Moj sin jos uvijek doji kao i prije tako da nemam tih nedoumica- za sada- ali jedno vrijeme sam se i ja pitala nesto slicno pa sam malo caprkala i citala...neke stvari koje sam nasla i o kravljem ali i o AD mlijeku su me blago receno- sokirale.
Mislim da je kako god mi to gledali najsigurnije i najbolje sto je moguce prirodnije...Mada uz pojavu raznih bolesti i zaraza covjek pocinje da sumnja u prirodu mislim da je ipak bolje povesti racuna o pripremi kravljeg mlijeka (da se dobro skuha i sl) nego razbijati glavu time sta je neki proizvodjac stavio u njega...
Evo nekih tekstova nad kojima sam ja ostala paf...
Dojenačke formule nikada nisu bile zamišljene za široku uporabu kao što je to danas slučaj. One su osmišljene krajem 19. stoljeća kako bi osigurale potrebnu hranu za nahočad i siročad koja bi, u suprotnom, bila gladna. U ovom kontekstu – gdje druga hrana nije bila dostupna, formula je spašavala živote.
No, kako je vrijeme prolazilo, a s njim je i predmet ljudske ishrane općenito, a posebice ishrane dojenčeta, postajao znanstveniji, započelo se s prodajom nadomjestaka za majčino mlijeko široj javnosti, kao tehnološkog poboljšanja u odnosu na majčino mlijeko. "Ukoliko bi bilo tko zapitao 'koju dojenačku formulu bi trebalo koristiti' ili 'koja je po okusu i sastavu najbliža majčinom mlijeku?', odgovor bi bio 'nitko ne zna', zato što ne postoji niti jedan objektivan izvor takve informacije", kaže Mary Smale, koja radi kao savjetnica za dojenje pri National Childbirth Trust-u (NCT) već 28 godina. "Samo proizvođači znaju što se nalazi u njihovom proizvodu, no oni to ne govore. Oni će reklamirati posebno "zdrave" sastojke kao što su oligosaharidi, masne kiseline dugog lanca ili, donedavno, beta karoten, ali vam zapravo nikada neće reći što čini osnovu njihovog proizvoda i koje je porijeklo sastojaka." Obično se naučnici koji stvaraju dojenačku formulu, pozivaju na poznate sastojke iz majčinog mlijeka. No, do današnjeg dana ne postoji "formula" za pravljenje formule. Zapravo, proces proizvodnje dojenačke formule je od prvog dana bio proces pokušaja i greški.
U okviru razumnih granica, proizvođači mogu staviti bilo što u dojenačku formulu. Zapravo, recept za određeni proizvod može varirati od serije do serije, shodno cijeni i dostupnosti sastojaka. I dok mi pretpostavljamo da su proizvođači dojenačke formule podložni strogoj kontroli, od njih se ne zahtijeva transparentnost. Oni ne moraju, na primjer, registrirati specifične sastojke bilo koje serije ili vrste formule određenom autoritetu ili državnom uredu.
Osnova većine komercijalnih dojenačkih formula je kravlje mlijeko. No, prije nego što beba može unijeti kravlje mlijeko u obliku dojenačke formule, ono mora biti značajno izmijenjeno. Potrebno je smanjiti sadržaj bjelančevina i minerala, a povećati sadržaj ugljikohidrata, obično dodavanjem šećera. Mliječna mast koju ljudsko tijelo (a posebice tijelo s nezrelim probavnim sustavom) ne apsorbira tako jednostavno, uklanja se i zamjenjuje s biljnim, životinjskim i mineralnim masnoćama.
Dodaju se vitamini i aditivi, ali ne uvijek u obliku koji je najlakši za probavu. (Ovo znači da su tvrdnje da je dojenačka formula "nutricionistički kompletna" točne, ali samo u najgrubljem smislu, zato što su nutricionistički inferiornom proizvodu u potpunosti dodani vitamini i minerali.)
Većina dojenačkih formula je previše zaslađena. Iako većina dojenačkih formula ne sadrži šećer u obliku saharoze, one sadrže visoke razine drugih vrsta šećera kao što je laktoza (mliječni šećer), fruktoza (voćni šećer), glukoza (također poznata kao dekstroza, jednostavan šećer koji se nalazi u biljkama) i maltodekstroza (slad). Zbog rupe u zakonu, dojenačke formule moguće je reklamirati kao proizvode koji ne sadrže šećer.
Dojenačka formula može, također, sadržavati nenamjerne tvari koje onečišćuju i mogu biti unesene tijekom proizvodnje. Neke od njih mogu sadržavati tragove genetski izmijenjene soje i kukuruza.
Bakterija Salmonella i aflatokisni – snažni, toksični, kancerogeni, mutageni, imunosupresivni agenti koje proizvodi jedna vrsta Aspergilus gljivice, redovno se pronalaze u komercijalnim dojenačkim formulama, kao i Enterobakterija sakazakii - uništavajući patogeni uzročnik koji se prenosi hranom i koji može uzrokovati sepsu (prekomjerna bakterijska infekcija krvnog toka), meningitis (upala moždane ovojnice) i nekrotizirajući enterokolitis (ozbiljna infekcija i upala tankog i debelog crijeva) u novorođenčadi..
Prilikom pakiranja dojenačke formule moguće je da dođe do onečišćenja iste česticama slomljenog stakla i metala, kao i industrijskim kemikalijama poput ftalata i bisfenola A (oba su kancerogeni) i, od nedavno, sastojkom koji se koristi pri pakiranju, izopropil tioksantonom (ITX), još jednim od mogućih kancerogena.
Dojenačke formule mogu također sadržavati prekomjerne razine otrova ili teških metala, uključujući i aluminij, mangan, kadmij i olovo.
Dojenačke formule na bazi soje posebno su zabrinjavajuće, zbog toga što sadrže visoke razine estrogena dobivenog iz biljaka (fitoestrogen). Zapravo, koncentracija fitoestrogena pronađena u krvi dojenčadi koja su hranjena dojenačkom formulom na bazi soje, može biti od 13.000 do 22.000 puta veća od koncentracije prirodnog estrogena. Estrogen u količinama većima od onih koje se normalno mogu naći u tijelu, može uzrokovati rak.
_____________________________
Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010