E pa evo neke nadam se nove teme, pričamo stalno o godinama i zezamo se na taj račun..pa reko malo i da diskutujemo o tome.........mene ponekad hvata nostalgija za prošlim vremenima i počesto se zapitam kada vidim stare ljude na ulici kako šetaju, ruku po ruku ; kako oni gledaju na ovu mladost,sječaju li se svog vremena kada su izgledali tako,lijepih trenutaka..itd..jesu li im se snovi pretvorili u stvarnost i da li još uvjek sanjaju..........znam da ču jednog dana aBd biti i ja sa druge strane ulice i da sve to ima i lijepu stranu života ali me iskreno pomalo strah jer kad vidim kako se mladost odnosi prema starima ....baš me ponekad jeza prođe....

< Poruku je uredio acudesa RR -- 17.2.2010 17:36:57 >

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

Dobra ti je tema Danijela, i mene nekad uhvati strah jer ovo vrijeme leti sada brže nego ikada. Posebno kada čovjek radi, sve se svede na ono malo slobodnih trenutaka kada je vikend slobodan. Da mi je da neko ukine subotu i nedjelju kao radne dane..... šmrc

_____________________________

Merjem, 11.11.2007.
mamina sultanija
Arman, 23.07.2010.
mamin pasha

joj Kesten bas je tema za razmisljati....Pa ne znam..mislim da svi imamo takve trenutke u zivotu.Meni je 24 godine i sve mislim joj sta  sam ja sve prosla u zivotu..onda tako pricam mami a ona mi kaze djete drago tek si postala na svijet...sta te jos ceka???? eh tako se ja zapitam..sta me stvarno ceka???
Bolest? Tuga? koliko djece? unucadi? da li cu biti sa svojim muzem do kraja mog zivota jer je on covjek mog zivota? da li cu se s njim tako po stare dane(sto bi rekli) drzati za ruke i setati  Uh,sto se otvorih
Mislim da svi o tome razmisljaju i da nas ponekad uhvati strah...

Joj akice draga ,samo što me nerasplaka........

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

Mene ponekad uhvati malo strah .

Meni je 27 u Maju 28. Stvarno sam prošla u životu svašta i ružnog i lijepog pa bi naravno želila da doživim i neku normalnu starost, da vidim kako mi djeca odrastaju, da doživim i ja unučad aBd i sve to.
Ali sa druge strane kada svaki dan otvorim novine i pregledam smrtovnice, veći je broj mlađeg svijeta nego onih pravih staraca.
Od toga me je strah, jer se nonstop šire neke bolesti i samo mlad svijet oboljeva od toga.

Joj i mene pocesto hvata nostalgija za mladjim danima, kad gledam slike samo sto ne placem. A sad kako sam se udala, a sve moje prijateljice su jos uvijek cure, imam osjecaj da sam starija za 10 godina. Mozda zbog novog nacina zivota, novih obaveza, trudnoce... Ali tjesim se da je svako zivotno doba lijepo na svoj nacin i svako donosi neke posebne trenutke kojih cemo se kasnije rado sjecati.
Ali mene je cini mi se vise strah starosti mojih najmilijih, mame i tate. I naravno bolesti. Nekad uvece legnem , pa pocnem da razmisljam o tome i nikako mi ne ide u glavu da njih nekad nece biti, placem samo kad pomislim. Odoh ja malo sa teme, izvinite.


_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

Haidy, i mene je toga strah , posebno kada sam izgubila mladog oca (u 49. god.), a mama mi je sve što mi je ostalo, pored seke naravno.
Šta ćeš to je život, a vrijeme leti.........

_____________________________

Merjem, 11.11.2007.
mamina sultanija
Arman, 23.07.2010.
mamin pasha

A to je ono čega se najviše bojim...bolesti...užasno me strah samo kad pomislim na svoju dječicu.. ....ma nisu mi bitne bore ni godine samo zdravlje dobro da me posluži da jednog dana budem bakica sa unučićima...

