Malo o nevakcinisanju.
Pisem o grupama ljudi koje ja poznajem.
Prva grupa su oni roditelji koji ne vakcinisu djecu zbog znanstvenog stava o stetnosti istih. Doktori, hemicari, farmaceuti i sl. koji imaju obrazovanje, iskustvo u tom konkretnom polju, barataju informacijama i dolaze do zakljucka o stetnosti vakcina, bez obzira sto se to kosi sa sluzbenom medicinom. Ovu grupu i razumijem i podrzavam, jer, ako si ti npr. doktor, u nesto naucno uvjeren - tesko da bi odluku o zdravlju vlastitog djeteta prepustio nekon drugom doktoru, koji vjeruje u nesto drugo (iako vjerujem da ovi roditelji cine vrlo mali postotak onih koji ne vakcinisu).
Druga grupu, i takvi su najbrojniji, cine roditelji koji ne vakcinisu svoju djecu jer se boje mogucih posljedica. Njihov razlog nije znanje (ne mislim na internetsko znanje) niti primjer djeteta (ni vlastitog ni u blizoj okolini) koje je nastradalo od vakcine. Njihov razlog je samo strah zbog raznih prica iz medija - jednostavno se boje. Ja razumijem strah ovih majki, ali ne podrzavam njihovu odluku o nevakcinisanju. Jer, i ja sam se svega nacitala i naslusala i strahovala tokom svake vakcine. Umirala od straha. Ali sam dijete redovno vakcinisala do 1,5 godine zivota, jer vjerujem sluzbenoj medicini.
Treca grupa su ljudi kao sto sam i sama - koji (vise) ne vakcinisu, ili zbog posljedica vakcinacije koje su vec nastale (npr. autizam), ili zbog onoga sto bi vakcina mogla (nesluzbeno) pogorsati kod djeteta sa odredjenim zdravstvenim poteskocama (npr. astma). Ili primjer takvog djeteta imaju u blizoj okolini. Prvo autizam. Nije istina da ne postoji povezanost sa vakcinama. Iako sluzbena medicina ne pruza takve dokaze, postoji sudska presuda (Italija, Valentino Bocca), temeljena na medicinskim vjestacenjima, u korist roditelja i njihove tuzbe da je autizam kod djecaka nastao nakon MMR vakcine. A i da nema ove presude, ne znam postoji li roditelj koji bi, nakon sto je dijete dobilo vakcinu te pocelo gubiti normalne funkcije i povlaciti se u neki svoj svijet - nastavio sa davanjem vakcina, bez obzira sta medicina tvrdi? Druga grupa (kao sto smo i sami) su oni koji su vakcinisali do trenutka kada je dijete razvilo određeni zdravstveni problem (alergije, dermatitis i drugi razvojni problemi koji nisu autizam), i iako ne postoje dokazi da bi nastavljanje vakcinisanja pogorsalo ove probleme, ovi roditelji prestaju sa vakcinisanjem upravo zbog ovog straha od pogorsanja vec postojeceg problema.
Jedina grupa roditelja koju nisam upoznala, a za koju se tvrdi da postoje - su oni koji ne vakcinisu zato sto je to IN. Ne kazem da takvih nema, ali ja ih stvarno ne poznajem.
Zasto ovakav kilometarski post?
Za vas koji vakcinisete - ne trpati u isti kos sve roditelje koji ne vakcinisu, jer postoje razlozi i razlozi zbog kojih neko ne vakcinise i treba stati na loptu prije nego se pocne sa osudama. I daleko od toga da nam je svejedno sto ne vakcinisemo - umirem na svaki spomen morbila, a o padovima i tetanusu da i ne pricam.
Za nas koji ne vakcinisemo - nismo samo mi brizni i u strahu za svoju djecu. I roditelj koji vodi na vakcinu je zabrinut, u strahu i najradije bi da to sve izbjegne, ali je strah i odgovornost naspram oboljenja protiv kojih vakcinisu veci.