Oktavija, nemoj da nam budes tuzna, zato smo mi tu,a imas i svog MM koji je uvijek uz tebe da te podrzi.....
Da znas da sve navijamo za tebe,i da aBd ugledas taj +, i da sve bude u redu ovaj put....
Zato je ova tema i otvorena,da se pomogne onima kojima razgovor pomaze, i da se bar da lijepa rijec za sve,a ne zato da kritikujemo nekoga zasto je to uradio...

Zelim ti svu srecu svijeta iz sveg srca, i naravno da ti zelim ovih dana jednu koja ce biti u tvom narucju(po mojim procjenama) negdje oko oktobra - jesam li dobro izracunala????
Cmokic

Draga Oktavija,sada kada ostaneš  šanse su ti 60% veće da normalno izneseš trudnoću.To mi je rekao moj gin. kad sam imala spontani prije 2.5 god.Samo mi nije rekao da ću dobiti hormonalni poremećaj.Spontani sam imala u 6.nedelji,tako da se sve saniralo kombinacijom lijeka Buskopan+Ergometrin i kao da sam imala jaču menstr.Prošlo je bez čišćenja,ali od tad ne ostajem  ,na žalost.
Nadam se da će se to kod tebe skoro desiti!Lijep pozdrav!


_____________________________

"Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..."

Ma ne brinite mile moje,spontani pobacaji nisu razlog da se trudnoca ne dogodi.Sve je u glavi,s toga otarasite se predrasuda,budite vedre,nasmijane,zanosne i eto bebe kad je najmanje ocekujete.

Slažem se Monia,ali u današnje doba lakše je reći,nego uraditi.Stres sa svih strana,različiti pritisci,kući ,u familiji,na poslu...I ne čudim se više što teško ostajemo  ,pogotovo kad malo zađemo u godine.Jer ipak mladost-ludost lakše se opusti i zaboravi na probleme.Pusa za sve forumašice

_____________________________

"Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..."

Eminica i Alex hvala na podržci, i vama želim male !


_____________________________

Nikad ne izgubi nadu....
http://oktavija.myminicity.com/tra - za promet
http://oktavija.myminicity.com/sec - za kriminal
http://oktavija.myminicity.com/env - za ok

Ne zam sta bih vam rekla.I ja sam imala prijateljicu ili poznanicu, nije ni vazno koja je pocinila abortus.Bila na na faxu 2 ili 3 godina, a zatrudnila s momkom s kojim je bila 4 godine u vezi pa su prekinuli.I bas u vrijeme prekida kad su se tu i tamo viđali zatrudnila je.ne znam sta da kazem svako ima pravo da odlucuje o svom zivotu ali ja to ne bih mogla uraditi pa makar ostala samohrana majka, ....niko nema pravo da nekome oduzima zivot, osim Boga.
Opet kazem, ima vjeroatno ruznih sudbina gdje na kraju nemas izlaza nego to uraditi, ali ne opravdavam zenu  koja abortira nakon sto ima dvoje djece, i to dijete je imalo pravo na zivot, zar ne?
Ja sam mozda sad trudna, moja prva trudnoca, i moram reci da iako ne zanm 100 % osjecam se prelijepo samo na pomisao da bih mogla biti.

Ali bozemoj, nismo svi isti.....

Eh,Bog te čuo lijepa moja...

_____________________________

"Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..."

Dogovor je da temu ne diramo..mozda neko ima potrebu bas za njom..

_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

Pratim odpočetka šta pišete na ovom topiću, i nekako s prva je tema malo pobjegla u stranu, tako da stavovi određenih persona su me odbili da vam se povjerim.
Al evo vidim da se sve pomalo mijenja pa da vam ispričam svoju priču ukratko, koliko to može biti kratko.
Udala sam se sa 19,nije bilo bezveze, bila je ljubav, al glavni razlog je to što su moji tada bili izbjeglice, a ja super učenica a nisu me mogli poslati na fakultet. MM je bio faca,stariji od mene 4 godine, radio, ja ga ludo voljela, valjda je i on mene. Sex je bio prije braka, ma malo je reći da je bilo fenomenalno. Na kraju srednje škole udam se ja radi fakulteta. I stvarno položim prijemni, nađem sebi sobicu i počnem studirati vrlo uspješno. I onda, nakon godinu dana, slučajno ja ostanem trudna. I naravno, super studentica odluči da rodi. Dobijemo djevojčicu, slatkicu pravu. Završim ja fakultet, nađem posao i negdje kada je maloj bilo 2-3 godine počnemo mi raditi na bebici. 3 godine ništa, i onda jednom trudnoća. Bude dječak, ma kud bolje. Iako sam samo 3 mjeseca bila na porodiljskom nekako je sve prošlo OK.
Kada je malcu bilo 8-9 mjeseci,  ja osjetim one čuvene simptome: tvrde i bolne grudi, tamne bradavice, često mokrenje i uradim test- stvarno ja trudna. Šta sada??? Uvijek smo htjeli 3-4 djece ali ovo je bilo iznenada, MM je ostao bez posla, trebamo da kupimo stan, i pvrh svega ja sam imala u tom mjesecu operaciju zuba, koja je bila vrlo teška,pila sam različite lijekove, vrlo štetne i opasne.
Gin. kaže da bi bilo najbolje da prekinem trudnoću, MM kaže da uradim što smatram da je najbolje(tada sam žarko željela da je kakav opasan i da kaže : Ti moraš ovo dijete roditi), majci se nisam mogla povjeriti,bilo me stid.
I ja odlučim, ugovorim termin, i uradim abortus. Nije bilo bolno, ali je bilo odvratno, izaći sa ginekologije i doći kući praznih ruku. Bilo je odvratno što sam plakala a na mene je doktorica gledala kao na zadnju bagru(inače sam vrlo obrazovana i valjda je to još doprinjelo njenom mišljenu)moja pita sirnica koja mi je naumpala to jutro me je hladna čekala kod kuće, MM i ja smo šutili, a seka je sljedeći dan rekla da bi voljela da nas ima još, i da joj obavezno rodim još jednu seku ili bracu.
Prije abortusa, smatrala sam da žena može da se zaštiti, da je to zadnja stvar koju treba da uradi, da svako snosi posljedice svojih odluka i da je sevap roditi dijete. Cure moje, zadnja stvar za čas postane prva i nikada ne recite:Ja to ne bih uradila, jer Vi ne znate tuđe razloge, Vi ne živite tuđe živote, i uostalom, tu je Bog i samo on ima pravo da osuđuje.
Savjetujte mlađe, pričajte, pomozite- možda da sam ja imala kome da se povjerim, možda bi moja odluka bila drugačija.

Nije vazno tko sto misli o ovoj temi...svatko ima svoje misljenje i na njega pravo....svatko bi ga trebao cijeniti, a ja cijenim tvoju iskrenost i iskreno mi je zao sto si kroz to morala proci