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

Draga imenjakinjo, ovo kao da sam ja napisala. Kad pomislim na to suze mi krenu na oči. Moji su roditelji stariji ljudi, ali se super drže. Stari ima 70, a mama 65, a niko im ne bi dao toliko. Vrlo su vitalni i pokretni. Starom čak daju 15 godina manje. Doduše imam i ja godina (u oktobru punim 33). Imam stariju sestru koja ove godine puni 40. Kad skontam, ostarili smo kao porodica. Tako se radujem svom prvom djetetu koje očekujem početkom septembra i molim Boga da mama i tata što duže žive da ih unuče zapamti. Kad me uhvati tuga, pomislim na svog muža, pa mi bude malo neprijatno. Njegov otac je umro jako mlad, sa 40 godina, dok je moj muž bio još momčić. Normalno je da će roditelji nekad umrijeti, ali kad pomislim na to, za mene je to horor. Neko veče sam imala ispad, plakala sam skoro sat vremena. Prvo sam "sahranila" muža, pa roditelje. Muž mi ima problema sa visokim tlakom, a ponaša sa kao da mu nije ništa, a mlađi je od mene dvije godine, trebao bi biti odgovorniji. Onda me spucao crnjak, šta ću ako mi i on umre mlad. Obzirom na to da mu je otac  umro u 40-oj, ništa nije nemoguće. Uh, baš sam se ucrnjačila, neću više da pišem o ovome. Sada je sve super, i treba uživati u životu dok su svi živi i zdravi. Danas je lijep i sunčan dan i ne treba crnjačiti. Puno vas pozdravljam!

< Poruku je uredio Okarica -- 19.3.2008 12:35:38 >

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

E SAD TI MENE RASPLAKA....
MA SVI MI SAD ZIVIMO ZA SVOJU DJECICU,,STO KAZES SAMO DA SU ONI ZIVI I ZDRAVI..

uh mile moje najmladja sam od vas svih a najvise se bojim starosti
ja samo kazem nedo bog da moj dragi umre prije mene uuuuuuu
i bojim se bolesti iznemoglosti senilnosti i svega sto starost nosi
a smrtiiii.....najviseeeeeee


_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

Joj nemoj biti tuzna (nasao se ko da ce te tjesi). Uzivaj i misli na mnogo predivnih dana koje ces provesti sa svojim najmilijima, i ako Bog da sa svojom bebicom. A svojim roditeljima pruzi svu mogucu paznju i ljubav. Ako muz ne zna da se pazi, pazi ga ti. Ali prije svega cuvaj sebe.
pusa


_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

Bit će onako kako dragi Bog odredi.

Ako mogu da se malo pitam...samo neka ide po redu.
Ne dao Bog da dočekam nešto ružno i tužno od svog djeteta, ili od unučeta..

A godine...sve je to za ljude.

"Starost nije tužna zato što u njoj prestaju naše radosti, nego zato što u njoj prestaju naše nade."
                                         Jean Paul



_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Neka ide po redu ako može..e baš tako..to je ono čega se svi mi plašimo...
baš mi je mama malo prije javila kako nam je umrla susjeda iam oko 40 godina a sestra joj prije godinu od raka umrla a ona sad ....e to je tuga nedj bože nikome...a starost je lijepa kad se dočeka

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

slazem se,

i ja se bojim kako cu kad ostanem bez roditelja, sta cu ja bez njih, kako cu?
postavljam sebi miliion pitanja,
ja shvatam da je ispred mene zivot, mlada sam hvala Bogu i zdrava, ali mislim da treba zivjeti svaki dan kao da ti je zadnji i govoriti svojim najmilijima da ih volimo i posvetiti im paznju. to sam shvatila prije tacno 4 mjeseca kada je umro moj zet i ostavio moju sestru sa dvije male curice koje treba podici i od njih napraviti dobre ljude, mnogo toga nisu stigli reci jedni drugima prije nego sto se to desilo, znaci ne treba cekati starost, nego dok su tu kraj nas treba ih voljeti, postovati i pruzati im paznju.

_____________________________

Nekad davno imala sam sve,
i mislila da je zauvijek.
Nicija nije do zore sjala
jednom si samo naivna budala
a onda lutas ko bez duse!!!!!!!