Draga moja lavice...dobro kaze taj ciko..ali eto,meni zao kad cujem da je neko umro meni dalek,,a pogotovo djece.,..joj....

pa naravno uvijek nam je zao, meni kad je baka umrla ja zamalo da dobijem nervni slom, dosla sam sebi tek posle 2 godine, a te dvije godine sam imala napade, morala piti bensedine, katastrofa, ona mi je umrla na rukama, a ja bila drugi srednje.
ali kad covjek malo sazri shvati da je to priroda, i da su i rodjenje i smrt sastavni dio zivota, a majka priroda je sredila da se od takvih stvari oporavis, jer bi svi mi poludili kada bi uvijek osjecali onaj bol koji osjecamo u trenutku tragedije.....
priroda je cudo!!!!!!! i treba je cuvati!!!!!

_____________________________

Nekad davno imala sam sve,
i mislila da je zauvijek.
Nicija nije do zore sjala
jednom si samo naivna budala
a onda lutas ko bez duse!!!!!!!

Naravno da me strah nadolazećih godina, ali pokušavam iz svega uzeti ono nešto lijepo. Bespotrebo je žaliti što više nećemo imati 18 godina i ludirati se i provoditi kao klinke. Sad mi je 28, za 2,5 sedmice punim 29 godina i ne žalim previše za tim vremenima. Lijepo mi je i sada, dosta stvari sam posložiila na svoje mjesto, a ima ih još par što vise uokolo...
Što se tiče gubitka najbližih i najvoljenijih, o tome se trudim što manje misliti. Naravno da je "sve po redu" nekako normalno, ali sam ja strašno vezana za svoje roditelje, brata, o mužu da ne govorim i s tim stvarima ne želim da se opterećujem. Nikad se ne zna šta sutra donosi, a ja živim kao da će svi moji najvoljeniji živjeti još barem 100 godina i biti tu sa mnom i kraj mene da dijele sve ono lijepo i ružno u mom životu, kao i ja u njihovom.
Ja već 10 godina živim u drugom gradu, 320 km daleko od roditelja i brata i upravo me ta daljina naučila da ih cijenim i poštujem i naravno volim još i više i zbog toga sam zahvalna životu. Bilo bi mi preteško da sam shvatila njihovu vrijednost tek onda kada ih nestane, makar znam da kad dođe do toga uvijek ću se pitati šta sam još mogla učiniti za njih, više biti s njima i sl.
Muž je godinu i po stariji od mene, zdrav i prav hvala Bogu i želim da kad dođe vrijeme da se ode-ja odem prva...

_____________________________

Una 18.10.2009.
Azra 05.08.2013.
_____________________________

Ako želiš dugu, prvo se moraš pomiriti s kišom....

drage moje dobro je kad sve ide po redu.ali nazalost u danasnje vrijeme to vise nije tako.ja sam oca izgubila kada je imao 53 godine a ja 23 i od tada nista nije isto.ni moja mama koja je uvijek drzala do sebe i dan danas place iako su prosle 4 godine.i mi nismo ista porodica kao dok je moj tata bio ziv.nema vise one sloge i ljubavi koju smo imali.i samo se pitam sta sta cu kada jednog dana i moja mama ode i kada je vise ne bude.kome otici?tjesi me samo pomisao da imam divan brak i kcerkicu pa da ce mi oni biti najveca utjeha.jer sta je zivot ako nemas nikoga svoga s kim mozes podijeliti kada si sretan ili tuzan,kome se mozes povjeriti a svi znamo da su nam roditelji najbolji prijatelji i da nam oni uvijek zele dobro a nikada zlo.ali svako zivi dok ima nafake tj dokle mu je odredeno a plakati mozemo koliko hocemo a to nece vratiti nase najmilije  i uvijek se sjetim s tugom svakog Bajrama provedenog u krugu porodice.a tako bih voljela da je upšoznao moju kcerku

_____________________________

Lamija duša duše moje
21.08.2006

draga moja lamka..jako mi je žao....razumijem te u toliko što kažeš;više ništa nije kao prije...jer nama kako je se to sve desilo,hvala bogu nije tragično ali nije više isto kao prije,,,ni naši razgovori,ni smjeh sve je to poprimlo jednu novu sliku okrutne stvarnosti koja se poigrala sa jednim nevinim životom...ali život ide dalje...dosta je ovdje tužnih priča ,života ali to nam je dato od Boga i moramo se nositi s tim....sreca pa imaš divnu obitelj koja ti pruža zaštitu i oslonac

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

Joj ne mogu ni da pomislim na to...NE DAJ BOZE NIKOME...
bas mi je zao Lala

STRAH ME zato i neću da pišem o tome

Ma halo....manite se te price ,tema je o godinama koje dolaze..Nemojte se rastuzivati,to nije dobro.O svemu treba misliti pozitivno i tako ce i biti.Mozemo napraviti posebnu temu gdje ce se govoriti o tuznim i stresnim stvarima.