiti laganiju muziku, pomaziti se kratko s bebom. eto, to je nas metod i pali. rezultat svega je da bepce napreduje, da je jako vesela, samo nesto prica, voli da joj se pjeva i da seta i odlicno jede.
ne trebam ni spominjati da muz i ja sada imamo vremena za sebe, za prijatelje, za kino, za pice, jer bebica spava oko 19h vec. mi smo, doduse, jedan od parova koji nije mogao vjerovati u to da je svaka beba u toj mjeri drugacija, da se s njom ne moze nikad nista isplanirati i u to smo se i uvjerili. nadam se da ce se naci jos neko ko ce biti uporan i odmoran i (uglavnom) naspavan sa bebom.